Blog
subota, lipanj 28, 2008


Je li Istočna duhovnost u pravu glede egzistencije kozmičkih ciklusa evolucije? Danas postoje dokazi koji sugeriraju stvarno odvijanje evolucije svemira u ciklusima s kretanjem prema naprijed, ispisujući spiralu duž svog puta. Znaćenje toga ukazuje na povezanost događaja iz prošlosti s događajima u budućnosti, kao nekoj formi događanja rezonancije između tih događaja.

Ruski znanstvenik dr. Nikolai A. Kozyrev, koji je otkrio torzijske valove, spiralizirajuće valove koji se kreću eterom, je prvi sugerirao relaciju između torzijskih valova i fenomena vremena. Nazvao je torzijske valove valovima vremena. Nezavisno od njegovih istraživanja, Tom Bearden je također sugerirao postojanje relacije između skalarnih valova (torzijskih valova) i takta vremena.

Je li moguće da evolucija nije uopće slučajna, već se odvija ponavljajućim događajima kako bi se dodala veća kompleksnost razvoju svemira i života na Zemlji pri svakom okretu spirale? Prevladavajuća ideja Darwin-izma isključuje bilo kakvu mogućnost vođenja evolucije nekakvim energetskim silama. Evolucija je prema Darwin-izmu jednostavno slučajni proces bez predrasuda. Međutim, danas postoje dokazi kako to uopće nije točno.

Koherencija koju su znanstvenici počeli otkrivati između mnogih fenomena koji nisu povezani, u biologiji, prirodi, ekonomiji i povijesti, sada izgledno indicira međusobnu povezanost i na neki način rezonantnost.

To je točno ono što sugeriraju dr. S.V. Smeljakov i J. Karpenko, a što kažu, mogu i dokazati. Profesor Sergej Smeljakov je međunarodni predsjednik ISAR-a i član Zlatnog fonda Cikličke znanosti u Rusiji. Jurij Karpenko je član Društva astrološkog istraživanja 'Hamburg škole' i Astrovita-e. Zajedno su objavili značajni znanstveni tekst 1999. nazvan "Zlatna vremenska skala i faktor Maja - The Auric Time Scale and the Mayan factor’. Iako je Karpenko ko-autor teksta, u njemu je u biti predstavljena teorija dr. Smeljakov-a.

U tekstu sugeriraju međusobnu povezanost i sinkroniziranost planetarne evolucije, 11-godišnjeg solarnog ciklusa, demografskih trendova, epohe dolaska Velikih učitelja humanosti, geoloških, ekonomskih i drugih ciklusa u prirodi i društvu s brojem Zlatne sredine, Phi (Φ) i Fibonacci serijom!

Još je značajnije što dr. Smeljakov tvrdi kako su svi ti ciklusi povezani i sinkronizirani s Maya kalendarom dugog brojenja, mističnim kalendarom koji završava 21. prosinca 2012. Postoji opći konsenzus o početnom datumu kalendara Maya, 11. kolovozu 3114. godine prije Krista i krajnjem datumu 21. prosinca 2012, čime je pokriveno razdoblje od 5125 godina. Danas znamo kako su davno Maye znale za trajanje prosječne solarne godine s točnošću sedam decimalnih mjesta. Njihov kalendar Venere je bio točan unutar samo 2 sata na 500 godina! Ma kako te točnosti bile začuđujuće, najmističnije njihovo znanje je bez svake sumnje njihov Kalendar dugog brojenja. Maye pridružuju završavanje svog kalendara dugog brojenja s krajem vremena. Naglašavam kako Maye nisu spominjale to kao kraj svijeta!
--
 
Za dokazivanje svoje hipoteze, dr. Smeljakov je prije svega utemeljio znanstveni dokaz za harmonijsku povezanost Solarnog sustava, planetarne evolucije, sunčeve rotacije i prosječnog perioda solarne aktivnosti od 11,07 godina. Rezonancija se događa u dvije domene, harmonijskoj linearnoj domeni i eksponencijalnoj nelinearnoj domeni. Linearna rezonancija je rezonancija koja se događa, ako su rezonirajući ciklusi cjelobrojni višekratnici izvornog ciklusa. Ray Tomas i drugi su već otkrili te harmonijske linearne cikluse planetarnih reovolucija. Za linearnu rezonanciju je odgovorna i Nineveh konstanta, jer je ona izvorni ciklički broj za planetarne linearne harmonike. Ako se uzmu cjelobrojne frakcije tog broja, okretaji planeta našeg Sunčevog sustava bi se mogle izračunati s preciznošću od sekunde.

Međutim Smeljakov je također otkrio nelinearnu rezonanciju koja se događa ne samo između revolucija planeta već i s ciklusom solarne aktivnošću, solarnim rotacijskim ciklusom i ciklusom revolucije asteroidnog pojasa. Te eksponencijalno rastuće ili padajuće rezonantne frekvencije su, što je najznačajnije, frakcije izvorne frekvencije Zlatne sredine. Rezonantne frekvencije se mogu stoga opisati slijedećom serijom, koja je nazvana serijom Zlatne vremenske skale, označene slijedećim diskretnim skupom:

F = {…Φ-2, Φ-1, Φ0 = 1, Φ1, Φ2, …}

Prepoznajemo tu seriju kao verziju Zlatne sredine Fibonacci-jevog niza. To je ista ona sekvencija, koja je posredstvom implozije vala u implozijskoj fizici Daniel Winter-a odgovorna za Zlatnu sredinu, temeljenu na rekurzivnom ugnjezđavanju valnih oblika Platona, koji stvaraju materiju.

Pomoću istog principa dr. Smeljakov sada tvrdi kako je samo vrijeme evolucije (ne fizikalno vrijeme) implodira pomoću omjera Zlatbe sredine. Evolucija se prema pretpostavci odvijala u smanjujućim ciklusima vremena, svaki slijedeći je bio kraća frakcija Zlatne sredine. Ako je to stvarno istina, onda bi i samo vrijeme evolucije trebalo biti implodirajuće i eksponencijalno kulminirati u crescendo-u, kraja vremena. Što bi trebali očekivati na tom kraju vremena je otvoreno špekulacijama; moglo bi se raditi o transformaciji, kvantnom skoku u našem evolucijskom procesu, tko zna? Kraj vremena Zlatne vremenske skale, pretpostavlja se, koincidira s označenim krajem vremena kalendara Maya.

Brzina naše evolucije se bez sumnje sve više ubrzava. Milijunima godina smo hodali licem Zemlje obučeni u životinjskim kožama s kopljem u rukama. Onda prije 35.000 godina odjednom počinjemo koristiti svoje mozgove i transformirati se od lovaca u farmere i izrađivače alata. U zadnjem mileniju, a posebno u zadnjem stoljeću naša se evolucija izuzetno ubrzava. Pred samo stotinu godina smo otkrili elektricitet i elektromagnetsko polje, pa smo vidjeli kako je to revolucionaliziralo naš svijet u tako kratkom vremenu u usporedbi s rasponom evolucije čovječanstva.

U prvoj polovici zadnjeg stoljeća smo industrijalizirali globus; druga polovica je karakterizirana informacijskom revolucijom. Današnji kompjuteri vode naše svakodnevne poslove u svim područjima društva. Za rađanje svjetske mreže, Interneta, kao globalno zajedničke enciklopedije svekoliko zamislivog intelektualnog i znanstvenog znanja, koje je ikada čovječanstvo skupilo, nam je trebalo manje od 10 godina. U novom mileniju anticipiramo nanotehnologiju i kvantnu kompjutaciju što će revolucionirati naš svijet.

Brzina tehnološkog i znanstvenog razvoja je postala nezamislivo velika. Društvo više ne može hvatati korak s tom brzinom, pa je i svrha ove knjige, demonstriranje dramatičnog zaostajanja filozofskog interpretiranja glavnih znanstvenih postignuća čovječanstva. Za mase, se naš zastarjeli Newton-ijansko – Cartes-ijanski svjetonazor nije promijenio niti mrvicu u zadnjem stoljeću. Stoga je više nego očito, da se naša evolucija, u terminima znanstvenih i tehnoloških postignuća, razvija sve brže i u uvijek sve kraćim ciklusima.

No postoje li dokazi za hipoteze o skraćujućim ciklusima evolucije pomoću Zlatne sredine? Prema dr. Smeljakov-u ljudska se evolucije spiralizira u singularitet, koji koincidira s krajem Kalendara dugog brojenja Maya.

Za dokazivanje te hipoteze, prije svega su matematički strukturirani harmonijski odnosa između putanja planeta, ciklusa solarnih aktivnosti, ciklusa rotacije Sunca i revolucija pojasa asteroida u model nazvan Solarno planetarni sinkronizam (SPS). U tom modelu uzeti su duži ciklusi putanja Jupitera, Urana i hipotetičkog planeta Proserpina. Planetarni period Proserpina je minimalni period koji je izvorni ciklus, a svi ostali periodi su njegovi harmonici. Unutar točnosti od 0,1% sve planetarne rotacije Solarnog sustava, rotacije asteroidnog prstena, ciklus solarnih aktivnosti i ciklus solarne rotacije su dokazano u rezonanciji s Jupiterom, Uranom i hipotetskim planetom Prosperinom. Izračunato vrijeme ciklusa revolucije hipotetskog planeta Prosperina je 510,9 godina, a on je izgleda uravnotežujuća točka u rezonanciji.

Zlatna vremenska skala bi se mogla centrirati na bilo koji ciklički period. Na primjer, ako uzmemo godinu Zemlje kao centar ciklusa Φ0=1 godina, onda je ciklus solarne aktivnosti Φ5=11,089 godina (egzaktna vrijednost je 11,07 godina). Drugim riječima, ciklus solarne aktivnosti je peti Φ (Phi) harmonik zemaljske godine.

Najinteresantniji aspekt hipoteze Zlatne vremenske skale je superponiranje na Maya Kalendar dugog brojenja. Ovaj kalenda počinje 11 kolovoza 3114. godine prije Krista i završava 21. prosinca 2012. Kalendar dugog brojenja se sastoji od 13 Baktuna od 133.00 Kin-a (dana), ukupne dužine od

13 x 144.000 = 1 972 000 (dana) = 5125,3661 (godina).

Dr. Smeljakov je umjetno podijelio Kalendar dugog brojenja na 12 intervala koji se skraćuju pomoću omjera Zlatne sredine, serijom Zlatno vremenske skale. Razdvajajuće epohe tih 12 intervala su 3114 p.K, 1146 p.K, 71 n.ere, 823, 1287, 1547, 1752, 1861, 1929, 1997, 2012. Ti datumi su nazvani bifurkacijskim točkama Zlatne vremenske skale.

Nađene epohe skoro savršeno koreliraju s:

  • grupiranjem globalnih prirodnih kataklizama kao što su kritični potresi Zemlje, vulkanske aktivnosti, prostorni fenomeni kao što su super nove
  • dolaskom velikih učiteja na Zemlju kao i pojavom izvanrednih filozofa i znanstvenika; spomenimo Buddhu, Zaratustru, Pitagoru, Platona, Lao-Tzu-a, Konfucija, Quetzalkoatl-a (Kukulkan-a)
  • nastajanjem sustava kalendara kao što su oni u Kini, Indiji, Iranu, Babilonu, Egiptu i kod Maya
  • demografskim trendovima u populaciji Kine, kao indikatoru svjetskih terndova
  • formiranjem svjetskih religija/filozofskih sustava i država.
Zlatna vremenska skala je bila ekstrpolirana do bifurkacijskih točaka, koje su prethodile početku kalendara Maya, dajući godine 11.446 i 6.296 pr. Krista. Obje te godine su interesantne, jer zajedno s početkom kalendara Maya 3.114 prije Krista predstavljaju vremena zadnjih poznatih geomagnetskih inverzija zemaljskog magnetskoj polja, pomaka polova gdje sjeverni i južni pol zamijenjuju polaritet. Kako znamo 11.446. godina pr.n.e. je savršeno usklađena s datumom, koga je dao Edgar Cayce za destrukciju Atlantide globalnim katastrofama, poplavama i jakim kišama kao rezultatom pomaka polova. To je i datum nenadanog završavanja zadnjeg ledenog doba. Datum 6.296. pr. K. korespondira s epohom, koju je dao Platon za konačnu destrukciju Atlantide. Početak kalendara Maya, 3.114. pr.K. koincidira s emergencijom 'prve' civilizacije na Zemlji, civilizacijom Sumerićana, kako to tvrde povijesničari.

Varijacije u jačini geomagnetskih polja Zemlje izgleda korespondiraju s kalendarom Maya. Od vremena Isusa Krista zaštitno zemaljsko magnetsko polje je slabilo i sada je na golom minimumu u trećem mileniju. Magnetsko polje je tako slabo da je prirodno 'voblanje' (vibracije, oscilacije od jedne strane do druge) sjever-jug osi Zemlje postalo stvarno nestabilno zadnjih desetljeća. Mnogi znanstvenici vjeruju kako su ti učinci prethodnica nadolazećeg novog pomaka polova. Počatak kalendara Maya odgovora minimumu jačine geomagnetskog polja, dok se maksimum jačine geomagnetskog polja centrira oko vremena Krista, korespondirajući tako s epohom 71 AD. Zlatne vremenske skale.

Danas imamo misteriozni Kalendar dugog brojanja, kojeg su nam ostavile Maye. U špici svoje civilizacije, klasična je kultura Maya nenadano kolabirala oko 830 AD, kada su masovno napustili svoja sela i komplekse svetih hramova. Učenjaci još uvijek nisu našli plauzibilno objašnjenje za njihovo nenadano nestajanje. Potomci te jednom velike civilizacije Maya žive danas u Meksiku, Gvatemali i Belize-u. Nagli završetak civilizacije njihovih predaka je vodio špekulacijama da su klasične Maye na neki način kolektivno uzletile s ovog planeta, kako to špekulira poznata knjiga 'Celestinsko proročanstvo - The Celestine Prophecy', James Redfield-a. Čudotvorno završavanje klasičnog zlatnog doba civilizacije Maya 830. AD. ostaje misterija, a još više čudi to, što prilično lijepo korespondira s datumom Zlatne vrememske skale.(4)

Preslikavanje Zlatne vremenske skale na događaje iz prošlosti je jedna stvar, no ako je vremenska skala autentična, ona također pokazuje mogućnost predviđanja velikih događaja budućnosti, zar ne? Kada bi se moglo predviđati temeljem Zlatne vremenske skale, to bi definitivno povećalo njen znanstveni kredibilitet. To je moralo proteči i umom dr. Smeljakova, kada je predviđao velike katastrofe negdje oko 16. rujna 2001, s padovima aviona, ekonomskim padovima, te ratovima, navodeći čak i države, koje će biti zahvaćene; SAD, Izrael i Afganistan. Danas se svi sigurno prisjećamo 11. rujna 2001 i djelovanja kojeg je imao taj događaj naknadno na globalna događanja.(5)

Realizirana je nova i poboljšana verzija teorija Auričke vremenske skale 5. studenog 2006. (Smeljakov, Stray, Wicherink) pod naslovom “The last multi-turns of the spiral of time before it rolls up to appear in new reality  - Zadnje višestruke promjene spirale vremena prije nego se uvije za pojavljivanje u novom realitetu”. Umjesto konačnog skupa od samo 12 bifurkacijskih točaka, poboljšana teorija sadrži beskonačni broj bifurkacijskih točaka. Sadrži i rekurzivno ili fraktalno rješenje za vrijeme implozije između bifurkacijskih točaka, što predstavlja bifurkacijske točke višeg reda. Ta nova teorija sa svojim svojstvima omogućava testiranje svoje kvalitete predviđanjem budućih važnih događaja koji koincidiraju s tim bifurkacijskim točkama.

  Bifurkacijska točka Datum (Gregorijanski) Povijesna era
 BP -2 -11407 BC

 Kraj ledenog doba, biblijski Potop, geomagnetska inverzija

 BP -1

-6282 BC

 Drugo rušenje Atlantide, geomagnetska inverzija

 BP 0

3114 BC

 Početak Maya Kalendara Dugog brojenja

 BP 1

1155 BC

 Početak željeznog doba

 BP 2

55 AD

 Vrijeme Krista, početak Kristijanstva

 BP 3

803

 Srednji vijek

 BP 4

1265

 Kasni srednjiv vijek

 BP 5

1550

 Početak kolonijalizma i imperijalizam

 BP 6

1727

 Newton, temelj znanosti

 BP 7

1836

 Industrijska revolucija

 BP 8

1903

 Prvi svjetski rat

 BP 9

1945

 Drugi svjetski rat

 BP 10

1971

 Početak svemirskog doba

 BP 11

1987

 Godina Maya harmoničke konvergencije

 BP 12

1997

 Oživljavanje pokreta Novo doba

 BP 13

2003

 Rat protiv terorizma, Irak, Afganistan

 BP 14

2006

 Nuklearni ‘hladni rat’ s Iranom i Sjevernom Korejom

Autor knjige je razvio on-line kalkulator Skale Auričkog vremena, koji je publiciran na website-u i dr. Smeljakov-a i autora. Izračunava i glavne bifurkacijske točke, kao i točke bifurkacije višeg reda sve do petog reda. Bifurkacijske točke drugog reda su točke bifurkacija između točaka glavnih bifurkacija, dok su bifurkacijske točke trećeg reda  točke između bifurkacijskih točaka drugog reda itd.

 Bifurkacijska točka

  Datum

Rrazlika.

  Povijesni događaj

BP 6,1,0,2,8

   2.07. 1776

  -2 

 4. srpanjska Deklaracija o nezavisnosti Sjedinjenih Američkih Država

BP 8,0,2,0,7

 27.07. 1914

  -1 

  Početa Prvog svjetskog rata

BP 8,4,0,0,2

  4.09.  1939

  +3  

  Invazija na Poljsku, početak Drugog svjetskog rata

BP 8, 18

 16.07. 1945

      

 Eksplozija  prve atomske bombe Los Alamos Labs-a uTrinity New Mexico

BP 9,2,0,5,3

 22.10. 1962

      

 Kubanska kriza

BP 11

 21.03. 1987

     

 Harmonička konvergencija proljetnog ekvinocija

BP 11,0,2,1,5

 10.11. 1989

  +1    

 Pad Berlinskog zida

BP 12, 2, 11

 11.09. 2001

       

 9/11 teroristički napad na New York

BP 9, 5, 2, 0, 2

 23.07.1969

 +3

 Spuštanje na Mjesec

BP 12, 2, 0, 2, 3

 22.01. 2001

 +2

 Inauguracija Bush-a,  prvi mandat

BP 13, 0, 0, 0, 1

 20.03. 2003

 +1

 Početa rata u Iraku

BP 13, 1, 1, 0, 8

 26.12. 2004

 

 Tsunami u Aziji

BP 13, 9

   4.11. 2006

 

 Korespondira s nula funkcije vremenskog vala za 2006.  

BP 13,9,0,5

   7.11. 2006

 

 Međuizbori u SAD-u

BP 14

 22.11. 2006

 -2

 Peti dan Galaktičkog podzemlja (Carl Johan Calleman)

Datumi izračunatih bifurkacija u skladu s povijesnim događajima

S kalkulatorom se može predviđati glavne buduće događaje i testirati teoriju. Tako se predvidjela izračunom slijedeća važna bifurkacijska točka za 22. studeni 2006., samo 17 dana ispred objavljivanja poboljšane teorije! Stoga smo uveliko očekivali što će se dogoditi slijedećeg važnog bifurkacijskog datuma. Međutim, ništa se stvarno šokantno nije dogodilo toga dana. Najvjerojatnije ta bifurkacija korelira s američkim među-izborima 7. studenog 2006., koji su se pretvorili u prekretnicu u Bush-ovoj agresivnoj vanjskoj politici. Prethodna važna bifurkacijska točka (BP13) je koincidirala s početkom rata u Iraku dok sada izgleda kako ta nova bifurkacijska točka (BP14) znaći promjenu u ‘ratu protiv terorizma’ kada su demokrati preuzeli kontrolu i u Predstavničkom  domu i u Senatu. Najviše iznenađuje, što ta nova točka bifurkacije rezonira s “nulom vremenskog vala” novo izračunanim datumom kao 3. studeni 2006. (vidjeti Nula vremeskog vala u slijedećem odlomku). Prema novoj teoriji o nuli vremenskog vala, na taj bi se pretpostavljeni datum trebalo očekivati najveće otkriće/najveća novost u godini. I početni dan “Petog dana Galaktičkog podzemlja, istraživača Maya, Carl Johan Calleman-a, nam je trebao prema očekivanjima

donijeti važne pozitivne promjene 24. studenog 2006. Oba datuma rezoniraju s točkom bifurkacije 14 i imaju znakove pozitivnih promjena.

sanmarino @ 11:29 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
Arhiva
« » svi 2018
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
  • 31