Blog
ponedjeljak, lipanj 30, 2008

Danas postoji dovoljno dokaza o dramatičnim  promjenama kojima svjedočimo u zadnjim desetljećima. Zašto NASA ignorira te promjene i namjerno drži javnost u neznanju o tim promjenama? Ruski znanstvenici mnogo bolje odrađuju posao i usuđuju se definitivno zaključivati. Zašto onda ne uzima SAD ozbiljno globalno zatopljenje? U protivnom bi se pojavili na Kyoto konferenciji o kontroli klime i redukciji ugljičnog dioksida, zar ne? Ekonomski interesi su najvjerojatnije motivacijski faktor iza oba negiranja; izgleda ne žele kreirati paniku, koja bi mogla naškoditi ekonomskim interesima!

Znanstveni dokazi su izgleda uvjerljivi i sugeriraju događanje transformacije života na Zemlji, koja je prouzročena energetskim promjenama koje se događaju unutar našeg Sunčevog sustava. Znanstvenici su otkrili povezanost bioloških, kemijskih, fizikalnih pa čak i ekonomskih trendova s kretanjem planeta i aktivnošću Sunca. To sugerira događanje evolucije unutar dobro-definiranih kozmičkih ciklusa. Najvažniji kozmički ciklus je izgleda precesijski ciklus od 25.920 godina.

Ezoterička Veda kozmologija oslikava ljudsku evoluciju kao putovanje kroz svjetske ere ili Yuge. Prema Veda komzologiji ulazimo sada u novu eru evolucije čovječanstva, koja se naziva Zlatnim dobom.

Ulaženje u Zlatno doba je izlgeda povezano i s proročanstvom Maya kalendarskog ‘kraja vremena’ 2012 godine. John Major Jenkins je pronašao obilje tragova koji pokazuju kako su pradavne kulture i duhovne tradicije širom svijeta znale o precesiji Zemlje. Po njegovom vjerovanju, prastanovnici su nam ostavili artefakte i mitove diljem svijeta, ukazujući na važnost precesije i solsticijskog galaktičkog poravnanja, solarnog maksimuma i prolaza Venere.

Ukoliko uistinu neke nevidljive sile potiču evoluciju svijesti unutar predodređenih ciklusa, zašto je izgledna relacija s kretanjem planeta i galaktičkim poravnanjima? Ako su predviđanja za 2012 istinita, pa će čovječanstvo pretpostavljeno proći kroz transformacijski proces svijesti, koji to mehanizmi okidaju te događaje?


David Wilcock objašnjava kako je svijesna eter energija vakuma odgovorna za sve promjene Zemlje, koje je predvidio Edgar Cayce. Planete i zvijezde odbacuju obilje torzijskih valova svojom rotacijom i konstantno ponovno revidiranjući strukture etera. Svojim putovanjem na svemirskom brodu nazvanog Zemlja oko galaktičkog centra, ulazimo u različite zone gustoće etera. Wilcock-ove tvrdnje podržava dr. Harold Aspen sa Sveučilišta u Cambridge-u, koji je matematički dokazao postojanje različitih razina gustoće etera, koje nazivam ‘prostornim domenama’.

2000. je ruski biofizičar dr. Simon E. Shnoll objavio svoje 30-godišnje životno djelo u poznatom ruskom časopisu za fiziku, u kojem dokazuje kreiranost poremećaja u vakumu, kretanjem planeta, pri čemu ti poremećaju utječu i na žive i na nežive procese na Zemlji. Pronašao je cikličnost fluktuacija bioloških i kemijskih procesa, pa čak i radioaktivnog raspadanja, koja korespondira s celestijalnim kretanjem naših planeta. Shnoll je proučavao podatke šuma u histogramima mnogih fenomena i otkrio kako taj šum nije uopće slučajan, te kako su te fluktuacije odvijaju u skladu s celestijalnim rotacijama planeta. Koherentni šum u potpuno nepovezanim fenomenima dokazuje postojanje kolektivnog uzroka svim tim fluktuacijama.

Važno je uočiti nesposobnost matice zapadne znanosti za objašnjenje simultanog koherentnog reagiranja potpuno nezavisnih procesa, kao što su biološki, kemijski i fizikalni procesi, bez vanjskih utjecaja, samo s korespondencijom s kretanjem naših planeta. Ako prihvatimo da fizikalna materija nije napravljena od tvrdih kuglica nazvanih atomima, već predstavlja spirale u eteru, mediju kroz kojeg putuju i torzijski valovi, možemo početi sagledavati i shvaćati način na koji torzijski valovi mogu utjecati na mnogo stvari u našem materijalnom realitetu. Torzijski valovi, koji izviru iz planeta, Sunca i kozmosa, utječu i na svekoliki biološki život na Zemlji. Sunce je uveliko generator najmoćnijih torzijskih valova u Sunčevu sustavu i samo po sebi ima nemjerljivi utjecaj.

David Wilcock čak vjeruje u odgovornost torzijskih valova za spontana izumiranja postojećih formi života i stvaranje novih vrsta na Zemlji, što se događalo mnogo puta tijekom evolucije, prouzročivši kvantne skokove evolucije i nepostajanje veza u fosilnim nalazima. Torzijsko polje, koje je Erwin Laszlo nazvao A-poljem, a Rupert Shaldrake morfogenetičkim poljem, bi moglo biti istinskim nosiocem DNA informacija. Wilcock sugerira postojanje DNA morfogenetičkog polja u vakumu čak i prije postojanja formi života na

Zemlji, te kako su iz njih te forme emergirale. Vjeruje u morfogenetička polja kao prethodnike biološke evolucije.

Zato što je energija torzijskih valova čista kozmička svijesna energija, ona utječe i na našu kolektivnu i individualnu svijest, kao i na naš duhovni razvoj. Zone različite gustoće etera naše galaksije korespondiraju s različitim Svjetskim erama Veda tradicija. Postoje zone, koje prizivaju duhovnu tamu i zone koje pozivaju na duhovno buđenje. Upravo napuštamo Kali Yuga-u i počinjemo Doba vodenjaka. Ezoteričke tradicije su održavale na životu ta kozmička znanja stoljećima, no na Zapadu smo tek počeli dešifrirati njihov značaj. (10)

Ako je naš Sunčev sustav ušao u drugu zonu gustoće galaksije, koja je jače energetski nabijena, postoje li bilo kakvi mjerljivi učinci, koji bi to mogli materijalizirati?

 

Promjene u Sunčevom sustavu

Nepoznata javnosti, no dobro poznata organizacijama kao što je NASA, je činjenica da Zemlja nije jedini planet u Sunčevu sustavu koji trpi globalno zagrijavanje! Mnogo ljudi pretpostavlja uzrokovanost zagrijavanja industrijskim zagađivanjem i ispuštanjem ugljičnog dioksida. No to ne može objasniti globalno zagrijavanje Plutona, nama najdaljeg planeta koji se sve više udaljava od Sunca. NASA međutim službeno ne povezuje globalno zagrijavanje Zemlje s globalnim zagrijavanjem drugih planeta Sunčevog sustava.

Profesor geologije, dr. Aleksej Dimitrijev sa Sibiriskog odjela Ruske akademija znanosti, je proučavao te fenomene i zaključio kako su promjene, koje se događaju u našem Sunčevom sustavu, prouzročene visoko nabijenim materijalom koji ulazi u Sunčev sustav u ovoj regiji galaksije. Evo kratkog pregleda nedavnih promjena, koje su se dogodile u našem Sunčevom sustavu, na koje se referencira dr. Dmitrijev:

  • Uran i Neptun su pretrpjeli pomake polova
  • 400%-tna promjena intenziteta i svjetline Neptuna
  • udvostručenje magnetskog polja Jupitera
  • povećanje svjetline Saturna
  • rast crnih pjega na Plutonu
  • aurore na Saturnu
  • Venera pokazuje inverziju tamnih i svijetlih područja, uz svekoliko povečanje svjetline
  • na Mjesecu se pojčava atmosfera natrij kalija
  • 200%-tni rast atmosfere na Marsu koji postaje deblji
  • dramtične klimatske promjene na Marsu, kao što je topljenje ledenih kapa
  • porast Sunčeve aktivnosti (solarni bljeskovi)
  • porast heliosfere (magnetskog polja Sunca) za 1000%.
Sve gore spomenute anomalije su se razvile u zadnja dva desetljeća! Sunčeva heliosfera je magnetsko polje oblika kapi, koja se širi prema vanjskom prostori Sunčevog sustava. Rep te kapi pokazuje u suprotnom smjeru od smjera kretanja Sunčevog sustava. To je kao plameni trag kometa. Front heliosfere pokazuje žar energije plazme. Ta energija plazme je 1990. bila obično između 4 i 40 atronomskih jedinica dubuka (atronomska jedinica je udaljenost Zemlje od Sunca, 93 milijuna milja). Heliosfera sada ima sloj energije plazme dubok 100 atronomskih jedinica. To ogromno povečanje ne može objasniti Zapadna znanost.

NASA izvješća su također pokazala postojanje 400%-tnog povećanja brzine solarnih čestica, koje emitira Sunce, tijekom njihova putovanja interstelarnim prostorom. Vodljivost interplanetarnog prostora je na neki način porasla. (11)

Istraživač Michael Mandeville je 1998. dokazao porast potresa od 1973. za šokantnih 400%, a u 2000. je pokazao kako je vulkanska aktivnost između 1875. i 1883, porasla za skoro 500%.
Drugi nezavisni istraživač, Will Hart, je također istraživao istu materiju i došao do brojaka, koje pokazuju 2.119 potresa registriranih u 19. stoljeću. Međutim, samo 1970. registrirano je 4.139 potresa. To je očito ogroman porast. Prema Hart-u su se najveći potresi dogodili od 1960. Nakon 1960. su se probudili i mnogi uspavani vulkani, kao Popocatepetyl u Meksiku, koji je počeo s erupcijom 1990. nakon spavanja stoljećima. Registrirao je i enormni porast broja tornada u zadnjih nekoliko desetljeća:

  • 1950-tih 4796 tornada
  • 1960-tih 6813 tornada
  • 1970-tih 8580 tornada
  • 1980-tih 8196 tornada
  • 1990-tih do danas 10.000+ tornada.
Dr. Dimitrijev je već 1997. pokazao sveukupni porast prirodnih nesreća kao što su uragani, tajfuni, klizišta, plimni valovi, itd. između 1963. i 1993. za 410% . Prema dr. Dimitrijevu događa se energetska transformacija  u našem Sunčevu sustavu, koja mijenja vanjski sloj atmosfere, nazvan ionosfera, kao i magnetsko polje Zemlje. Te energetske promjene u Sunčevom sustavu su odgovorne i za promjene mustri klime na Zemlji.

Agencija za međunarodnu strategiju reduciranja katastrofa UN-a (UNISDR), objavila je izvješće 17. rujna 2004. indicirajući globalno povećanje prirodnih i ljudski kreiranih katastrofa. Broj žrtava prirodnih katastrofa se utrostručio od 1990. Švicarska osiguravajuća kuća i Centar za istraživanje epidemiologije katastrofa Sveučilišta Louvain u Belgiji došli su do istih zaključaka.

Ti zaključci nisu uključivali užasnu tsunami katastrofu 26. prosinca, koja je slijedila nakon potresa jačine 9,3 po Richter skali, a koji je pogodio obalu Sumatre u Indoneziji. Plimni valovi Indijskog oceana su preplavili i ubili više od 300.000 ljudi u mnogim susjednim zemljama. Manje poznata činjenica je pojava 44 sati kasnije prodora gama zraka, koji je pogodio Zemlju, sa 100 puta većom snagom od ranije zabilježenih. Kozmički udar je prouzročila neutronska zvijezda unutar naše galaksije sa suprotne strane galaktičkog centra. Taj je udar oslobodio više energije u djeliću sekunde nego što naše Sunce proizvede tijekom 100.000 godina, a eksploziji je trebalo 45.000 godina za dolazak do Zemlje. Paul La Violette to objašnjava u svojoj posljednjoj knjizi “Zemlja pod vatrom, Čovječanstvo preživljava apokalipsu’, kako je jezgra naše galaksije, centar Mliječne staze u prošlosti imao mnogo eksplozija u jezgri. Te se eksplozije događaju ciklički i šalju devastirajuće energetske izboje diljem galaksije. La Violette vjeruje kako su se te eksplozije dogodile prije 10.500 godina i prouzročile poplave širom svijeta, koje su zabilježene u pradavnim mitovima i knjigama znanja, te i u Starom zavjetu kao biblijski potop.

Novo otkriće u rujnu 2004. internacionalnog tima astrofizičara izgleda potvrđuje teorije La violette- Korištenjem novo razvijenog niza od 4 teleskopa nazvanog H.E.S.S (High Energy Stereoscopic System – visoko energestki stereoskopsi sustav) otkrili su postojanje u centru naše Mliječne staze supermasivne crne rupe. Prema vjerovanju znanstvenika, crna rupa u centru galaksije je ostatak eksplozije supernove, koja se dogodila prije 10.000 godina! Crna rupa od tada stalno zrači kozmičke gama zrake! Prema citatu dr. Paula Chadwick s Durkam sveučilišta: “takva bi eksplozija mogla ubrzati kozmičke gama zrake do visokih energija, koje smo vidjeli – milijardu puta više energije nego što je isijavanje X-zraka korištenih u bolnicama.”(12)

U skladu s njegovim teorijama iz knjige “Zemlja pod vatrom”, La Violette vjeruje u povezanost prodora gama zraka 27. prosinca i tsunami-ja od 26. prosinca. To objašnjava gravitacijskim valovima koji prate eksploziju neutronske zvijezde, koji su slobodno putovali brzinom svijetla i stigli na Zemlju nakon svog 45.000 godina dugog puta 26. prosinca 2004, dok je sam prodor gama zraka putova brzinom samo nešto ispod brzine svijetla i stigao s 44 sati kašnjenja. Po dolasku gravitacijskog vala, Zemlju se potresla trenutno snagom do 9,3 po Richter skali, dok je zakašnjeli prodor gama zraka prošao nezapaženo.

Činjenica koja uveliko zabrinjava astrofizičare, je Zemljino primanje prodora tih komzmičkih zraka već nekoliko godina. Prvo je bombardiranje tim kozmičkim zrakama bilo pred skoro 5 godina i od tada učestalo bombardiranje kontinuirano udara Zemljinu atmosferu. Znanstvenici Ruske akademije znanosti su pokazivali kako te visoko energizirane kozmičke zrake mogu prouzročiti nedavno promatrane anomalije,
kao što su super-olujni uragani i tajfuni, koji bjesne Zemljom, čudne munje koje se vide na nebu iznad artičkih područja, pojačane sunčeve buktinje i općenito povećani broj potresa. Njemački znanstvenici iz Max Planck Instituta  za nuklearnu fiziku u Heidelberg-u potvrđuju mogućnost odgovornosti tih zraka za klimatske promjene, kojima svjedočimo na Zemlji.

Za ilustraciju za što su sve te gama zrake sposobne, u kolovzu 2005, barem je 17 gama prodora bombardiralo naš Sunčev sustav. Ti se prodori danas povezuju s anomalijama, koje se uočene na Suncu 8 – 10 kolovoza. 15. kolovoza su se zasvijetlili polovi Saturna, aurore su bile prouzročene energetskim promjenama u Sunčevom sustavu. 19. kolovoza zajedno s prodorom gama zraka, aktivirao se vulkan na Svetoj Heleni. Na kraju mjeseca, 28. kolovoza, opet zajedno sa slijedećim prodorom gama zraka, na Suncu su se upalile tri solarne baklje klase M, nakon čega je uslijedilo koronalno izbacivanje mase (CME – coronal mass ejection). Slijedećeg dana, 29., dogodio se najrazorniji uragan u povijesti SAD, Katrina, koja se pojavila u New Orleansu-u, prouzročivši masovna razarnja na jugu SAD-a. Samo dva kasnije 1. rujna, tropski tajfun Talim se pojavio u Kini i Tajvanu, prouzročivši evakuacije 200.000 ljudi. Ako Katrina nije bila dovoljna, dva tjedna kasnije, američku južnu obalu je ponovno pogodio sličan uragan. Ovog je puta to bila Rita, snage 5 uragan skale, razarajući uragan koji je oslabio na snagu 3 skale uragana pri dolasku do kopna. U istom mjesecu pojave tih ekstremnih vremenskih uvjeta i prodora gama zraka, u jednom jedinom danu 3 rujna 2005, Zemlja je izbrojila ni manje ni više nego 60 potresa širom svijeta!(13)

Ruska međuanrodna znanstvenica Sorcha Faal je kontinuirano upozoravala na prijeteće katastrofe u SAD-u unutar svojih izvješća 2005. Prezentirala je informacije ruskih znanstvenika ne samo o uznemirujućim kozmičkim zrakama već i o porastu pritiska San Andreas rasjeda i novo otkrivenog rasjeda Madrid u SAD-u. Ruski su znanstvenici anticipirali glavne potrese ne samo u SAD-u, već i u istočnim područjima Rusije.(14)

Druga alarmantna činjenica se odnosi na ponavljanje El Nino fenomena, što se ne može objasniti globalnim zagrijavanjem zbog Sunca. Izrazito snažno zagrijavanje samog oceana bi moglo prouzročiti takav učinak. David Wilcock vjeruje u zagrijavanje jezgre Zemlje zbog jačeg dotoka energije etera, pa je zagrijavanje jezgre uzrokom zagrijavanja oceana. Dr. Dimitrijev je dokazao izravnu povezanost temperaturnih promjena oceana s promjenama zemaljskog magnetskog polja. Samo takvo povećanje eter dotoka, kako sugerira David Wilcock, može objasniti tuvezu inače dva nezavisna fenomena - zagrijavanje oceana i promjene u magnetskom polju.(15)

Dramatične se promjene događaju i na Suncu. Izgleda rastu aktivnosti Sunca. Aktivnosti Sunca se manifestiraju u dva fenomena, solarnim plamenovima i koronalnom izbacivanju mase (CME). Sunčeve pjege su izduženja magnetskih polja s površine Sunca i odgovorne su za kreiranje Sunčevih plamenova. Ti plamenovi zrače ogromne količine energije u formi radijacije X-zraka, koje dosegnu Zemlju za osam minuta. Sunce ima cikluse svojih pjega od 11 godina. Na kraju tog ciklusa invertira se magnetski polaritet Sunca, odnosno događa se pomak polova, gdje Sjeverni pol postaje Južnim polom i obratno. Dovoljno je čudno, što je korona, kugla čiste plazme koja se izdiže nekih 2500 kilometara od površine Sunca, mnogo toplija od same površine Sunca. Dok je na površini Sunca temperatura 5.700 stupnjeva Celzijusa, korona može dosegnuti temperaturu i od dva milijuna stupnjeva Celzijusa! To je misterija za ortodoksnu znanost, jer bi se očekivao pad temperature kako se odmičemo od površine Sunca, no umjesto toga temperatura raste do astronomskih visina!

CME-ovi su eksplozije plazme koje se događaju u koroni. Potrebna su dva do tri dana prije nego što CME nabijene čestice stignu do Zemlje. I solarni plamenovi i CME-ovi mogu prouzročiti razarajuće učinke satelitima i ometati radio komunikacije.

1989. udarile su  snažne CME Zemlju i onesposobile mnoge satelite i mrežu napajanja Hidro – Quibec u Kanadi, pri čemu se nestalo struje za 7 milijuna ljudi. Međutim dosadašnji rekord sunčevih aktivnosti je

zabilježen 2003. 21. listopada 2003 izdano je upozorenje zbog povećane solarne aktivnosti, a 28. listopada  je uočena do tada najveća sunčeva pjega. Uskoro nakon toga je aktiviran solarni plamen. 4. studenog, postavljen je rekord svih vemena, najveći ikada zabilježen solarni plamen, iza koga je slijedila CME, koja je srećom za malo promašila Zemlju. Najalarmantnija je činjenica, međutim, najveća izmjerena CME

ikada, koja se dogodila dvije godine kasnije od zadnjeg solarnog maksimuma u veljači 2001. Očito je naše Sunce postalo nemirno i ponaša se neobično. Bilo bi čudno kada ne bi posmislili kako će slijedeći solarni maksimum biti 2012!(16)



Solarni plamenovi 4. studenog 2003. (NASA)

Dodatni utjecaj na eteričku stabilnost Zemlje je prouzročio tranzit Venere 8. lipnja 2004. To rijetko poravnanje Sunca, Zemlje i Venere se zadnji put dogodilo 6. prosinca 1882.

Dan nakon prolaska Venere, aktivirao se Ijen vulkan na Javi, iza čega je slijedila erupcija Bizimijani vulkana u Rusiji 29. lipnja. Srpanj je bio vrlo težak mjesec s ukupno osam erupcija vulkana širom svijeta. U rujnu  2004. se dogodilo 15 erupcija, uključujući i Etnu u Italiji. Utjecaj prolaza Venere na nestabilnost vulkana na Zemlji se jedino može objasniti teorijom etera. Ortodoksna znanost ne može objasniti način kojim bi prolazeći planet mogao imati sve navedene učinke na Zemlju.

Međutim, ako prihvatimo eter kao realnost, možemo početi sagledavati razloge promjena dotoka energije etera u Zemlji zbog planetarnog kretanja. David Wilcock to objašnjava tezom kako jezgra Zemlje sadrži plazmu, a ne kako to postojeća znanost drži rastaljeno željezo. Dotok etera ima izravan utjecaj na volumen jezgre od plazme, koji se povećava tim dodatnim dotokom. Ta plazma pokušava naći put do zemaljine kore, gdje se hladi u lavu koja uzrokuje vulanske aktivnosti i potrese.

Tranzit Venere se događa u parovima s intervalom od osam godina. Slijedeći je prolaz 6. lipnja 2012!

Istraživač Will Hart je uvjeren kako su Maya svećenici znali o prolazu Venere i ciklusima sunčevih pjega, te o načinu događanja katastrofe, koje sada proživljavamo. Zbog toga su što Maye znale i o ciklusu maksimuma sunčevih pjega i za konvergenciju prolaza Venere s godinom 2012, odabrali su 2012 kao krajnji datum svog sustava kalendara, misli Hart.

Shvaćanje prolaza Venere i njegovog značaja, demonstrirali su Maya svećenici, koji su predvidjeli povratak Quetzalcoatl-a, boga Asteka 1518. Bog Quetzalcoatl je asociran i s planetom Venerom i s bradatim čovjekom koji je vjerojatno doveo civilizaciju u Meksiko. Čovjek koji je doveo tu ‘civilizaciju’ u Meksiko je bio Juan de Grijalva, kada je otkrio Meksiko 1518. Stoga izgleda kako su Maye anticipirale njegov

dolazak. Začuđujuća je činjenica što se u godinama 1518 – 1526 dogodio i prolaz Venere. Vjerojatno se Hernando Cortez iskrcao na meksikansku zemlju 1519 i osvojio Astečki imperij. Na nesreću za Maye dogodilo sa samo razaranja kulture Maya. Godinama kasnije Cortez je postao utjelovljenje Queltzalcoatl-a.(17)

sanmarino @ 14:33 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
Arhiva
« » vel 2018
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28