Blog
srijeda, ožujak 4, 2009

PUTOVANJE KROZ VRIJEME

Pojam putovanja kroz vrijeme je kompleksno podrucje koje se pokušava vec duže vrijeme objasniti kroz fizicke teorije. Današnja fizika promatra prostor i vrijeme skoro isključivo u okviru Einsteinove teorije relativnosti - teorije koja daje precizan i nedvosmislen opis makroskopskih svojstava prostora i vremena. S druge strane, pouzdano znamo da Einsteinova teorija ne opisuje ispravno mikroskopska svojstva prostora i vremena, na udaljenostima mnogo manjim od atoma. Tamo je valja zamijeniti tzv. teorijom kvantne gravitacije koja usprkos velikom trudu fizičara još uvijek ne postoji.

To je nesretna okolnost jer se ispostavlja da konačan odgovor na pitanje da li je moguće putovati u prošlost nije moguće dati bez poznavanja te potpunije teorije prostora i vremena. Ovo ipak ne sprečava  fizičare da spekuliraju o mogućnosti puta kroz vrijeme u okviru prirodnih zakona koji su im trenutno poznati. No u pokušaju da vam pobliže objasnimo dali je zaista moguće putovanje kroz vrijeme pojednostavit cemo neke od pojmova 4D prostora nazvan prostor-vrijeme. Kada razmišljamo vremenu sudaramo se sa nizom teorija. Vrijeme je jedna karakteristika našeg Univerzuma koja postoji samo u relaciji sa materijom, bez konkretne materije može se reci da vrijeme ne postoji. Vrijeme može biti posmatrano,sa dva aspekta; kao linearni slijed događaja i kao Vremensko More vječne sadašnjosti.

Ako vrijeme gledamo kao linearni slijed dogadaja u skladu sa našim osobnim iskustvom možemo zamisliti da svi dogadaji koji se dešavaju u našem univerzumu slijede jednu liniju koja ide od prošlosti prema buducnosti. Ali ako gledamo vrijeme kao more vjecne sadašnjosti onda to zamišljamo kao da vrijeme ne tece vec da prošlost buducnost i sadašnjost postoje istovremeno. Zamislite zemljin globus. Pokušajte zamisliti da sva mora i sve zemlje postoje istovremeno cak iako mi nismo u stanju vidjeti ih sve zajedno a recimo da putujemo mogli bi ta mjesta vidjeti samo jedno po jedno u vremenu, no to

ne znaci da sva ostala mjesta ne postoje u tom istom trenutku. Mnogo ovakvih i još kompliciranijih teorija zajedno sacinjavaju pojam putovanja kroz vrijeme. Mnogi fizicari se bave proucavanjem vremena i vremenskog kontinuuma. Vrijeme je neiscrpna tema mogucnosti i teorija. Nemoguce bi bilo istražiti cjeli pojam vremena mnogi ljudi koji se njime bave posvetili su tome cjeli svoj život, ali ako ništa drugo pokušat cemo vam ga približiti uz koju zanimljivu teoriju. Dobrodošli na jedno putovanje kroz vrijeme.

TEORIJE PUTOVANJA KROZ VRIJEME

·  Promatrač - Vrijeme

Nekoliko teorija koje se koriste oko razmišljanja o putovanju kroz vrijeme dosta su jednostavne i vec dosta poznate javnosti. Takvim se teorijama fizicari koriste ne samo da bi "putovali kroz vrijeme" vec i da bi se protumacio sam pojam vremena. Uzmimo primjer promatraca i vremena. Protok vremena pocinje ovisiti o gibanju promatraca. Uzmimo za primjer dva blizanaca od kojih jedan putuje velikom brzinom kroz galaktiku i nakon povratka na Zemlju ustanovljava da je njegov brat ostario mnogo više od njega. Takve pojave se svakodnevno primjecuju u fizicarskim eksperimentima i zaista nema nikakve sumnje da je u odredenoj mjeri moguce kontrolirati gibanje kroz vrijeme. Stvari medutim

postaju krajnje problematicne kad se upitamo da li je moguce otputovati u prošlost, a specijalna teorija relativnosti sugerira matematicku mogucnost : gibanje brže od svjetlosti bi omogucilo gibanje u prošlost.

·  Crvotocine

Crvotocine su cijevi koje povezuju udaljene tocke prostora tako da put kroz njih može biti mnogo kraci nego put kroz normalni prostor. U nacelu, crvotocina bi mogla biti takva danam omoguci put na drugi kraj galaktike za svega par sekundi, dok svjetlost putujuci kroz normalni prostor do tamo treba tisuce 
----
godina. Premda smo se sa svjetlošcu utrkivali
nesportski upotrijebivši precicu kroz crvotocinu rezultat se racuna tj. ispada da smo efektivno putovali brže od svjetlosti i teorija relativnosti pokazuje da takvu crvotočinu možemo iskoristiti kao vremeplov i možemo se vratiti s drugog kraja galaktike prije nego

smo uopće krenuli na put. Ostaje pitanje da li je postojanje crvotočina u skladu sa svim poznatim zakonima fizike i ako jest da li bismo ih mogli konstruirati kad bismo raspolagali dovoljno naprednom tehnologijom. Crvotočinu možete zamisliti kao liniju ili tunel koja spaja dva udaljena dijela prostora. Tako je moguće od točke A do točke B doci kraćim putem kroz crvotočinu brže nego što svjetlost obavi put kroz normalni prostor.

·  Egzotična Tvar

Ako bi željeli sagraditi vremenski stroj, i teoretski gledano nađemo crvotočinu o kojoj smo malo prije govorili, mislili bi da je moguće napraviti taj famozni skok kroz vrijeme.

No ima još jedna manje poznata činjenica u vezi stabilnosti tih crvotočina ili tunela za koju se smatra da bi bila neizmjerno potrebna u slucaju putovanja kroz vrijeme.

Crvotočina u prostor-vremenu se obično vrlo brzo steže i puca prije negoli bilo što može proci kroz nju. Da bi se ona učinila dovoljno stabilnom da može poslužiti kao vremeplov, nužno je ojačati je tzv. egzotičnom tvari. Ta tvar ima neobična svojstva : njena masa je negativna i ponaša se, grubo govoreći, anti gravitacijski. Problem je da takvu tvar nismo nikad vidjeli u prirodi i ne znamo da li je njeno postojanje uopće dopušteno zakonima fizike. Jedna od indicija da egzotična tvar nije samo san ambicioznih konstruktora vremeplova dolazi nam iz astronomskih promatranja koja posljednjih godina snažno ukazuju na to da je čitav svemir prožet nečim što se u žargonu naziva "tamna energija"

koja se ponaša upravo kao i egzotična tvar - tjera svojim antigravitacijskim ponašanjem svemir na ubrzano širenje. S druge strane, moguće je da ova svemirska tamna energija nije u pravom smislu neka tvar od koje bi bilo moguće načiniti vremeplov vec samo specijalno svojstvo vakuuma. Slična je situacija s običnom energijom vakuuma. Vakuum je teoretski gledano prazan prostor za koju znamo da postoji, ali ga ne možemo iskoristiti u praktične.

·  Kauzalnost I Paradoks Samoubojstva

Ukoliko zanemarimo fizikalne probleme pri konstrukciji vremeplova, ostaje nam pitanje da li je postojanje vremeplova u sukobu s elementarnom logikom. Klasican je prigovor mogucnosti putovanja kroz vrijeme paradoks samoubojstva. Pretpostavimo da se temponaut vrati u prošlost i ubije samog sebe dok je još bio dijete. No onda on nece ni odrasti, a kamoli uci u vremeplov i ubiti se. Logicka kontradikcija je ocita i pitanje je kako priroda može sprijeciti takvu situaciju, a da svejedno dopusti putovanje kroz vrijeme.

Ustvari priupitajmo se da li covjek u životu postupa po svojoj slobodnoj volji ili je on samo dio velikog svemirskog mehanizma pa je svaki naš cin, ukljucujuci ulazak u vremeplov i ubijanje samog sebe odreden zakonima fizike i pocetnim uvjetima u trenutku nastanka svemira. No za sada je bolje izbjeci takva filozofska pitanja i ograniciti se na teoretske mogucnosti. Zamislimo na primjer što se dogada ako instaliramo vremeplov na bilijarski stol i pošaljemo bilijarsku kuglu u prošlost upravo tako da nakon izlaska iz vremeplova udari i skrene samu sebe s putanje prema vremeplovu. Naime, ta bi se kugla u odredenim vremenskim razmacima neprekidno pojavljivala i odbijala samu sebe kroz

vremenski stroj u prošlost gdje bi opet udarila samu sebe i opet ušla u vremenski stroj.

Takvom kretanju ne bi bilo kraja. To je paradoks skoro ekvivalentan paradoksu

samoubojstva, ali takav postupak je zapravo moguce egzaktno opisati jednadžbama fizike.

Analize pokazuju da uvijek postoji neko rješenje situacije. U primjeru s bilijarom kugla može uz iste pocetne uvjete samo okrznuti samu sebe i malo se skrenuti s putanje tako da nakon prolaska kroz vremeplov ne dode do ceonog sudara vec samo do spomenutog okrznuca i odmah kontradikcija nestaje. Na isti nacin uzmemo da samoubojica loše gadai samo ranjava samog sebe što mu naruši zdravlje i više ne može vješto rukovati oružjem u svojoj prošlosti i upravo to je razlog zašto loše gada u tom pokušaju samoubojstva. Tako putovanje  vremeplovom postaje vrlo cudno, uzroci i posljedice se miješaju i gube svoj identitet, ali elementarno logicko protuslovlje je izbjegnuto.

MULTIVERZUM

Kad vec raspravljamo o ovakvim logickim problemima putovanja kroz vrijeme moramo napomenuti još jednu teoriju. Možemo zamisliti naše postojanje kao takozvanu ideju multiverzuma ili paralelnih svemira. Rijec je o neobicnoj mogucnosti da se svemir u svakom trenutku rascjepljuje na mnoštvo drugih svemira i svaka naša odluka i mogucnost se realizira u nekom od tih paralelnih svemira. Danas odlucujemo ostati u krevetu i izbjegnemo pad niz stepenice i izvinuti gležanj. U nekima od tih svemira Thuram je pao preko one lopte i Hrvatska je prvak svijeta u nogometu, a u nekima od svemira naš vec prije spomenuti samoubojica je zaista uspio u svojem naumu i ubio se.

Kontradikcije nema jer on ne mora preživjeti u svakom svemiru. Ovo može zvucati kao naucna fantastika, ali mnogi ugledni fizicari ozbiljno shvacaju ovakve ideje koje su zapravo inspirirane neobicnim svojstvima kvantne mehanike.

PUTOVANJE KROZ VRIJEME SA FIZICKIM TIJELOM

Teoretski postoje dvije mogucnosti putovanja kroz vrijeme. Mogucnost dematerijalizacije cijelog tijela te ponovna materijalizacija u nekom drugom vremenskom razdoblju. Takvu vrstu dematerijalizacije nazivamo sa fizickim tijelom. Jer ona ukljucuje putovanje kroz vrijeme vlastitim tijelom. Temponaut (putnik kroz vrijeme), nakon dugotrajnog pažljivog pripremanja ulazi u Kabinu i koncentrira se na svoj zadatak. Operatori izvan Kabine ukljucuju uredaje za kontrolu putovanja. Nakon nekog vremena otvaraju se Vremenska Vrata. Slijedeci instrukcije, temponaut prolazi kroz Vremenska Vrata i putuje u

drugu vremensku tocku. Za njega se u njegovom subjektivnom poimanju vremena i vremenskog slijeda ništa nije promijenilo, kao da putuje npr. od Londona do New Yorka. Prvo se nalazi u Londonu, zatim u avionu pa onda na svom odredištu. Sva složenost takvog putovanja nalazi se u avionu cija kompleksna konstrukcija to omogucuje. Isto je i sa Kabinom cija tehnicka sofisticiranost omogucuje da fizicko tijelo može biti preneseno u neku drugu vremensku tocku. Temponaut koji fizickim tijelom putuje u drugo vrijeme

"nestaje" iz Kabine i pojavljuje se na "drugoj strani". Masa koja nestaje kompenzira se ekvivalentnom masom vode što je u skladu sa poznatim zakonima fizike. Putnik kroz vrijeme nalazi se tako sa svojim fizickim tijelom u nekom drugom vremenu, možda cak i na istom mjestu od kuda je krenuo putovanje, ali nekoliko stoljeca ili milenijuma prije. Fizicko putovanje kroz vrijeme je vrlo teško za izvesti. Tijelo koje imamo u sadašnjem trenutku, teško je prilagodljivo na okolinu druge epohe te postoji veliki rizik da se prenesu bolesti i virusi nepoznati u to vrijeme. Zato takav putnik prolazi vrlo rigorozan pripremni trening. Pored toga, ako se gleda cisto tehnicki, nije jednostavno materijalizirati tijelo te garantirati njegovu savršenu materijalizaciju nakon povratka.

PUTOVANJE KROZ VRIJEME SA SUPTILNIM TIJELOM

Drugu mogucnost putovanja kroz vrijeme nazivamo sa suptilnim tijelom jer ona ne ukljucuje dematerijalizaciju našeg vlastitog tijela vec se samo svijest covjeka

materijalizira u nekom drugom razdoblju i nekom drugom živom bicu. Kao i u

prethodnom putovanju i ovdje temponaut nakon intenzivne pripreme ulazi u Kabinu i koncentrira se na svoju misiju. Izvan Kabine, operatori ukljucuju kontrolne uredaje. Nakon nekog vremena ispred temponauta se otvaraju Vremenska Vrata koja izgledaju kao prozor svijetla iz druge realnosti. Temponaut odlazi kroz taj prozor i stiže u neku drugu vremensku tocku u prostoru. U ovom slucaju, za svoje kretanje on treba koristiti tijelo nekog živog bica iz vremena u koje odlazi. Njegova svjesnost se uskladuje sa osobom u cije tijelo ulazi i za kratko vrijeme postoje dvije osobe u jednom tijelu. Polazna

tocka za ovo je teza o postojanju duše, svjesnosti i suptilnog tijela, dok je fizicko tijelopoput odijela koje nosimo tokom svakog života. Smatra se da se svjesnost može prenijeti ne samo u drugo ljudsko bice vec i u tijelo životinje. Tako bi bilo moguce gledati kroz oci sokola i cuti ušima lisice. Iako se na prvi pogled putovanje suptilnim tijelom cini jednostavnijim od onog koji zahtijeva potpunu dematerijalizaciju tijela, ono je jednako složeno za izvesti. Kod ovog putovanja potrebno je da sustav vrijeme – prostor stalno bude 'otvoren' tako da se ne izgubi veza izmedu suptilnog tijela koje putuje i fizickog tijela koje se nalazi u Kabini.

DOKAZI O PUTOVANJU KROZ VRIJEME

Znate li da smo vec ostvarili putovanje kroz vrijeme ? Uobicajeno je da uživamo u maštanjima o putovanju kroz vrijeme u naucno fantasticnim filmovima i knjigama. Nismo ni svjesni da je granica izmedu stvarnosti i mašte cesto vrlo mutna. Fizicar koji tu granicu cini još mutnijom je J. Richard Gott, profesor astrofizike na Sveucilištu Princeton, jedan od vodecih kozmologa današnjice, osoba koja promišlja probleme poput nastanka Svemira i organiziranja natjecanja srednjoškolaca u znanosti. Dr. Gott je poznat po svom opširnom radu na problematici velikih struktura u Svemiru, kao i teoriji nastanka Svemira. Radovi na temu gravitacije doveli su ga do nekoliko važnih teoretskih otkrica, ukljucujuci i mogucnost vremenskog putovanja u prošlost. Dr. Gottova dostignuca protežu se takoder i na edukaciju znanosti. H. G. Wells je napisao

knjigu "Vremenski Stroj" još 1895. godine. To je bilo 10 godina prije specijalne teorije relativnosti. U to doba, sa Newtonovom teorijom gravitacije, putovanje kroz vrijeme je izgledalo nemoguce. Ali sa Einsteinovom specijalnom teorijom relativnosti, satovi koji se krecu kuckaju sporije, a kasnije, sa opcom teorijom relativnosti, prostor i vrijeme se mogu zakriviti. Tako je mogucnost putovanja kroz vrijeme postala realnost. Isto se može reci za Carl Saganovu knjigu "Kontakt" o crvotocinama. Sagan je zamolio Kip Thornea da prouci da li fizika crvotocina ima smisla. Tada je Kip Thorne ozbiljno pogledao u fiziku crvotocina i pronašao da su takvi uvjeti i rješenja moguci. Ako bi imali takve crvotocine,

mogli bi ih iskoristiti za izradu vremenskog stroja za posjet prošlosti. Vecina naucnika smatra da naucna fantastika cesto potakne na zanimljiva naucna istraživanja. Federacija Damanhur, dobro je poznata širom svijeta po svojim neobicnim eksperimentima koji bi se mnogima mogli uciniti kao cista naucna fantastika - da nije prakticnih i naucnih dokaza koji ih cine stvarnim. Ujedinivši znanost, umjetnost, tehnologiju i duhovnost, istraživaci Damanhura cesto bi uspijevali u onome što je ostatak svijeta smatrao za nemogucim. Tako je bilo i sa eksperimentima putovanja kroz vrijeme. Vecina ljudi smatra putovanje kroz vrijeme cistom fantazijom dok je manji dio otvoren i na tu mogucnost te

si postavlja pitanja o pravoj prirodi stvarnosti koju možemo iskusiti kroz svoja osjetila.

Bez obzira da li istraživanja u Damanhuru smatrali istinitim ili ne, bitno je da u svima nama ona pokrecu neka nova pitanja i ideje koje prelaze okvire naše svakodnevnice. Teorijska istraživanja koja se nalaze iza ovih eksperimenata rezultat su proucavanja Ezoterne Fizike koja se kao posebna disciplina studira na Olami Damanhur Univerzitetu. Kada su Oberta Airaudija (inicijatora osnivanja Damanhura i mnogih istraživanja koja Damanhur provodi) pitali, cemu toliko truda da se postigne putovanje kroz vrijeme, njegov odgovor je glasio : "Damanhur želi biti inovativan element društva koji predlaže

ideje koje ce ljudi u novom milenijumu dovesti do savršenstva. To su stvari i ideje koje teško da možemo i zamisliti. Za tako nešto, potrebno je da ljudi promjene svoje ustaljene nacine mišljenja Danas, mnogi ljudi u svijetu razmišljaju kao da su na pocetku 20 st. a ne u novom milenijumu. Možda ce Damanhur koji nastoji kombinirati duhovna ucenja sa tehnologijom, moci predložiti neke nacine na koje covjecanstvo može evoluirati i proširiti

se u vremenu i prostoru." 
                                            PUTOVANJE U BUDUCNOST

Stephen Hawking, veliki suvremeni fizicar, u svom intervjuu 1995. godine, izjavljuje kako je putovanje kroz vrijeme teoretski moguce, jedini problem je da ono zahtijeva toliko enormno mnogo energije koju nije moguce prikupiti niti na jedan od poznatih nacina. Do sada smo zapravo govorili samo o mogucnosti putovanja u prošlost. No što je sa putovanjem u buducnost ? Istraživaci instituta Damanhur tvrde da nije nemoguce otici u buducnost kao takvu. Zapravo smatra se da je puno teže da ne bi rekli nemoguce putovati na mjesta vece kompleksnosti, odnosno gdje je stupanj evolucije veci. Dok su recimo putovanja u neposrednu buducnost, recimo nekoliko tjedana unaprijed za sada zaista nemoguca. Istraživaci Damanhura tvrde da je za putovanje u našu neposrednu

buducnost upravo problem energija. Trebalo bi previše energije za tako nešto. Puno je lakše otici u udaljeno vrijeme nego u neposrednu blizinu. Vremena koja su nam blizu još uvijek oblikuju svoje dogadaje. Ti dogadaji su još uvijek pokretni i stvaraju posljedice.

Odlazak u to vrijeme znacilo bi proci kroz tzv. iskrivljenost univerzuma što bi zahtijevalo nevjerojatnu kolicinu energije.

Što se energije tice, federacija Damanhur se smjestila upravo na sjecištu Sinkronih linija.

Sinkrone linije nazivamo velike rijeke energije koje okružuju naš planet i povezuju ga sa svemirom. Energija koja tece duž linija sacuvana je u podzemnim stijenama i mineralima. Hram Covjecanstva sagraden je u srcu jednog takvog minerala po imenu Mylonit, starog preko 300 milijuna godina. Osnovna karakteristika tog rijetkog minerala je da ima sposobnost prijenosa i uskladištenja energije, tako da to mjesto postaje prava Vremenska Mina. Vremenske Mine su Damanhurijevski koncept koji oznacava mjesta koja imaju potencijal da sacuvaju i prikupe veliku kolicinu energije od Sinkronih

linija i ljudske aktivnosti, te omogucuju da putovanje kroz vrijeme bude izvedivo.

Prirodne karakteristike podrucja na kojem je Hram sagraden, višestruko su još i

pojacane ritualnim pjevanjem, plesom, mantranjem i umjetnošcu koja obiluje

alkemijskim simbolima izvedenim po zidovima podzemnih dvorana. I ne samo to, zidovi i podovi Hrama su ispunjeni sa 300 tona razlicitih metalnih krugova, žica i spirala da se osigura što bolji prijem i provodnost energije. Tu ogromnu energiju preuzimaju posebni mehanizmi koju su u sklopu tzv. Vremenske Kabine. Kabina je veoma kompleksne strukture te ona tehnicki omogucuje da putovanje kroz vrijeme bude izvedivo. U njenoj izradi je primijenjena visoko sofisticirana psihicka i fizicka tehnologija. Ona sadrži spirale, kugle, kristale, elekromagnetska polja, oscilatore, lasersku tehnologiju, alkemijske materijale za aktivaciju, mehanizam punjenja itd. Kabina je dakle složena cilindricna

struktura koja omogucuje da se ode izvan uobicajenih zakona fizike.

sanmarino @ 20:07 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
Arhiva
« » svi 2018
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
  • 31