Blog
utorak, srpanj 8, 2008

Diljem svijeta su istraživači tražili ostatke Atlantide, Mu i Lemurije i njihovo je istraživanje skoro bilo uspješno. Podvodne strukture pa čak i piramide - mogući Mu ostaci - su pronađeni u vodama japanskih otoka Okinave i Yonaguni-ja- Te strukture moraju biti stare barem 12.500 godina, jer su pronađene na morskom dnu, koje je potonulo ispod vode pri kraju zadnjeg Ledenog doba, oko 10.500 godine prije Krista. Vrlo značajna objava se dogodila 15. studenog 2004., kada je Robert Sarmast održao konferenciju za tisak prikazujući otkriće grada Atlantide u vodama Cipra, upravo na mjestu gdje ga je situirao Platon.

Najvjerojatnije ćemo čuti mnogo više o najnovijem otkriću Atlantide. Iako još nisu nađeni stvarni artefakti ili fizikalni dokazi, nije arogantno zaključiti da Atlantida nije uopće mit, te kako je Edgar Cayce bio u pravu zajedno sa svojim predviđanjima o povratku Atlantide. Po mom osjećaju, naše će se knjige povijesti morati za budućnost ponovno pisati uzimajući u obzir destrukciju Atlantide, kombinirajući radove Edgar Cayce-a, David Wilcock-a , Robert Sarmast-a, Drunvalo Melchizedek-a i druge izvore:

Globalna katastrofa u formi pomaka polova je dovela do destrukcije visoko civiliziranih kultura, kontinenta Atlantis, oko 10.500 p.n.e. Nadolazeći pomak polova je bio poznat znatno ranije nego se stvarno dogodio. To je omogućilo stanovnicima Atlantide bijeg u druge dijelove globusa prije nego se dogodila katastrofa. Mnogi stanovnici Atlantide su pobjegli u Južnu i Sjevernu Ameriku, kao i na Srednji Istok, posebno Egipat. Značajna je činjenica što skoro sve religije imaju mitsku priču o poplavi sličnu biblijskoj priči o Noah-i i Arki. Postoji bar 230 kultura poznatih širom svijeta, koje imaju takve kataklizmičke priče o poplavi! Najuvjerljivije objašnjenje zašto se takve priče pojavljuju u svim religijama širom svijeta leži u činjenici što su utemeljene na stvarnim povijesnim činjenicama potopa Atlantide. Preživjeli potopa su pomogli oblikovati nove civlizacije širom svijeta. Prva je bila kultura Sumerićana; najstarija poznata civilizacija na Zemlji, koja odjednom izdigla iz Kamenog doba. Povijesničari danas nemaju objašnjenje, zašto se civilizacija Sumerićana podigla do takvih visina u tako kratko vrijeme. Jedini se znaci Atlantide pokazuju s Platonom (427 - 347 pr.n.e.). 
----Platon je naučio o Atlantidi iz priča Grka Solon-a (638 - 559), jednog od sedam Mudraca Grčke. Solon je pak naučio o Atlantidi iz priča, koje su povezane s egipatskim visokim svećenikom Sonchis-om. Nakon njegova posjeta Egiptu, napisao je epsku poemu Atlantikos, nedovršeni rukopis, koji 150 godina kasnije dospijeva u ruke Platonu. Koristio ga je pri pisanju svoje dvije knjige, 'Timej' i nedovršene 'Krećanin'. Te su knjige jedine referencije, koje imamo danas o mitološkom izgubljenom kontinentu, ali i kao stoljetnu mogućnost o njezinom postojanju, koja je intrigirala velik broj ljudi.

Edgar Cayce tekstovi spominju, kako su se migracije stanovnika Atlantide dogodile u različitim vremenskim okvirima pradavne povijesti. Spominje se kako su jedni došli u Ameriku i s istoka i sa Zapada 28.000 godine pr. n. e. Zadnja i najveća migracija se dogodila tijekom godina koje su se približavale 10.000 godini pr.n.e. zbog anticipiranja pomaka polova. Većina tih izbjeglica u Sjevernu Ameriku su postali domorodačka Indijanska plemena, Čiroki Indijanci.

Genetička istraživanja koje je izveo Gregory L. Little u kolovozu 2001 na izvoru mitohondrijske DNA izgleda koroboriraju s pričama Edgar Cayce-a. Mitohondrijska DNA je po sadašnjem vjerovanju preostala bakterija, koja je ušla u ljudsku stanicu negdje tijekom dugog trajanja evolucije i od tada simbiotički živi unutar stanice. Mitohondrije imaju svoju vlastitu DNA, mtDNA, koja se prenosi samo ženskom linijom. Postoji samo 39 različitih grozdova mtDNA, tako zvanih haplo grupa, koje se pojavljuju u ljudskoj stanici. mtDNA ima vrlo sporu evoluciju, pa se praktički vrlo malo promijenila tijekom tisuća godina. Stoga je ta

mtDNA vrlo pogodna za genetička istraživanja odnosno praćenje tragova izvora i migracija kultura širom svijeta. Istraživači danas vjeruju kako su stanovnici Atlantide bili nositelji X tipa haplo-grupe mitohondrijske DNA, koja pomaže praćenje unatrag njenim tragom do samih područja i datuma u povijesti masovnih migracija, koje je dao Edgar Cayce. Dodatno tomu, širenje B tipa haplo-grupe je izgleda u skladu s pričama Edgar Cayce-a o širenju i migraciji civilizacije Mu.(1)

Cayce je spomenuo postojanje uz Atlantidu i drugih ranije visoko razvijenih civlizacija, Lemurija ili Mu, koje su rezidirale u Južnom pacifiku, između Sjeverne Amerike i Azije. Kultura Lemurije je kolabirala i bila uništena negdje oko 50.000 pr. n.e., a njeni su preživjeli bježali u zemlje kao što su Kina i Japan.

Prošlog su stoljeća mnogi znanstvenici proučavali svete tekstove azijske Vede, jer postoje markantne paralele između znanja sadržanog unutar tih tekstova i kvantne znanosti. Fritjof Capra je 1975. napisao knjigu 'Tao fizike - The Tao of Physics’, gdje je detaljno proučavao paralele, koje su izgledale mnogo više od slučajnosti. Fizičar Paul La Violette, koji je razvio teoriju etera sub-kvantne kinetike (vidjeti poglavlje 6 'Vibracije etera') je uvjeren, kako je njegova sub-kvantna kinetika, koja objašnjava kreaciju materije iz etera kao stojne valove, refleksija mnogih ako ne i svih pradavnih mitova o kreaciji. Od hinduskog mita o kreaciji Višnu, egipatskog mita Atum, mita o Izis-u i Oziris-u, grčkog mita o Zeusu, te babilonskog kreacijskog mita Enuma Elish, svi oni imaju zadivljujuće sličnosti. La Violette je čak uvjeren kako je njegova fizika metaforički utjelovljena u karte za proricanje budućnosti Tarota i znakove Zodijaka.

Svi prastari mitovi o kreaciji prikazuju slične priče o ratovima Bogova Neba, koji pokušavaju obnoviti red iz kaosa. Prema La Violette-u značaj tih ratova je u metafori drugog zakona termodinamike, borbi reda s entropijom. Ti 'Bogovi Neba' se konstantno bore za obnavljanje reda i teže ravnoteži iz kaotičnih fluktuacija, koje se odvijaju iz primordijalnog stanja etera. Mnogi od tih mitova govore i o zmijama i zmajevima uključenim u te borbe. Po mom mišljenju zmije simboliziraju Φ (phi) spirale svijetla, kao stabilne valove iz etera, u trenutku kada entropija nestane, a Bogovi su poraženi.

Druga ponavljajuća tema u mnogim prastarim mitovima o kreaciji su primordijalne vode, koje su postojale prije kreacije. Te vode su metafore samog etera. Forma primordijalnih voda je podrijetlo kreacije svemira. Odvajanje mirnih primordijalnih voda što se spominje u tim mitovima o kreaciji, je metafora za način lokalnog pobuđivanja stanja ravnoteže etera i zakona entropije prirodnim događanjem fluktuacija u eteru, koje kada dosegnu kritični prag, formiraju stabilni valni oblik, elektromagnetski stojni val svijetla.

Čak knjiga Geneze govori o Duhu Boga, koji je nastanjen iznad voda i načinu kojim je On odijelio vode od voda. Bog je govorio 'neka bude svijetlo i bi svijetlo'!

U 'Genezi svemira', Paul La Violette konačno piše:

Akoništadrugo, otkrićenapredneznanostiupradavnimmitovimaikompilacijamaprastarihznanjaivjerovanja, dajerazlogazazaustavljanjeizauzimanje širegstajalištaomodernimpostignućima, kakobishvatilidamoždanismoprvaznanstvenonaprednacivilizacija, kojajenastanjivalaovajplanet'.

Najlogičnije objašnjenje, po mom vjerovanju, zašto sveti tekstovi stari više tisuća godina sadrže znanstveno znanje, koje je zagonetka današnjim znanstvenicima, je što se izvorima tog znanja mogu najvjerojatnije pratiti tragovi do preživjelih ranijih civilizacija, koje su dosegle znanstvena shvaćanja koja su jednaka našim. Danas vjerujemo kako je naša civilizacija vrhunac evolucije; međutim otkrića prastare znanosti, koja tek počinjemo razumijevati, zajedno s arheološkim otkrićima podvodnih struktura, koje pripadaju kulturama, nužno starijim najmanje više tisuća godina od kulture Sumerićana, tjera nas na buđenje iz sna.

Slijedeći isto razmišljanje, kultura Egipćana bi također mogla imati svoje podrijetlo iz Atlantide. Znanstvene činjenice otkrivaju kako velika piramida na Giza visoravni nije najvjerojatnije bila izgrađena od kasne egipatske dinastije kao velika grobnica za faraona Khufu-a. Samo visoko civilizirane kulture, kao Atlantida, bi mogle imati pristup do tehnologije i znanosti, što bi im omogućilo gradnju Velike piramide s takvom matematičkom i astronomskom preciznošću. Stoga bi stvarno moglo biti da su preživjeli iz

Atlantide utemeljitelji egipatske kulture tijekom 'Zep Tepi' ili 'Prve dobi', oko 10.500 godina pr. K., kako je to sugerirao Edgar Cayce.

Južno Američke kulture Asteka, Inka i Maya kao i izvorne kulture Sjeverne Amerike, domorodačkih Indijanaca, još i danas predstavljaju zagonetku učenjacima. Iako se veza između Maya i Atlantide teže dokazuje, jer je Maya kultura iz prethodnog milenija, činjenica što su bili izvsni promatrači neba i znali o precesiji ekvinocija, ciklusima sunčevih aktivnosti, te što su posjedovali precizne pojmove za kretanje planeta, pa su tako uspjeli stvoriti kalendar dugog brojenja. Za razumijevanje precesije, Maye su morale uočiti sporo mijenjanje pozicije zvijezda na nebu od 1 stupanj svekih 72 godine. To je vrlo, vrlo mala promjena na nebu za uočavanje golim okom preko tako dugih perioda! A tu je onda i njihov kalendar za Veneru, koji točan unutar 2 sata u 500 godina! To su činjenice, koje se ne mogu lagano objasniti.

Kultura Maya nije jedina kultura, koja je prepoznala i izrazila važnost precesije ekvinocija. Profesor na MIT-u (Massachusetts Institute of Technology) Giorgio de Santillana i profesor Sveučlišta u Frankfurt-u, Hertha von Dechend su proučavali pradavne mitove i pronašli uvjerljivi dokaz kako je njihanje osi Zemlje tijekom dugog perioda od 26.00 godina bilo poznato mnogim starim kulturama. Objavili svoje zaključke u knjizi 'Hamletova borba: Esej koji istražuje podrijetlo ljudskog znanja i njegovo prenošenje pomoću mitova - Hamlet’s Mill: An Essay Investigating the Origin of Human Knowledge and its Transmission through Myth’.

Znanje dvadesetprvog stoljeća, koje se naglo uzdiže u starim kulturama, također se neočekivano pojavljuje u židovskoj Kabali i kristijanskoj Bibliji. Stari zavjet sadrži znanja koja se ne mogu lagano objasniti. Jedna od stvari, koju je Daniel Winter dokazao, je dizajn hebrejske abecede, jezika najstarije verzije Starog zavjeta, iz sjena Φ (Phi) spirale u tetrahedronu. Hebrejska abeceda se stoga priučnik za stvaranje materije. Kutovi potrebni za rotiranje Φ spirale unutar tetrahedrona, kojima se kreiraju sjene, tj. hebrejskih slova, su isti kutovi potrebni za ugnjezđivanje torus (uštipka) u simetrije Platonovih tijela.

Autori Starog zavjeta su potpuno očito imali pristup znanju koje ne korespondira sa znanstvenim razvojem kultura njihova vremena, iako nitko nezna točno starost Starog zavjeta. Mogućnost očuvanja znanja stanovnika Atlantide u starim svetim tekstovima je vjerojatnost koju moramo sada razmotriti.

sanmarino @ 18:01 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
Arhiva
« » svi 2018
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
  • 31