Blog
utorak, kolovoz 26, 2008
Vrijeme potrebno Zemlji da izmjeni položaje svojih magnetskih polja je oko 7000 godina, ali ovo vrijeme nije svuda jednako. Vrijeme je kraće na nižim širinama nego na višim, zaključilo je geolog financiran od strane američke Nacionalne zaklade za znanost (NSF).
Magnetsko je polje izvelo mnoge dramatične varijacije u nepravilnim vremenskim razdobljima u prošlosti: više je puta potpuno promjenilo svoj položaj. U to vrijeme, igla na kompasu bi umjesto sjvera bila usmjerena prema jugu.

Još od vremena Alberta Einsteina, znanstvenici su nastojali barem okvirno odrediti u kojem se vremenskom razdoblju dogodi zamjena Zemljinih magnetskih polova. Čak je i sam Einstein pisao da je jedna od najvažnijih i najintrigantnijih tajni u znanosti upravo razrješavanje pitanja zamjene Zemljinih magnetskih polova. Zemljino magnetsko polje je promjenjivo u vremenu što daje jasnu naznaku o činjenici da ono nije statično i stalno. Geolozi vjeruju da je uzrok postojanja magnetskog polja Zemlje skriven u činjenici da se središtu Zemlje nalazi masivna željezna jezgra - u tekućem stanju te da velike i snažne promjene unutar nje uzrokuju i pojave koje opažamo u vidu fluktuacija magnetskog polja našeg planeta.

Razumijevanje događaja povezanih s promjenom polariteta magnetskog polja Zemlje je teško jer su te izmjene vrlo brze - uzimajući u obzir geološki kontekst. Stoga je važno pronalaziti dokaze o tim promjenama u starijim sedimentima. Ocean Drilling Program kojeg financira NSF, je u posljednjih nekoliko godina dao vrijedne nalaze. No i dalje, velikom tajnom ostaje pitanje koliko ti procesi traju. Čini se da su ti periodi dosta nestabilni jer postoje fluktuacije od 1000 pa do čak 28000 godina.
"Sada, uz inovativnu uporabu duboko oceanskih naslaga, Clement je pokazao da se promjene magnetskih polja događaju unutar nekih određenih vremenskih okvira, neovisno polaritetu izmjene" - ističe Carolyn Rupel, voditeljica programa NSF-a vezanih uz znanosti o oceanima. "Sedimenti koji su u početku bili bušeni iz nekih drugih razloga, sada su doveli do rezultata od globalne važnosti - što dodatno naglašava vrijednost skupljanja i održavanja kora i povezanih podataka.
Clement je istražio bazu podataka dosadašnjih poznatih promjena polariteta (posljednja 4). Ukupno prosječno trajanje je ustvrdio na 7000 godina. Ali, već spomenute varijacije, nisu slučajne, naglašava Clement. Umjesto toga, one se povećavaju s geograskim širinama. "Ova je ovisnost bila zapanjujuća na samom početku, ali je točna uzimajući u obzir matematička predviđanja geometrije modela promjenjivih polja" - rekao je Clement.
Izvor: ScienceDaily

Admiral Ottomanskog Carstva Piri Reis, bio je u posjedu mape (slika ispod), koja datira iz 1513 godine, a na njoj su vidljiva područja centralne i južne Amerike sa rijekama i tipičnim životinjama, samo 21 godinu nakon "otkrića" Amerike.

Ali ono što je gotovo nemoguće, a nalazi se na toj karti, je detaljno nacrtana sjeverna obala Antarktike, koja je pokrivena sa kilometar i pol debelim ledom i koju su uspjeli Švedsko-Britanski znastvenici iscrtati tek 1949 godine, a da ne govorimo da je Antarktik otkriven 1818 godine.

Zadnji puta kada je sjeverna obala Antarktika bila bez leda, bilo je 4000 B.C., nakon čega se led proširio i prekrio cijeli kontinent ledom.

Međutim podaci o civilizaciji koja je to mogla napraviti nepostoje, a znanstvena vjerovanja ukazuju da nije postojala prije Sumerske i Egipatske nijedna veća civilizacija.


Osim ako Antarktik po vjerovanjima nije bio 2000 milja sjevernije što bi omogućilo nekoj civilizaciji da procvate na tom kontinentu i uslijed pomaka polova bude dovedena na rub postojanja te da opstoji egzilom u druge predjele svijeta, nakon kojeg počinju cvjetati druge civilizacije u gotovo kratkim razmacima, i njihove međusobne sličnosti su velike, kao da potječu iz jedne.
Nešto slično govori i Otto Muck u svojoj knjizi o Atlantidi; naime, on pretpostavlja da se sa Zemljom sudario asteroid promjera 10 km, prije nekih 10500 godina, i da je udario u Karipsko more, malo dalje od Bahama (velika količina metala u tom asteroidu odgovorna je i za efekt Bermudskog trokuta, pošto taj metal skreće igle kompasa). Udar tog asteroida poremetio je vrtnju zemlje, te je Zemljina kora skliznula po tekućoj magmi i na taj način se os vrtnje zemlje pomaknula za nekih 23°, nekoć je sjeverni pol bio u Kanadi, u središnjem dijelu Bafinovog otoka. Zato je i čitava Sjeverna Amerika bila pod ledom, jer se je nalazila cijela u polarnom krugu, kao i Zapadna Europa, dok je Sibir bio u umjerenom pojasu i naseljen.
Isto tako, većina Antarktika bila je u umjerenom pojasu, i vrlo vjerovatno naseljena; čak i ako Antarktik nije bio mitska Atlantida, lako je moguće da se na tom kontinentu nalazila njihova kolonija, a zanimljia je i sama Einstain-ova teorija po kojoj je Zemlja kao naranča, tj ako odvojiš unutarnje meso od kore, ta kora se može pomaknuti od mesa kod naglih trzaja, tako je i Zemljina litosfera kliznula po magmi usljed nepravilno raspoređenog leda koji bi zemljinu rotaciju mogao poremetiti.

gangsta-sounds @ 18:12 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
Arhiva
« » vel 2018
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28