Blog
nedjelja, lipanj 29, 2008

Dr. Smeljakov nije jedini u svom promišljanju spiraliziranja evolucije prema kraju vremena kalendara Maya. Godinama prije konačnog utvrđivanja datuma kraja kalendara Maya, su devedesetih, José Argüelles, Terrence McKenna i njegov brat Denis razvili teoriju Nule vremenskog vala - Time Wave Zero theory. Teorija nule vremenskog vala je predstavljena u njihovoj knjizi "Nevidljivi krajolik - The Invisible Landscape", izdana 1975. U toj knjizi objašnjavaju kako vrijeme evolucije rekurzivno implodira kao fraktal na kraju vremena, što je prema originalnoj teoriji završavalo 17. studenog 2012. Misteriozno su promašili datum kraja vremena Kalendara dugog brojanja Maya za samo 33 dana! U to vrijeme razvijanja svoje teorije, braća McKenna su potpuno bili nesvijesni krajnjeg datuma vremena kalendara dugog brojanja Maya. Tek kasnije 1987. je José Argüelles objavio 'Faktor Maya', nakon što je dekodirao Kalendar dugog brojanja i došao do datuma kraja nezavisno i kompletno nesvijesno od teorije Nula vremenskog vala! Kada su braća konačno naučila Maya Kalendar dugog brojanja, ispravili su datum kraja u svojoj teoriji Nule vremenskog vala, kako bi koincidirao s datumom kraja u kalendaru.

Zanimljiv je način na koji je nastala teorija Nula vremenskog vala. Terrence McKenna je, nakon što je pojeo dovoljno halucinantnih gljiva, imao viziju u kojoj mu je rečeno neka studira matematičke principe legendarne i misteriozne kineske knjige I Ching. I Ching ili Knjiga promjena, je knjiga mnogo stoljeća korištena knjiga u Kini koja je kao nudri savjetnik za predviđanja tijeka promjena. Sastojala se od 64 heksagrama u matrici 8x8, koja se može koristiti za predviđanje promjena Yin i Yang energije u svijetu. Knjiga, kako se kaže, predviđa i tijek promjena u svemiru. Tamo gdje je previše Yin energije, ona će vjerojatno biti kompenzirana s Yang energijom i obratno, kao ritmičkim promjenama konstantnog uravnoteženja između dva ekstrema.

Braća McKenna su međutim vjerovala u djelovanje I Ching-a, jer su Yin i Yang energije stvarne i kreiraju vremenski val u svemiru koji je odgovoran za sve promjene u evoluciji. Terrence McKenna je deduktivno izveo matematičku fraktalnu funkciju iz logike I Ching-a. Za fraktal se pretpostavlja da predstavlja promjene u našem svijetu, koje se događaju u terminima noviteta i navika. Oni su prilagodili svoju funkciju vemenskog vala s povijesnim vrhovima i padovima i pronašli primjenom aproksimacije najboljeg prilagođavanja (best-fit approach) da vremenski val završava 21. prosinca 2012.

Špice na vertikalnoj osi funkcije vala vremena indiciraju jako povećanje noviteta (vrijeme velikih evolucijskih postignuća) tijekom napredovanja evolucije duž horizontalne osi. Frekvencija noviteta raste s napredovanjem evolucije.
Funkcija nule vremenskog vala izgleda podržava ideju koju je postulirao dr. Smeljakov, po kojoj količina znanja dobivena našom evolucijom rapidno raste do maksimuma, koji je blizu datuma kraja po kalendaru Maya, jer ubrzanje funkcije vala vremena konvergira u singularitetu.

Prema teoriji vremenskog vala u zadnjih 384 dana će biti više transformacija nego tijekom cijele povijesti. Vjerojatno u prosincu 2012 otkrića će implodirati, pa će otkrića postati beskonačna. Što bi to moglo značiti je otvoreno špekuliranju. Možda je to vrijeme velike transformacije, vrijeme prosvijetljenja?(7)

 ---

Solsticijsko galaktičko poravnavanje

Što je to tako specijalno u 21. prosincu 2012? Ima li taj datum kozmičko znaćenje?

Trajanje Maya Kalendara dugog brojenja u trajanju od 5125 godina, je peti od tako zvanih precesijskih ciklusa od približno 26.000 godina, također nazivan Platonovom velikom godinom, nazvanu po Platonu, koji je pretpostavio taj ciklus kao savršeni harmonijski broj od 25.920 godina.

  Precesija je u stvari vobliranje (njihanje) zvrka na ravnoj površini. Vobliranje počinje kada se vrtnja zvrka usporava i okretanje postane nestabilno, što uzrokuje naginjanje zvrka s jedne strane na drugu, sve dok konačno ne padne. Zemljina rotacija oko polarne osi, koja nam daje ritam noći i dana, je također podvrgnuta precesiji svoje polarne osi jednako kao i rotirajući zvrk. Samo si zamislite Zemlju kao rotirajući zvrk na ravnoj površini koja se naziva ekliptikom. Ekliptika je ravnina po kojoj planeti rotiraju oko Sunca. Ono što uzrokuje precesija Zemljine polarne osi, je kut od približno 23,5 stupnjeva prema osi okomitoj na ekliptiku. Tijekom 25.920 godina Zemljina polarna os kompletira jedan puni krug precesije. Time Zemlja sliči zvrku u sporom kretanju.

    .

Precesija polarne osi Zemlje

Precesija je uzrokom promjene pozicija konfiguracija zvijezda na nebu; na primjer zvježđa Velikog medvjeda, Orion-a i Pleiades-a (sedam kćeri Atlasa u Taurus-u) su mijenjala svoju poziciju na nebu tijekom stoljeća. Egipćani su imali drugu Polarnu zvijezdu (Alpha Draconis) za razliku od naše današnje (Polaris), jer se zvijezdano nebo iznad Sjevernog pola mijenja zbog procesije. Ona nije samo uzrok pomaku konstelacija zvijezda kao što su znakovi Zodijaka, koji se pomiču po punom krugu tijekom 25.920 godina, već i pomaku zih znakova Zodijaka gore – dolje obzirom na horizont Zemlje. Postoji 12 znakova Zodijaka koji predstavljaju konstelacije raspršene duž ekliptike.

Precesiju se može promatrati definiranjem pozicije Zodijak znaka u preodređenom trenutku godine. Ti predodređeni trenuci su solsticiji i ekvinociji, koji definiraju promjenu godišnjih doba. Ako se na primjer promatra Sunce u proljetnom ekvinociju (21. ožujak) svake godine tijekom perioda od 72 godine, uočilo bi se kako je znak Zodijaka pomaknut prema Suncu za 1 stupanj na nebeskoj poziciji. Za kompletiranje cijelog precesijkog kruga tog znaka obzirom na Sunce, tj. vraćanje na isto mjesto na nebu, trebalo bi 360 x 72 = 25.920 godina  Zato što precesija daje putanju znakova Zodijaka na solsticijima i ekvinocijima, precesija se također referencira kao precesija solsticija ili precesija ekvinocija.

U današnje vrijeme u proljetnom ekvinociju Sunce se poravnava s znakom Ribe i tranzitirat će prema poravnanju s Vodenjakom. To je razlog zašto pokret Novog doba govori o dolasku Doba vodenjaka. Stvarni datum tranzicije u doba Vodenjaka, vjeruje se, bi mogao koincidirati s krajem Maya Kalendara dugog brojenja, no u stvarnosti će trebati još najmanje 360 godina prije nego što proljetni ekvinocij uđe u Vodenjaka.

No moramo odgovoriti na početno pitanje, što to čini zimski solsticij 2012 tako specijalnim? Dakle, u prosincu 2012. će se dogoditi vrlo rijetko poravnanje u precesijskom ciklusu Zemlje od 25.920 godina. Iako je teško odrediti točan datum , negdje oko kraja Maya kalendara Zemlje, zimski solsticij Sunca i galaktički ekvator će biti poravnati. Tijekom događanja poravnanja, Sune će ući u ‘tamnu pukotinu’ Mliječne staze blizu centra naše galaksije. Stoga je to poravnanje vrlo rijetko u precesijskom ciklusu. A zato što se događa u zimskom solsticiju 2012. (21. prosinca 2012.), naziva se i Galaktičko poravnanje zimskog solsticija.

Kako je ranije spomenuto, točan datum tog poravnanja je vrlo teško izračunati, no astronomi ipak vjeruju da se to poravnanje već dogodilo 1998. Međutim zbog toga što je Sunce široko polovicu stupnja, potrebno mu je najmanje 36 godina za kompletno precesiranje kroz galaktički ekvator. Sunce je došlo do galatičkog ekvatora tijekom Zimskog solsticija 1980. i potpuno će proći galaktički ekvator u Zimskom solsticiju 2016. Godine između 1980. i 2016. se nazivaju zonom Galaktičkog poravnanja ili erom 2012. U prvom smo poglavlju spomenuli predviđanje Edgar Cayce-a o promjenama na Zemlji koje će se događati između 1958. i 1998. pri čemu je 1998. točka kulminacije tog poravnanja.

.

Zimsko solsticijsko galaktičko poravnanja Sunca s galaktičkim ekvatorom

Prema John Major Jenkins-u, autoru knjiga “Maya Cosmogenesis 2012 – Maya Kozmogeneza 2012.” i “Galactic Alignment, The transformation of Consciousness according to Mayan, Egyptian and Vedic Traditions – Galaktičko poravnanje, transformacije svijesti u skladu s tradicijama Maya, Egipćana i Vede”, Maye koje su znale za ekvinocijsku precesiju su namjerno odabrale koincidenciju svog Kalendara dugog brojenja s Galaktičkim poravnanjem zimskog solsticija. Kao što i naslov njegove knjige sugerira, Maye su vjerovale kako će to biti vrijeme velike transformacije svijestu. John Major Jenkins je našao dokaz o nužnom poznavanju fenomena precesije Maya-nskih motritelja neba. Maya kompleks hramova u Izapa-i je bio izgrađen za ili kao označavanje poravnanja Sunca s galaktičkim ekvatorom oko 2012! Jenkins u svojem daljnjem  istraživanju otkriva kako su i mnoge druge pradavne kulture, kao što su Egipatska i Veda tradicija, također shvaćale fenomen precesije. (8)

Dvije godine prije publiciranja Jenkins-ove teorije Galaktičkog poravnanja u “Maya kozmogenezi 2012”, dr. Smeljykov je objavio tekst o Modelu solarnog Zodijaka. U tekstu je skrivena verzija Galaktičkog poravnanja dr. Smeljakova. Njegov model Sunčevog Zodijaka postavlja naše Sunce u galaktički kontekst i otkriva postojanje četiri galaktička poravnanja u Platonovoj godini!

Kada je autor ove knjige prodiskutirao taj tekst s dr. Smeljakov-om, postalo je jasno, kako je njegov Model galaktičkog poravnanja dobio vrlo malo pažnje. Jenkins i njegova teorija galaktičkog poravnanja je s druge strane dobila dobro priznanje u krugovima koji su proučavali 2012.

Namjeravn kao ko-autorski članak s dr. Smeljakov-im o njegovoj teoriji galaktičkog poravnanja, objavljen na momj website-u, pretvorio se u novi službeni znanstveni tekst, objavljen u prosincu 2006. Naslov mu je bio “Crucifying the Earth on the Galactic Cross - Razapinjanje Zemlje tijekom galaktičkog križa”. Osnovica novom članku je bio publiciran tekst dr. Smeljakov-a 1996 i on se fokusirao primarno na Galaktičko poravnanje i njegovo odnošenje s različitim ezoteričkim križanjima..

U tom tekstu se galaktičko poravnanje referencira kao Great Celestial Conjunction – Veliko celestijalno spajanje, a postoje četiri takva poravnanja u precesijskom ciklusu. Veliko celestijalno spajanje je spajanje dvije križeva, Križa Zemlje s Galaktičkim križem.

Prvi križ, Križ Zemlje se stvara presijecanjem dviju ravnina, ravnine ekvatora Zemlje i ravnine ekliptike. Zato što je os Zemlje nagnuta prema ekliptici 23 stupnja, ravnina ekvatora Zemlje presijeca ekliptiku. To presijecanje je prva crta Križa Zemlje. (vidjeti donju sliku)

Na liniji presjeka nalazimo dvije točke, nazvane ekvinocijskim točkama. Ekvinocij (latinski Aqui = jednak, Noctium = noć) određuje trenutke tijekom godine kada je Sunce točno iznad ekvatora i kada su noć i dan jednaki. To se događa tijekom proljeća i jeseni, pa se stoga i zovu proljetni i jesenski ekvinocij.

Solsticij (latinski Sol = Sunce, Sticium = stajalište) je trenutak u godini kada nagib Sunca iznad horizonta doseže maksimum ili minimum. To su trenuci kada je Sunce na Sjevernoj polukugli točno 23,5 stupnja (širine) sjeverno iznad ekvatora (ljeto) ili je isto tolike širine južno iznad ekvatora (zima). os solsticija je okomita na os ekvinocija. Osi ekvinocija i solsticija su konstitucijski elementi Križa Zemlje na ekliptici. (vidjeti slijedeću sliku).
  

precession

Križ Zemlje, presijek ekliptike i ekvatora

Isti se pristup može koristiti za kreiranje Galaktičkog križa, što dr. Smeljakov naziva Solarnim Zodijakom. I dok je zemaljski Zodijak temeljen na okretanju Zemlje oko Sunca, solarni Zodijak je temeljen na okretanju našeg Sunčevog sustava oko centra Mliječnog puta. Mliječni se put sastoji od niza ‘spiralnih ruku’, a naš je Sunčev sustav na vanjskom rubu jedne od tih spirala (vidjeti slijedeću sliku).

.

Pogled s vrha na spiralne ruke Mliječne staze
Potrebno je 220 do 300 milijuna godina za kompletiranje jednog okretaja našeg Sunčevog sustava oko centra galaksije. Galaktički ekvivalent ekliptike Zemlje je ekliptika Sunčevog sustava. U stvarnosti se naravno Sunčev sustav okreće oko galaktičkog centra Mliječne staze i ne obratno. (vidjeti gornju sliku i naznačeni smjer okretanja).

Slično konstruiranju Križa Zemlje, može se kreirati i galaktička verzija tog križa za Sunčev sustav. Križ se konstruira iz presjeka dviju ravnina, ekliptike i ekvatora, ukoliko smo identificirali te dvije ravnine.

Prva je ravnina ekliptika našeg Sunčevog sustava. Aproksimiranjem je ekliptika Sunčevog sustava jednaka galaktičkom ekvatoru jer je Sunčev sustav vrlo blizu galaktičkog ekvatora i rotira oko galaktičkog centra u paralelnoj ravnini.

Druga je ravnina ekvatorijalna ravnina našeg Sunčevog sustava i zbog jednostavnosti se može izjednačiti s ekliptikom.

Identificirajući dvije ravnine, Galaktički se križ može konstruirati presjekom tih dviju ravnina, galaktičkog ekvatora i ekliptike Sunca. Sunčev sustav presijeca galaktički ekvator pod kutom od 60 stupnjeva. Presjek je ekvinocijska os Sunčevog sustava. Os solsticija Sunčevog sustava je okomita na ekvinocij i te obje osi formiraju Galaktički križ (vidjeti sliku na slijedećoj stranici).

.

Galaktički križ, presjek ekliptike i galaktičkog ekvatora

I Križ Zemlje i Galaktički križ se mogu postaviti jedan na drugi, jer oba križa dijele jednu zajedničku ravninu. I dok je Križ Zemlje kreiran presjekom ekliptike i ekvatora, Galaktički je križ kreiran presjekom ekliptike i galaktičkog ekvatora. Kako oba križa dijele ekliptiku, mogu se superponirati.

Figurativno Zemlja je razapeta na Galaktički križ. Slijedeća slika to demonstrira:

.

Raspeće Zemlje na Galaktičkom križu
Uočite mali kut između dva križa. I dok Križ Zemlje rotira s brzinom od jednog okreta u 26.000 godina, Galaktički križ virtualno stoji jer za njegov okret treba oko 220 do 300 miijuna godina. Tijekom precesijskog ciklusa, dva se križa potpuno preklapaju četiri puta, a ti se trenuci nazivaju Velikim celestijalnim sjedinjenjima. Kod Velikog celestijalnog sjedinjenja, ekliptika, ekvator i galaktički ekvator

tvore prave kutove. Zadnje Veliko celestijalno sjedinjenje je identično s Jenkins-ovim Galaktičkim poravnanjem oko 1998.

Dr. Smeljakov je izračunao i zonu 2012-ere za zadnje Veliko celestijalno sjedinjenje, koja se razlikuje od Jenkins-ove zone galaktičkog poravnanja (“era-2012”) samo po definiciji, a korespondira s periodom od 1978. do 2017.

No što sve to znaći? To sjedinjenje demonstrira ulaženje u Novo doba (New Age) jer smo ušli u novi kvadrant precesijskog ciklusa. Kvadranti dijele Platonovu/precesijsku godinu u četiri jednaka segmenta, koji korespondiraju s četiti Svjetske ere: Željezno doba, Srebrno doba, Brončano doba i Zlatno doba. Svjetske ere reflektiraju duhovnu izvrsnost čovjeka i evoluciju svijesti. Granice tih era koincidiraju s četiri Velika celestijalna sjedinjenja.

To daje diskusijama o početku Novog doba (Vodenjaka) novo svijetlo. Prema John Major Jenkins-u i dr. Smeljakov-u, Novo doba se događa upravo sada, a ne unutar nekoliko stotina godina dok Sunce ulazi u sazviježđe Vodenjaka u proljetnom ekvinociju.(9)

sanmarino @ 10:59 |Komentiraj | Komentari: 0
Arhiva
« » svi 2018
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
  • 31