Blog
srijeda, veljača 18, 2009

MAGIJA I UVOD U NJEN SVIJET

Ova je tema možda malo komplicirana, ali zasigurno je zanimljiva kako mladima tako i starijima. Kada se govori o velikim misterijima svjetske povijesti, one se dijele na zapadnjacke i istocnjacke. Zapadnjackim se ritualima pri tome uvijek pripisivala izvjesna nedokuciva misticnost, a vrlo cesto i praksa crne magije. Zašto su se u srednjem vijeku proganjale vještice, čarobnjaci i opcenito oni koji su se bavili prirodnim lijecenjem ?
Srednjevjekovna je alkemija preteca današnje kemije i medicine a inace je tumacenje i hvatanje ukoštac sa neobjašnjivim oduvijek golicalo covjekovu maštu...
Ali misteriji svijeta ne postoje samo u prošlosti, možda ce Vas zanimati da je možda cak i nedavno roden pojam "Tehno-mit" koji objašnjava novonastale trendove i neobjašnjive pojave, kao što su pojava vanzemaljaca, misteriji pentagona, djeca sa parapsihološkim i psihokinetickim mocima. Ali u svijetu magije samo su nekim znalcima i odabranima poznate prave i istinske cinjenice o svijetu. To je jedno od najstarijih vjerovanja koje postoji u narodu. Oni, svoje tajne prenose na nove generacije samo u usmenom obliku. Kultovima i bratstvima, mogu pristupiti samo odabrani i tako dobiti uvid u tajnu života i tajne nauke tih bratstva. 
Samo odabrani imaju pristup tim tajnama i zbog toga mogu ovladati snagom magije te ju primjenjivati.
Kulture u kojima se takvo znanje prenosilo sa generacije na generaciju u prvom redu su postojale u srednjem vijeku. One su se medutim zadržale do današnjih dana, i to u krugovima koji djeluju tajno, u nekim starim kulturama i bratstvima. Magija pociva na predodžbi da je sve u svemiru prožeto  ranscendentalnom energijom. To znaci da je dakle magija kao takva, sposobnost nekih ljudi da  tjecu na tu snagu, da upravljaju njome te da ju koriste za dobro ili za zlo. Ali zapravo znamo da je obicajeno da se magija i njeno djelovanje smatra praznovjerjem ! Istina, ali suvremena arapsihologija podastrla je dokaze kako je djelovanje magije zaista moguce, ali naravno rijetko i amo pod odredenim uvjetima.
Vjerovanje u magicno temelji se i na covjekovom praiskustvu s pojavama kao što su telepatija, idovnjaštvo, proricanje buducnosti te neobjašnjivo djelovanje na daljinu. 
POJMOVI MAGIJE 
U sklopu magije, vezano je mnogo pojmova, kao što su predmeti obožavanja, rituali, preobrazba, religija i carobnjaštvo. 

· Fetiši 
Carobnjacke snage se mogu prenijeti i na predmete te ljudske ili životinjske figurice. 
Naravno u takvim predmetima snaga magije može biti pozitivna ili cak i negativna. Takve predmete zovemo Fetiši, odnosno predmeti koji se koriste u carobnjackim radnjama, a imaju važnu ulogu. Takvi predmeti i figurice mogu postati izvor nadnaravnih sila. Pomocu fetiša možemo se obraniti od uroka, ali isto tako možemo baciti zle cini na druge. A isto tako takvi predmeti mogu biti uzrok nesreca a i prizivati srecu ili naravno nesrecu.
· Ritual 
Ritual ili obred najdjelotvorniji je nacin primjene sila magije. Izraz ritual oznacava obicaj kojim se magija koristi kako bi se stupilo u vezu s nadnaravnim. Ritual cine pojedini obicaji, na primjer obred prinošenja žrtve, ceremonije procišcavanja i naravno  povezivanje ovoga svijeta sa zagrobnim svijetom. Obicno su se takvi obredi tj. rituali, odvijali u tajnosti a smatralo ih se svetim. U kasnijim su se fazama pojedinosti vezane uz obrede pocele cuvati i u pisanom obliku. Taku su i nastale knjige vjerskih obreda. Inace kršcanstvo je dosta rano ugradilo carobnjacke rituale poganskog prastanovništva. 
U takve rituale ubrajamo, istjerivanje demona i vragova, crkva je takve rituale prozvala egzorcizmom..
POJAM MAGIJA
Ovako, pojam magija, potjece od imena iranskog plemena Mager, ciji su pripadnici u starom vijeku nastanjivali sjeverozapadni predio današnjeg Irana. Ti su se mudraci posebno bavili tumacenjem snova i astrologijom. Ucenjaci su još od srednjeg vijeka koristili izraz carobnjak (mager) u znacenju mudrac. Taj se izraz koristio i za naucnika koji je težio shvatiti sveukupnost svijeta. Ali kasnije se u opcoj uporabi, izraz carobnjak, miješao sa izrazom maleficus (zlocinitelj). Pod utjecajem crkve taj je zraz tada oznacavao zlog carobnjaka koji je sklopio savezništvo s demonima. Istaknuti teolog Toma Avinski najodgovornija je osoba za osudivanje i protjerivanje magije sa strane crkve. Upravo je on doveo magiju u vezu s vragovima. Prema njegovu shvacanju nije mogla postojati osoba s čarobnjackim sposobnostima, ucinci magije mogli su se samo objasniti djelovanjem demona s kojima je carobnjak sklapao savez da bi se mogao okoristiti njihovim uslugama. Na isti nacin se shvacalo gatanje. Koliko nam je poznato i u crkvi su se koristili misticni postupci i obredi, zašto se njih nije smatralo demonskim ?
Takve su se postupke naime kršcanski teolozi trudili odjeliti od carobnjaštva. Proroci su se bavili gatanjem dok su svecenici rabili sakramente kao sredstvo magije. U kršcanstvu su se molitve koristile kao carobne formule a relikvije kao amajlije, biblijske knjige i psalmi koristili su se kao obrana od sila magije i primjenjivali su se pri istjerivanju duhova. Carobnjaštvom su se služili svecenici a cak i pape u srednjem vijeku. Ali zapravo izmedu carobnjaštva i religije postoji uska povezanost samo što je carobnjak aktivniji u ophodenju s nadnaravnim silama nego što je to uobicajeno za religiju. 
OBREDI I VJEROVANJA 
Šamani i pripadnici neciviliziranih naroda još i dan danas pri magijsko - vjerskim obredima koriste fetiše i najrazlicitija carobna sredstva. U zapadno-africkom Beninu postoji djagli - voodoo s obredima pri kojima se koriste lubanje majmuna i pasa, a zanimljivo je da se takve lubanje mogu kupiti na sajmu. Inace je još u anticko doba caranje slikama igralo važnu ulogu u carobnjaštvu. To se u stvari posebno odnosilo na zle cini kao i na ljubavne cini. Pri tom najcešce voštane figurice predstavljaju osobu na koju se magijom želi djelovati. Dosta su stare legende o probušenim voštanim figuricama koje su navodno izazvale neciju bolest ili smrt. Te su legende bile proširene po cijelom zapadu. Price o antickim carobnjacima pridonijele su shvacanju carobnjaka kao tajnovite osobe. Poznata je prica o slavnom Apolonu iz Tijane koji je u 1. stoljecu živio u kapadokiji. U Korintu je Lamija (vampirica) željela ubiti Menipa, Apolonova ucenika. Prica se da ju je Apolon ucinio potpuno bezopasnom. No carobnjaci i carobnjaštvo s vremenom su doživjeli zanimljiv kulturno povijesni razvoj. Carobnjak je prešao od plemenskog vraca preko tehnicara i strucnjaka za paranormalne pojave sve do tajanstvenog mistika ezotericnog karaktera. Složeni obredi postali su nezaobilazni, obredna odjeca, i cijeli arsenal kojekakvih predmeta i spravica, magicno kamenje, zrcala, amajlije i talismani koji se biraju po bojama i prema simbolima koje sadrže. Sve je to postalo neophodno kako bi se postiglo djelovanje magije. Uzimala su se etericna ulja koja su prema legendama pripadala odredenim Božicama i božanskim bicima. Naposljetku nije smjelo nedostajati ni izgovaranja carobnih formula ili mocnih slogova i imena prilikom izvodenja magije i prizivanja duhova. Duhove se odredenim formulama prisiljavalo na poslušnost, morali su se pokazati te dati odgovore na postavljena pitanja. 
BIJELA I CRNA MAGIJA 
Magija je zapravo neobjašnjivo hotimicno utjecanje na prirodu i covjeka te pripada podrucju proturjecnoga i dvolicnoga. Gdje je zapravo pokušaj takva utjecaja moralno opravdan, a kada poprima obilježje opakoga ? Dobri i zli carobnjacki postupci idu ruku pod ruku. U skladu s tim prototip svakog carobnjaka je još od davnine istodobno iscjeljivac i vještac. Carobnjak svojim mocima i sposobnostima ima moc iscjeljivanja a istodobno svoje protivnike i neprijatelje može zacarati. Razlikovanje bijele, dobre od crne, zle magije rijetko je jednoznacno te cesto podliježe tumacenju koje je svojstveno od kulture do kulture i koje ne može biti univerzalno. Šaman australskih aboridžana carobnjackim obredom može zacarati prekršitelja tabua tako da prekršitelj oboli ili umre. 
U toj kulturi takav postupak se smatra dobrom magijom, jer služi zaštiti plemena i opcem dobru kao kazna za prekršitelje njihovih zakona. Dok se zapravo govorom o crnoj magiji u principu smatra da je to moc uroka, ubijanja i opsjedanja ljudi, cim se za nekoga govori da ima izvanredne sposobnosti, odmah se sumnja da taj covjek cini nevjerojatne stvari. Od kasne antike bijelu se magiju naziva teurgija a crnu nigromantija. Teurgija je zapravo grcki naziv za "božansko djelo". U Teurgiji carobnjak traži pomoc andela ili dobrih duhova. Dok se nigromantija, ili opaka magija u cije se najpoznatije rituale ubraja zazivanje pokojnika, smatrala zabranjenom magijom. No najcešce korištenjem opake magije ljudi su željeli stupiti u kontakt s pokojnicima jer se smatralo da pokojnici znaju kako izgleda buducnost. 
U Rimskoj književnosti postoje brojni opisi nekromantijskih obreda koje su izvodile vještice. Marko Anej Lukan napisao je ep "Farsalij" u kojem opisuje okrutne postupke tesalške vještice. U opisu stoji da vještica kukom odvlaci svježi leš u pecinu te u njega ulijeva kipucu krv. Duh oklijeva ne želeci uci u tijelo ali vještica bicuje leš živom zmijom te divljajuci izgovara najteže uvrede božicama mrtvih. Tek se tada Božice pokore a duh preminuloga prorice buducnost junaku epa, rimskom državniku Pompeju.

sanmarino @ 18:13 |Komentiraj | Komentari: 0
Arhiva
« » vel 2018
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28