Blog
četvrtak, srpanj 10, 2008

Edgar Cayce je spomenuo mogućnost povratka znanosti i znanja Atlantide na Zemlju. Vjerujem kako su ponovna otkrića svete geometrije i značaja Platonovih krutih tijela i u implozijskoj fizici Danie Winter-a i teoriji etera David Wilcock-a, u stvari ponovno oživljavanje pradavne znanosti, koja priznaje postojanje etera. Ta se pradavna znanost može povratno pratiti do Atlantide. U stvari postoji više znanstvenika koji su također otkrili značaj Platonovih krutih tijela u modelu atoma, koji nisu ranije spominjani u knjizi. Želio bi spomenuti dr. Robert J. Moon-a, koji je 1986 preslikao kompletnu tablicu elemenata iz Platonovih krutih tijela. Međutim, Platon je prvi opisao svoja, Platonova, kruta tijela kao gradbene blokove atoma. Platonova tvrdnja je postala vjerodostojnija kada je dr. Hans Jenny eksperimentima dokazao da u vibrirajućem kuglastom fluidu, emergiraju sva Platonova kruta tijela kao vibracijske mustre. To je vodilo razvoju implozijske fizike, kojoj je samo trebala hipoteza 'fluida' etera za objašnjavanje načina kojim se spirale u eteru same aranžiraju oko Platonivh krutih tijela.

Ako emergenciju teorija etera, koja daje objašnjenje i za fizikalnu domenu i domenu svijesti, prihvaća matica znanosti, konačno imamo 'teoriju svega'. To bi bila revolucija u znanosti, koja bi mogla voditi duhovnoj renesansi i pomaku znanstvene paradigme.

U toj 'teoriji svega', znanost i duhovnost se stapaju u univerzalnu mudrost. Smeljakov i Karpenko sugeriraju nelinearnost evolucijskog procesa u formi spirale. Znanje koje će slomiti  znanost je stoga samo oživljavanje prošlih znanja, koja su nekada pripadala pradavnim i izgubljenim civilizacijama Atlantide.

Najvjerojatnije sva pradavna duhovna ezoterička mudrost ima svoje tragove koji vode untarag sve do ranijih civilizacija, kao što su civilizacije Atlantide, Mu ili Lemurija. U tom smislu ezoterička mudrost je bit znanstvenog znanja o Božanskoj (uzvišenoj) prirodi našeg Svemira. Dualizam između znanosti i duhovnosti je umjetna bifurkacija, koju je jedino uveo Descartes, jer je vjerovao u mogućnost savršenog objašnjavanja našeg realiteta bez prizivanja Božanskog uzroka.

Descartes je donio takvu odluku u svoje vrijeme. Nikada ne bi mogli ostvariti takav znanstveni napredak do danas, da su religijske dogme još uvijek ograničavale znanost. Stoga mnogo toga zahvaljujemo Descartes-u. Zahvaljujući ljudima kao što su Descartes i Newton, imali smo šansu razumijevanja i istraživanja svog realiteta sa strogom objektivnošću. Međutim, što je znanost više napredovala, to je manje objektivnom izgledao naš realitet. Demonstrirali smo to obilato u cijeloj knjizi. Međutim bolno naslijeđe Kartezijanske bifurkacije bi moglo znanosti danas donijeti vrlo teška vremena prihvaćnaja možda nakon svega, postojanja uzvišenog, Božjeg uzroka u Svemiru.
----

Znanje stanovnika Atlantide je bila univerzalna mudrost integracije znanosti i duhovnosti. Stanovnici Atlantide jednostavno nisu to razlikovali, kao što smo mi to činili tri stotine godina. Kako inače drugačije objasniti postojanje svetih tekstova starih nekoliko tisuća godina, koji sadrže tako mnogo znanja, koje je i duhovne i znanstvene prirode? Jedini je tomu razlog, što je naša trenutna civlizacija tek sada dosegla razinu znanstvene zrelosti, koja nam omogućava početk gledanja na te tekstove u potpuno novom kontekstu.

Moglo bi se tvrditi kako su istočne duhovne tradicije postigle svoja unverzalna znanja pomoću ezoteričkih principa kao što je introspekcijska meditacija, a ne tajanstvenim znanstenim sredstvima. U stanju više svijesti, vješti su pristupali do primordijalnog znanja spremljenog unutar Akashi zapisa (polja - op. prev.). Premda bi to moglo biti stvarno istina, još uvijek vjerujem u postojanje dovoljno razuma za pretpostavljanje prijenosa inicijalne mudrosti iz ranijih civlizacija u pradavnu Veda kulturu.

Jednostavno smo demonstrirali u ovoj knjizi, kako znanstvenici proboja fronte razvoja znanja, sada otkrivaju postojanje polja etara, čija je svekoliko prisutna energija, po njihovom vjerovanju, izvor i oba prostora, materijalnog i ne-materijalnog svijesti. Pradavne su nam kulture govorile tisućama godina upravo tu istu stvar. Ta polja energije su poznata u različitim kulturama s različitim nazivima, kao što su Prana, Ki, Chi i Akasha. Znanost je jednostavno odbijala vjerovati u njihovu moguću realnost, pa smo mi na Zapadu to smatrali praznovjerjem i primitivnim mišljenjem.

Tisućama godina su nam Istočni mudraci također govorili o suvišnosti distinkcije materijalnog i nematerijalnog, te kako je u stvari univerzalna svijest izvor svih manifestacija. Znanstvenici na fronti razvoja nam počinju govoriti upravo to isto; postoji samo jedna supstancija - eter, izvor i fizikalnog i mentalnog svijeta.

Fizikalne stvari samo izgledaju kao razdvojene stvari, koje su sve međutim manifestacije jednog univezalnog izvora, etera koji koristi formu, a ne supstanciju za kreiranje iluzije razdvojenosti. Zato što je eter također svijesna energija, bit je svemira univerzalna svijest. Korištenjem istog promišljanja o prividnoj prirodi razdvojenih fizikalnih stvari, onda i individualna svijest mora također biti iluzija. Individualna svijest je frakcija cjeline, holografski dio univerzalne svijesti (fraktal univerzalne svijesti - op. prev.)

Duhovne tradicije su nazvale prividnu prirodu razdvojenosti 'maya', tvrdeći kako je ipak istinska priroda svemira Jednost. Hinduizam nam govori kako je sve manifestacija Jednog beskrajnog Kreatora, Brahman-a. Ono što vidimo kao pojedinačne fizikalne relaitete su iluzije, koje skrivaju jednost svemira od našeg pogleda. Budizam poučava važnost odbacivanja ega. Siddharta Gautama, izvorni Buddha, sjedeći pod Bo drvetom, se prosvijetlio univerzalnom sviješću, shvaćajući kako je naše vezivanje za individualni ego izvor svih boli i patnji. Hinduizam i Taoizam nas također poučavaju, kako je vjerovanje u odvojeni ego netočno. Oni koji teže duhovnosti pronalaze svoj put do Brahman-a, putujući putom na kom su se riješili svog lažnog vjerovanja u realitet svog ega. Vjerovanje u razdvojeni ego je krivo shvaćanje; to je barijera, koja razdvaja onog koji teži od svog Stvoritelja.

Mnogi su znanstvenici matice znanosti otkrili koherenciju u svemiru, koja je izgleda pravilo, a ne iznimka. I dok je na površini našeg fizikalnog realiteta izgledno postojanje razdvojenih stvari, znanost u stvari otkriva holističku prirodu svemira. Svemir se ne može u potpunosti shvatiti akoga izoliramo na odvojene stvari. A-polje Ervin Laszlo-a pokazuje kako je sve na informacijskoj razini u svemiru vjerojatno povezano sa svim ostalim. Kvantna znanost otkriva kako kvantno isprepletene čestice djeluju unisono kao da su Jedno. Nezavisno o tomu koliko su međusobno udaljene u svemiru, niti koliko je vremena prošlo, one zadržavaju zauvijek svoje isprepleteno odnošenje. Jacobo Grinberg-Zylberbaum-ov pokus je pokazao kako mogu biti povezani i pojedinačni umovi i kako se podražaj administriran na jednu osobu pokazuje i u EEG-u druge osobe.

Znanstvenici kao Daniel Winter, David Wilcock, Amit Goswami i drugi vjeruju kako svijest nije ograničena samo na biološku formu života kao takvu. Oni vjeruju kako je svijest intrinsično svojstvo samog svemira i ona se može manifestirati u mnogim formama. Vjeruje se kako su svi fizikalni objekti od subatomskih čestica do zvijezda i planeta forme osjećajnog života. Iako ta ideja izgleda na prvi pogled apsurdnom, domorodačka plemena, kao što su američki Indijanci i Aborigini, su nam uvijek govorila o svetosti tla i stijena. Oni vjeruju kako sve ima dušu, te kako je i samo tlo živo! Pradavna mitologija je puna zvijezda i planeta, kojima se pridaje atribut uzvišenog, Božanskog, kao i osobnosti, Bogova neba. Još uvijek vjerujemo kako se radi isključivo o vrlo primitivnom shvaćanju realiteta, te bojeći se svemira, pridruživali su Božanska svojstva zvijezdama. Njihovim primitivnim umovima je to bio jedini način shvaćanja realiteta. A možda smo upravo mi okrenuli stvari naopačke?

Danas znanstvenici 21. stoljeća govore o našem svemiru kao jednom osjećajnom biću, koje evoluira. James Lovelock je bio prvi, koji je postulirao svoju Gaia hipotezu, tvrdeći kako je sama Zemlja jedno osjećajno biće. Ti znanstvenici sada govore kako je Bog jednostavno ‘sve što postoji'. Ako je Bog 'sve što postoji', njegova svijest mora također biti u tlu i stijenama, u zvijezdama i planetima tog svemira.

sanmarino @ 21:36 |Komentiraj | Komentari: 0
Arhiva
« » svi 2018
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
  • 31