Blog - veljača 2008
četvrtak, veljača 28, 2008
Falco 1998 - 2008
falco.jpgDanas se navršava 12 godina od tragične smrti Falca u Dominikanskoj Republici.

Falco (ili Johann Hölzel) je rođen u Beču 19. februara 1957. godine. Još kao klinac je bio veliki muzički talenat, čak su ga nazivali novim Mocartom. Roditelji mu se razvode još dok je bio mali i on ostaje da živi sa majkom i bakom. Školu napušta u 16. godini, i nakon nekoliko neuspjelih poslova odlučuje da muzika bude njegov život. U čast skijaša iz tadašnjeg DDR, Falka Weissfloga uzima umjetničko ime FALCO
Potonuo u svijet droga i alkohola, razočaran u porodicu i najbližeg saradnika Roberta Pongera, sredinom 80-ih bježi na Tajland, gde brzo puni baterije, i odakle se vraća svežiji nego ikad. 
Prvi solo album "Einzelhaft" izdaje 1982. godine sa kojeg pjesma "Der Kommisar" postaje veliki hit. Pjesma "Ganz Wien" zbog svoje kontroverznosti je bil zabranjena na radiju. Drugi album "Junge Römer" izdaje 1984. godine, a najpoznatiji album svakako je "Falco 3" iz 1985. godine sa kojeg se izdvaja megahit "Rock me Amadeus". 

Najveći prodor doživljava tek posle prve prebrođene krize i susreta s holandskim producentskim parom Bolland and Bolland. U isto vrijeme kad počinje saradnju s novim producentima, upoznaje i Isabellu Vitkovic, koja mu podmeće ćerku Katharinu Biancu. On se nikad ne odriče očinstva, ali činjenica da nije njen biološki otac, i da je to saznao tek posle sumnje duge više od decenije, duboko ga pogađa i vjerovatno ostavlja veliki trag na njegovo stvaralaštvo, ali i tragičan kraj. Prema nezvaničnim podacima, mala i nedužna Katharina Bianca danas sličnu (podmetnutu) sudbinu deli sa deset odsto mladih Nemaca i Austrijanki. Situacija sigurno nije puno drugačija ni u drugim dijelovima svijeta.

Producentski duo iz Den Haaga poznat je i po pjesmi s vojničkih ispraćaja: In the Army Now, Status Quo, ali i zajedničkom radu s vokalnim monolitom Rogerom Chapmanom. Najveći uspjeh u karijeri braće Bolland and Bolland i dalje ostaje kongenijalni austro-rep i jedna od prvih evropskih hip-hop produkcija, pesma Amadeus. O ovoj posljednjoj konstataciji i dan-danas se glože po njemačkim i austrijskim debatnim klubovima. Izgleda da niko nije tako konsekventan i restriktivan u obilježavanju svog terena kao reperi, ali neka ostane tako, oni najteže i rade.

Ta pjesma predstavlja instant-biografiju čuvenog salcburškog kompozitora, umrlog u bjedi i dugovima, ali i ironično podsećanje na Falcove prve muzičke korake. U početnim stihovima: Er war ein Punker und er lebte in der grossen Stadt (Bio je panker i živio je u velikom gradu), kao da se i sam prisjeća svog berlinskog egzila, neposredno posle napuštanja gimnazije i muzičke akademije, u drugoj polovini 70-ih.

To su bili dani kad je, kao mladić (kom su još u četvrtoj godini života utvrdili da poseduje apsolutni sluh) pokušao da na mestu događaja apsorbuje bar malo duha i atmosfere koje su njegovi idoli David Bowie (Low, Heroes, Lodger) i Lou Reed (Transformer, Berlin) ovjekovječili na čuvenim albumima novotalasnog praskozorja.

Iako ne tako očigledno kao kod njegovih idola iz berlinske faze, kod Falca su ovisnost, nihilizam, mržnja prema ženama i osvetoljubivost glavni motivi i teme u dobrom delu stvaralačkog opusa („Vicious / You want me to hit you with a stick / When I watch you come / Baby, I just wanna run far away...” – Lou Reed).

FALCO Pored tih tema, Falco se, recimo, u pjesmi Wiener BlutDie Medizin (Bečka krv) s podsmjehom i u lokalnom poli(t)kolor dijalektu obraća dekadentnoj bečkoj šminci i eliti, kojoj, bez obzira na sve prozivke, nikad istinski nije pripadao.

Svojim idolima počast odaje i u pjesmi Hoch wie nie (Visoko kao nikad): „Listen Andy Warhol, David, Lou, O Klaus, O Klaus, O Nomi, O“. Obilato se služi i melodijama i velom tajne obavijenim produkcijskim rešenjima Bowijevih pesama Heroes i Young Americans u svojim Helden von heute i Junge Römer. I pored nevjerice i više znakova pitanja koji se javljaju u oblačiću iznad glave, izvestan šarm ove bezobzirne krađe tuđih ideja ostaje evidentan.

Ostatak Falcove karijere, sve do tragične pogibije prije dvanaest godina u poreskoj oazi Dominikanske Republike, obilježavaju povremeni hitovi i nešto češći kreativni padovi. Pod pseudonimom T'MA vraća se svojoj staroj ljubavi i temi u hitu Mutter, der Man mit dem Koks ist da (Mama, stigao je kurir). Pjesmu voli publika širom evrovizijskom nepogodom pogođenog područja. Mješavina engleskog i austro-nemačkog ponovo osvaja hit parade. Video-klipovi, po kojima se Falco inače ubraja u najužu listu prvoboraca, vrte se u heavy rotaciji.

Pored istoimenog mjuzikla koji širom Evrope obara sve rekorde, od svih podsjećanja na djelo, uz Arnolda Schwarzeneggera, najpoznatijeg Austrijanca u Americi, posebno se ističe pesma Mope, u kojoj The Bloodhound Gang na sebi svojstven i vrlo prljav način, odaju dužnu poštu hitovima cvjetne i vječne  mladosti, pjesmama RelaxFrankie Goes To Hollywood i Falcovom Amadeusu:

What? Falco?

Rock me Amadeus
Dick around like Frankie Goes to Hollywood
Relax dont do it when you wanna go to it
Relax dont do it when you wanna cum

Ova kolekcija hitova sigurno je podjednako zanimljiva za publiku koja nije sklona velikim iznenađenjima i koja je vrlo precizna u svojim zahtjevima, kao i ljudima koji u fenomenu pop-kulture traže objašnjenja i kodove, kako za sve nerješene globalne probleme, tako i za najdublje segmente ljudske svakodnevice.

Danas, kad se na Bečkom operskom balu kao specijalan gost i uz zavidan honorar pojavljuje sveprisutna i poružna pačetina u liku Paris Hilton, Falcove poetske vizije jače su nego ikad. I pored vremenske distance, čini se da niko dosad nije bolje opjevao i odrepovao nastanke i nestanke velikih, dobrih i zlikovačkih imperija, sudbine bogatih, neshvaćenih i glamuroznih, kao čovjek koji je u svoje četrdeset dvije godine proživio i jedno i drugo, a u više navrata i treće. Navrat, nanos, i  svoju ruku.

Falco
Treba reći da je pjesma "Rock me Amadeus" prva pjesma sa njemačkog govornog područja koja se probila na Hit liste USA i Velike Britanije. Takođe, veliku pažnju izazvala je pjesma "Jeanny" koja je, takođe zbog svoje kontroverznosti, bila zabranjivana na radijskim stanicama.
1986. godine izdaje album "Emotional" koji nije bio slušan kao "Falco 3". U to vrijeme potresaju ga mnoge afere, problemi sa alkoholom, brak sa Isabellom Vitković koji propada, dijete za koje se na kraju pokazalo da nije njegovo...
1989. godine izlazi alvbum "Wiener Blut", a 1991. album "Data de groove" koji prolaze gotovo nezapaženo. Falco se vraća na scenu 1992. godine sa albumom "Nachtflug" koji postiže uspjeh u Austriji i prvi put nakon 6 godina odlazi na turneju. Singl "Mutter der Mann mit dem Koks ist da" iz 1995. godine postiže veliki uspjeh u Njemačkoj. 1996. se seli u Dominikansku Republiku odakle izdaje singl "Naked". Falco je spremao album "Egoisten", međutim preminuo je u saobraćajnoj nesreći 6. februara 1998. godine. Posthumno je objavljen album "Out of the dark".

Video Info

Opis:
falco
Pregleda:
831,446
Komentara:
1,333

Jeanny, komm, come on
Steh auf bitte
Du wirst ganz nass
Schon spät, komm
Wir müssen weg hier
Raus aus dem Wald
Verstehst du nicht?
Wo ist dein Schuh
Du hast ihn verloren,
Als ich dir den Weg zeigen musste
Wer hat verloren?
Du, dich?
Ich mich?
Oder
Wir uns?

Jeanny, quit livin' on dreams
Jeanny, life is not what it seems
Such a lonely little girl in a cold, cold world
There's someone who needs you
Jeanny, quit livin' on dreams
Jeanny, life is not what it seems
You're lost in the night
Don't wanna struggle and fight
There's someone who needs you

Es ist kalt
Wir müssen weg hier,
Komm.
Dein Lippenstift ist verwischt
Du hast ihn gekauft und
Und ich habe es gesehen
Zuviel Rot auf deinen Lippen
Und du hast gesagt "mach mich nicht an"
Aber du warst durchschaut.
Augen sagen mehr als Worte
Du brauchst mich doch, hmmmh?
Alle wissen, dass wir zusammen sind
Ab heute
Jetzt hör ich sie!
Sie kommen!
Sie kommen dich zu holen.
Sie werden dich nicht finden.
Niemand wird dich finden!!
Du bist bei mir.

Jeanny, quit livin' on dreams
Jeanny, life is not what it seems
Such a lonely little girl in a cold, cold world
There's someone who needs you
Jeanny, quit livin' on dreams
Jeanny, life is not what it seems
You're lost in the night
Don't wanna struggle and fight
There's someone who needs you

Newsflash:
in den letzten monaten ist die zahl
der vermissten personen dramatisch angestiegen
die jüngste veröffentlichung der lokalen polizei-
behörde berichtet von einem weiteren tragischen fall.
es handelt sich um ein neunzehnjähriges mädchen,
das zuletzt vor vierzehn tagen gesehen wurde.
die polizei schliesst die möglichkeit nicht aus, dass es
sich hier um ein verbrechen handelt.

Jeanny, quit livin' on dreams
Jeanny, life is not what it seems
Such a lonely little girl in a cold, cold world
There's someone who needs you
Jeanny, quit livin' on dreams
Jeanny, life is not what it seems
You're lost in the night
Don't wanna struggle and fight
There's someone who needs you


Video Info

Opis:
falco
Pregleda:
831,446
Komentara:
1,333



Falco - Jeany (falco-jeany.wmv) 

           

Video Info

Opis:
falco
Pregleda:
831,446
Komentara:
1,333

Video Info

Opis:
falco
Pregleda:
831,446
Komentara:
1,333
sanmarino @ 20:11 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
srijeda, veljača 27, 2008

Vlatko Stefanovski rođen je u Prilepu, Makedonija u glumačkoj obitelji. Sa 13. godina počeo je svirati gitaru, a kao stariji tinejđer osnovao je grupu  „Leb i sol“, koja je postala jedno od najvećih imena na ex-Yu glazbenoj sceni. Bend je svirao poseban stil glazbe, mješavinu makedonskih tradicionalnih neuobičajenih ritmova i tadašnjeg rocka. Leb i sol izdao je 13 albuma, i imao je turneju po cijelom svijetu. U novije vrijeme Vlatko Stefanovski ima vrlo uspješnu solo karijeru. Njegov prvi solo uradak pod nazivom „Kauboji i indijanci“ (1994. godine) prikazao je njegove različite interese od etna preko ambijentalne glazbe do klasičnog bluesa. Drugi album „Sarajevo“ (1995. godine) bio je projekt za UNICEF-ov fond za potrebe djece. U svibnju 1996. godine osnovao je svoj električni trio, te su izdali svoj prvi album u prosincu 1998. godine. Napisao je glazbu za film „Gibsy magic“ (1997.godine), koji je režirao Stole Popov, a izdan je i sound track album istog naziva. Također je napisao glazbu i za turski film „Journey to the sun“ koji je režirao Yesim Ustaoglu, koji je osvojio dvije nagrade na berlinskom filmskom fetivalu 1999. godine. Svjetlo dana 1998. godine ugledao je i album „Krushevo“, na kojem je Vlatko surađivao s vrlo poznatim gitaristom Miroslavom Tadićem. Album je izdan pod etiketom MA Recordings američko-japanska diskografska kuća. Vlatko Stefanovski i Miroslav Tadić promovirali su svoj album sa tri koncerta na HI-FI festivalu 1998. godine u Los Angelesu i na Skopje jazz festivalu (1998. godine). Na koncertu u Sava centu u Beogradu 1999. godine, snimljen je album „Live in Belgrade“ koji je na tržište izašao u ožujku 2000. godine. U posljednjih nekoliko godina svirao je i snimao u Francuskoj, sa grupom „Koreni“ koju je osnovao klavijaturist Bojan Zulfikarpasic. Vlatko Stefanovski je i član grupe „Balkan horses band“ , zajedno sa ostalim poznatim glazbenicima iz sedam balkanskih zemalja. Pojavio se i kao gost na zadnja dva albuma, te na velikim koncertima hrvatske pop zvijezde Gibbonia, zajedno sa nekim svjetskim glazbenicima poput Manu Katche, Pino Paladino i Toni Levin.      20061128_leb_i_sol__ds_tv03.jpg
Posljednji uradci Stefanovskog uključuju i glazbu za filmove, kazalište i balet. On je vrlo poznat po svojoj nevjerovatnoj gitarskoj tehnici, te stvara bogat zvuk ispunjen imaginacijom i jednostavnošću. Njegov trio u zadnje vrijeme nastupa u klubovima od 1000 do stadiona za 15 000 ljudi u Makedoniji, SAD-u, Kanadi, Velikoj Britaniji, Njemačkoj, Francuskoj, Nizozemskoj, Hrvatskoj, Grčkoj, Sloveniji, Hrvatskoj, BIH, Srbiji i Crnoj Gori, Bugarskoj...
Vlatko Stefanovski je u kontaktu s mnogim umjetnicima, glazbenicima i gitaristima u cijelom svijetu, među kojima su i veličine poput Allan Holdsworth i John McLaughlin. Vlatko Stefanovski živi u Skopju, Makedonija sa svojim obitelji i posjeduje dobro opremljen studio koji se zove  „Esoteria sound studio“. 
Jedna od najboljih ovdašnjih grupa svih vremena okupila se ponovno 2006. u originalnoj postavi i izvela nekoliko zapazenih nastupa na turneji po bivšoj Jugoslaviji. Avalon Produkcija iz Skoplja uspjela je ono što se donedavno cinilo nemogucim - spojila je u originalnoj postavi clanove legendarne grupe Leb i sol. Vlatko Stefanovski, Bodan Arsovski, Kokan Dimuševski i Garabet Tavitjan okupili su se 10 godina nakon raspada.

Leb i sol je na taj nacin obiljezio 30 godina od svog osnutka, a najavljene nove albume snimat ce bez Vlatka Stefanovskog, dakle u postavi: Bodan Arsovski, Kokan Dimuševski i Garabet Tavitjan.



Leb i Sol - Jovano Jovanke




Video Info

Opis:
Array
Pregleda:
0
Komentara:
0
 

Macedonian

Јовано, Јованке
Јовано, Јованке
крај Вардарот седиш, мори
бело платно белиш
бело платно белиш, душо
сè нагоре гледаш.

Јовано, Јованке јас те тебе чекам, мори дома да ми дојдеш а ти не доаѓаш, душо срце мое Јовано.

Јовано, Јованке твојата мајка, мори тебе не те пушта кај мене да дојдиш, душо срце мое Јовано













































     
 

Leb i Sol - Jovano Jovanke



Leb I Sol
Cuvam noc od budnih
[Album: Putujemo, 1989]


Sa desne strane nocas nema te,
a znas da je krevet veci bez tebe
Postelja cuva tvoje mirise,
a stvari po sobi smeju mi se

Kao na strazi cuvam noc od budnih
Ja sam samo jedan od "sinova bludnih"
Pravih se reci uvek kasno setim
Odgovor znam kad ostanem sam

Sa desne strane nocas nema te,
znas da je krevet veci bez tebe

Kao na strazi cuvam noc od budnih
Ja sam samo jedan od "sinova bludnih"
Pravih se reci uvek kasno setim
Odgovor znam kad ostanem sam

I sta posle svega isto pitanje,
da li me opet ceka skitanje
Kao na strazi...


sanmarino @ 19:57 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare

Branimir Štulić/ Azra
( Jedna od mojih najdražih grupa)

From Wikipedia

Branimir Johnny Štulić (Skoplje, 11.4. 1953.) je hrvatski, odnosno jugoslavenski rock glazbenik iz generacije zagrebačkog novog vala, poznat kao frontman grupe Azra.

Biografija

Otac Ivan Štulić, porijeklom iz Nina (kod Zadra), radio je kao oficir JNA u tenkovskim jedinicama, u kasarni koja se nalazila u Skoplju. Godinu dana pošto je Džoni rođen, njegova majka Slavica rodila je drugo dijete, sestru Branku.

Život i djetinjstvo u Skoplju obilježižili su njegov način govora, pa su zbog njegovog naglaska, mnogi mislili da je Bosanac. Međutim već sa 5 godina Džoni se vraća u Hrvatsku, jer je njegov otac dobio premještaj u Jastrebarsko, nadomak Zagreba. U tom gradu je nastavio pohađati osnovnu školu. 1960. porodica se seli u Zagreb, gdje Džonijeva majka i danas živi. U naselju gdje su se Štulićevi doselili, još nije bilo škole, pa su roditelji Branimira upisali u školu u obližnjem Trnskom.

Maturirao je 1972. godine s radom "Pariška komuna". Tema rada vezana je za njegovo zanimanje za socijalne i društvene mane, a zanimljiva je posebno zato što je pisana neposredno nakon događaja u Hrvatskoj 1971. godine. Rad je ocijenjen odličnom ocenom, ali je iz hrvatskosrpskog Džoni dobio dovoljnu ocjenu.

Važnu ulogu u tom periodu njegovog života odigrala je i Maja Ostir, koja je prijatelju iz škole posudila akustičnu gitaru, na kojoj je Štulić počeo svirati. Toliko ju je dugo zadržao kod sebe da je prilikom vraćanja morao izmijeniti sve pragove na vratu instrumenta.stulic75

Poslije gimnazije nije odmah upisao fakultet, već je odlučio da prvo odslužiti vojsku. Zbog velikog broja prijavljenih kandidata morao je pričekati nekoliko mjeseci, pa je uniformu napokon obukao u kasno proljeće 1973. godine, da bi je nakon petneaest mjeseci skinuo i počeo studirati.

Studirao je filozofiju, međutim odjel je nekoliko puta menjao, tako da se napokon zaustavio na sociologiji i tu "zalutao" negde "između prve i četvrte godine". Dogurao je do šestog semestra, ali nagomilavši veliki broj nepoloženih ispita (pošto se tada polaganje nekih ispita moglo odlagati diplome) Džoni napokon napušta fakultet. U to vreme već je uveliko osnivao i raspuštao bendove.

Mnogi njegovi znanci iz vremena dok je studirao govorili su kako je Štulić bio "jedanaesta gitara". Nije poznavao note, svirao je poput mnogih samoukih gitarista, a ukus mu nije bio u skladu sa vremenom: u to vreme je držao da je sevdah autentični zvuk njegovog podneblja, koji najbolje dolazi do izražaja u makedonskim pesmama. Kao samouki gitarista, vježbao je danonoćno, i uvek je bio u potrazi za prostorom za vježbanje.

Stvorivši sastav koji se munjevito popeo na sam vrh ondašnje jugoslovenske rok-scene, u danima kada je "Bijelo dugme" već stagniralo, Štulić je raspustio Azru i 1984. godine otišao u Holandiju. U Holandiji je nastao, trostruki album It Ain' Like In The Movies At All. O ovoj ploči Džoni je rekao: "Ja sam naprosto morao nešto da radim u Holandiji. Četiri godine sam se mučio sa tim albumom. Uradio sam dve verzije. Prva je imala neku grešku sa dolbi sistemom. Ova druga, koju sam izdao u Sarajevu također je imala grešku, ali je ipak izašla. To je zapravo neka vrsta filma. Sve ono što sam radio u Holandiji, stavio sam na tu ploču".

Iz prvog dužeg Džonijevog boravka u Holandiji, tačnije u Utrehtu, datira i njegovo poznanstvo sa današnjom mu ženom Jozefinom Frudmajer, jednom od sekretarica gradskog liječnika.

Štulić se 1987. godine vratio u Jugoslaviju. Sa sobom je iz Holandije doveo novog basistu, Stehphena Kippa. "Našao sam ga na ulici, jednostavno sam ga našao. To uvijek ide tako, vidio sam ga kako svirucka i pokušao. Svirao je cijelu 1987. i 1988. godinu, sa njime sam napravio Između krajnosti i Zadovoljštinu"—govorio je Džoni.

Godine 1991. godine Štulić se definitivno vratio u Holandiju.



Azra - Marina video
Na neku čudnu foru
Marina misli da zna
Sto sve treba da čini
U društvu frajera

Suviše je obična
I prazan joj je hod
Al' nužda me nagoni
Da spavam sa njom
Dovoljno je da je vidim
Da mi kaže Miki kako si
i već se osjećam bolje
i odmah je na cesti poželim
Oooo ojeee

Ja sam samo jedan
Od mnogih koje zna
Šarmiran je uporno
Laskam izdaleka
Ona se na ništa ne žali
O ničem nema sud
Ali nužda me nagoni
Da spavam sa njom

Sinoć sam iz štosa
Zaželio na tren
Da mi bude nešto vise
Da mi postane frend
A Marina ko Marina
Negirala me skroz
A meni se samo prohtjelo
Da spavam sa njom



Azra - Voljela Me Nije Nijedna (redone) video

sanmarino @ 17:07 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
utorak, veljača 26, 2008

Atomsko sklonište je hrvatski rock sastav iz Pule. Pripada im status jednih od najboljih ako ne i najbolja rock grupa sa ovih prostora! Za datum nastanka Atomskog Skloništa danas se mogu naći tri različita podatka. Bilo je to ili 26.02.1976., ili godinu dana kasnije: 26.02.1977, a ponegdje se može pročitati da je to bilo krajem 1976. Oko načina nastanka nema dileme. Pulski pjesnik Boško B. Obradović je grupi muzičara predložio koncept rock grupe koja bi stvarala muziku na osnovu njegovih tekstova. Obradović je i dao ime grupi po nazivu predstave "Atomsko Sklonište" koju je on i režirao. Već po njegovoj pjesničkoj orijentaciji mogao se naslutiti i pravac kojim će se kretati umjetnički izraz Atomskog Skloništa. Pored Obradovića, grupu su osnovali: Sergio Blažić (vokalni solista), Saša Dadić (bubnjevi), Dragan Gužvan (gitara), Eduard Kancelar (klavijature), Bruno Langer (bas) i Rudolf Grum (prateći vokali). Langer (rođen 21.08.1949.) i Blažić (rođen 1951.) su neposredno prije toga bili članovi grupe Bumerang.





Prvi nastupi su pokazali da će Atomsko Sklonište u našoj muzici predstavljati nešto posve novo i neuobičajeno. Mada ni po žestini muzike nije bilo mnogo bendova u SFRJ koji bi se s njima mogli usporediti, potpuno nov pristup donijeli su tekstovima, scenskom pojavom te umjetničkim fotografijama kojima su se predstavljali javnosti. Zbog svega toga, (naravno zbog muzike ponajviše) publika ih zavoljela.

Atomsko Sklonište
Za ljubav treba imat dušu

Uz stol na tri noge
Bez ijednog čavla
Sjele su u pet do ponoć
Da prizivaju duhove
Da prizivaju duhove

U polutamnoj sobi
Sklopile su svoje oči
Ispruzile bijele prste
I šaputale njegovo ime
I šaputale njegovo ime

U tren se pretvorilo
Hiljadu noći i dana
Odgovora nije bilo
Jer za ljubav treba imat dušu
Jer za ljubav treba imat dušu




 


Ne cvikaj generacijo

Nebo je olovno, vjetar kresti
Neki su vec pobjegli u gudure
Ti ne bjezi, stani, stani
Sjedi, jedi, sjedi, jedi.

Sto te panika hvata
Nece biti, nece biti treceg svjetskog rata.

Gospoda lazu, spiker kresti
Neki su zaglavili u psihozi
Ti ne bjezi, stani, stani
Sjedi, jedi, sjedi, jedi.

Sto te panika hvata
Nece biti, nece biti treceg svjetskog rata.

Necemo valjda biti mi ta nesretna generacija
Na kojoj ce se izvrsiti velika posljednja racija.


Atomsko sklonište

Ne cvikaj generacijo-Čedna gradska lica

 

sanmarino @ 17:49 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
ponedjeljak, veljača 25, 2008
                                                           NAZARETH                                                                                               
Nazareth su skotska rock grupa osnovana 1968. godine, a svoju najvecu popularnost dozivjeli su u drugoj polovici sedamdesetih, u vrijeme kada su imali veliki hit baladom Love Hurts (radi se o obradi Everly Brothersa). Pet godina kasnije, na njihovom albumu Malice in Wonderland, nasla se jos jedna lijepa (ovaj put autorska) balada kojoj je takoder tema nesretna ljubav. Pjesma Heart's Grown Cold pocinje prelijepim uvodom na akusticnoj gitari, a na refrenu se glavnom vokalu (koji je ovu pjesmu izveo s puno emocija) prikljucuju i sjajne pratece pjevacice.

Nazareth - Heart's Grown Cold (4:13) 160kbit, Stereo, 5MB

Go out and have your habit,
Keep on takin' it
Keep on fakin' it
You're the one whose heart grows cold
You're the one whose heart's grown cold.

Go out and have your habit
You're the one that's takin' it
You're the one that's fakin' it
You're the one whose heart's grown cold
The one whose heart's grown cold.

I touch your lips with my fingertips
I hang on every breath you take
You don't need me like,
I need you
You have your heartaches to climb
Everyday, I just hope and pray
Just hope that you still have,
That you still have your dreams.

Come down and tell me that it's better
You're the one who's choosin' it
You're the one who's losin' it
You're the one who's got no soul,
You're the one whose heart's grown cold.

Uh........Baby don't you know that your heart's grown cold
Uh........Oh.........Oh..........Oh..........
                                                                                                                                          

Nazareth - Love Hurts




Video Info

Opis:
a nice song by Nazareth [I don`t own this song. Nazareth own this one]
Pregleda:
206,038
Komentara:
224

Nazareth - This Flight Tonight

Video Info

Opis:
Nazareth - Love Hurts
Pregleda:
1,542,671
Komentara:
2,028

sanmarino @ 19:10 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare

Blue Öyster Cult
Blue Öyster Cult
je američki rock sastav, osnovan 1970-ih u New Yorku i djeluje još danas 2007. g.



Biografija 

Blue Öyster Cult sastav, iako osnovan 1970., postoji još od 1967. kada je djelovao pod imenom “Soft White Underbelly” (1967-68) te kasnije “Stalk-Forrest Group” (1969-70). Početna i najpoznatija petorka BÖC-a (koja je ostala nepromjenjena desetak godina) je: Eric Bloom (vokal, gitara), Donald "Buck Dharma" Roeser (vodeća gitara, vokal), Allen Lanier (klavijature, gitara, vokal), te braća s Long Islanda Albert Bouchard (bubnjevi, vokal) i Joe Bouchard (bas, vokal). Šesti član ove postave je njihov producent, tekstopisac i menadžer Sandy Pearlman koji je kao jedan od priznatih modernih rock kritičara (uz Richard Meltzera, Paul Williamsa i Jon Landaua) među prvima uveo pojam "heavy metala" u glazbu.


Njihov prvi album "Blue Öyster Cult" izdan je u siječnju 1972. Osim glazbe, koja je bila u potpunosti drugačija od glazbe koju su drugi sastavi svirali, ostao je zapažen i njihov logo "Kronos" koji je i dan danas njihov zaštitni znak. Pjesma “Cities on Flame” s tog albuma se našla među top 40 u New Yorku. S prvim albumom su započele i prve turneje među kojima je najzapaženija bila ona sa Aliceom Cooperom. Ohrabreni početnim uspjehom u veljači 1973. izlazi i njihov drugi album "Tyranny and Mutation". Treći album "Secret Treaties" snimljen je u travnju 1974. Za taj album se smatra da je 'najžešći' album sedamdesetih.

Nakon prva tri studijska albuma snimljen je i prvi 'live' album "On Your Feet or On Your Knees" (dvostruka LP). Uslijedila je i prva europska turneja. Četvrti studijski album "Agents of Fortune" (svibanj 1976.) s pjesmom “Don’t Fear The Reaper” koja je bila među prvih 12 na billboard ljestvicama donosi još veću slavu i publiku bendu. Album "Agents of Fortune" tako postaje prva (ali ne i zadnja) zlatna ploča. U promotivnoj turneji albuma "Agents of Fortune" uvode tehnološku novinu u svojim nastupima: Lasere. Međutim, nakon što su im laseri donijeli samo trošak, odlučili su ih prodati.

U listopadu 1977. izlazi dosta laganiji, ali i dosta dobro prodavan, album "Specters" koji s pjesmom "Godzilla" postiže uspjeh i u Japanu gdje su dobili ime 'glasnici bogova'. Drugi 'live' album "Some Enchanted Evening" snimljen je 1978. U lipnju 1979. izdan je album "Mirrors" koji nije postigao zapaženiji (ali i željeni) uspjeh. Nakon točno godinu dana u lipnju 1980. izlazi album "Cultösaurus Erectus" nakon kojeg BŐC kreće na “Black and Blue” turneju sa Black Sabbath-om (kojemu je Sandy Pearlman te godine postao menadžer). Album "Cultösaurus Erectus" je bio među top 14 albuma u Velikoj Britaniji. Sa slijedećim albumom "Fire of Unknown Origin" (lipanj 1981.) BÖC ponovo ulazi među top 40 (u SAD-u) i to ponajviše radi pjesama “Burnin' For You” i “Joan Crawford”. Te iste godine su snimili i par pjesama za animirani film "Heavy Metal".

Na tuneji koja je uslijedila nakon albuma došlo je do enormne promjene u bendu. Osnivač i bubnjar Abert Bouchard se svojim ponašanjem počeo udaljavati od benda. U travnju 1982. izdan je i treći 'live' LP "Extra Terrestrial Live", koji je ujedno i zadnji album na kojem je Albert Bouchard svirao. Novi bubnjar BÖC-a postaje Rick Downey te u listopadu 1983. izdaju svoj deveti studijski album "Revölution by Night". Nakon Revölution turneje Rick Downey napušta bend, Albert Bouchard se vraća međutim njegov povratak bendu traje samo dva tjedna. U to vrijeme, radi glazbenog neslaganja, bend napušta i Allen Lanier. Nove zamjene su bile: Jimmy Wilcox na bubnjevima i Tommy Zvonchek za klavijaturama.

U toj postavi BÖC izdaje deseti album "Club Ninja" (siječanj 1986) koji je najmanje favoriziran i među obožavateljima i u bendu. Uslijedila je nova turneja, a s njom i novi odlazak. Joe Bouchard napušta BÖC, a novi basist u bendu postaje Jon Rogers. 1987. Allen Lanier se vraća u bend, Ron Riddle postaje novi bubnjar, BÖC kreće na turneje po Njemačkoj i Grčkoj, a u lipnju 1988. izdaju "Imaginos". To je ujedno i zadnji album koji su izdali pod 'Columbiom'.

Nakon toga albuma BÖC kreće na 'desetogodišnju' turneju. U tom razdoblju bend mijenja više puta bubnjare: Chuck Bürgi (Meatloaf), John Miceli (Rainbow), John O’Reilly (Ritchie Blackmore), i od 1997, Bobby Rondinelli (Black Sabbath). Jon Rogers napušta bend 1995. Greg Smith iz Alice Cooper benda ga mijenja nakratko dok Danny Miranda sa Long Islanda postaje te godine basist BÖC-a. Neko vrijeme je u bendu svirao gitaru i Al Pitrelli (kasnije Savatage i Megadeth).Nakon deset godina posta, u ožujku 1998, BÖC napokon izdaje svoj novi album "Heaven Forbid". Trenutno, njihov posljednji studijski album "Curse of the Hidden Mirror" izdan je 2001. U lipnju 2002. izdaju novi (četvrti) 'live' album i DVD "A Long Day’s Night". Prošle godine, radi svoje solo karijere, iz benda su otišli Danny Miranda i Bobby Rondinelli te su ih zamijenili Jules Radino (bubnjar) i Richie Castellano (basist). Posljednjih trideset (i više) godina Blue Öyster Cult svira i snima svoju jedinstvenu glazbu. Trenutačno se spremaju snimiti još jedan studijski album, a njihov moto "na turneji zauvijek" se još uvijek drži jer godišnje odrade na stotinjak koncerata.


(Don't Fear) The Reaper-Blue Oyster Cult-Lyrics Included


Video Info

Opis:
Don't Fear the reaper By:Blue Oyster Cult.Thanks For Watching.Enjoy.This has been an abbotlikes producShun.
Pregleda:
401,779
Komentara:
1,579


Članovi 
Trenutna postava

Prva petorka - osnivači (1970-1981)

  • Eric Bloom
  • Donald "Buck Dharma" Roeser
  • Allen Lanier
  • Joe Bouchard (bas, vokal)
  • Albert Bouchard (bubnjevi, vokal)
Bivši Članovi

  • bubnjari: Chuck Bürgi, John Miceli, John O’Reilly, Bobby Rondinelli, Rick Downey, Jimmy Wilcox, Ron Riddle.
  • basisti: Jon Rogers, Greg Smith, Danny Miranda.
  • klavijaturisti: Tommy Zvonchek.
  • gitaristi: Al Pitrelli.
 

sanmarino @ 18:22 |Komentiraj | Komentari: 0
subota, veljača 23, 2008
Alice Cooper- Only Women Bleed-
                                                    ALICE COOPER

Često ga nazivaju i „Ocem metala”, „Osnivačem šok roka“, „Bogom glama“ ili „Bogom metala”.
Pravo ime mu je Vincent Furnier a rodjen je 04.02.1948. u Detroitu. Odrastao je u Phoenixu, gdje je sa drugovima Glenom Bustonom (gitara), Michaelom Bruceom (ritam gitara, klavijature), Dennisom Dunawayem (bas) i Nealom Smithom (bubnjevi) oformio rock grupu. Sa kapama i žutim kaputima svirali su uglavnom "stvari" Rolling Stonesa pod imenima Earwigs, Spiders i Nazz.1968.godine nakon lokalnog hita u Phoenixu, preselili su se u Los Angeles, gdje su nastupali pod imenom Alice Cooper. Sastavljali su kraj s krajem nastupajuci po barovima i klubovima prije nego što ih je otkrio menadžer Shep Gordon koji im je izdejstvovao ugovor sa novo osnovanom kompanijom Franka Zappe Straight.

Napadno našminkani i sa reputacijom najgoreg benda u Los Angelesu, svakako su bili dovoljno interesantni za Zappu cija je kuca izdala album Pretties For You (1969), a naredne godine Easy Action.Nijedan od ta dva albuma nije pokazao da se Alice Cooper može smatrati necim drugim, osim ludom ekipom, i nakon još jedne godine "peripetija" u okolini Los Angelesa grupa se seli u Detroit sa 100.000 dolara dugova (živjeli su u motelu, petorica u jednom sobicku).

Smatrali su da ce se snaci u gradu u kojem su nastali slicni bendovi poput Stoogesa i MC5.Tu su pali pod ruku producenta Boba Ezrina pod cijom su "palicom" 1970. godine snimili album Love lt to Death koji je gotovo preko noci podigao njihov komercijalni uspjeh. Pjesma sa tog albuma l'm 18 americka "verzija" My Generation- protutnjala je americkom top-listom singlova.Album Killer povecao je ugled njihovih ploca, a koristeci ekscesni scenski nastup-Alice je klao lutke i upotrebljavao dodatke poput elektricne stolice, zmija i vješala ubrzo su postali vodeca americka atrakcija.Naslovna "stvar" albuma School's Out (1972) postala je milionski uspjeh i lansirala je grupu u Velikoj Britaniji. lpak, album Billion Dollar Bables pocetkom 1973. ukazuje na pocetak pada Alicea Coopera u parodiju samog sebe. 

Only Women Bleed - Alice Cooper


Video Info

Opis:
Only Women Bleed - Alice Cooper
Pregleda:
105,726
Komentara:
254


Godine 1974. Cooper je izbacio prve clanove benda i zamijenio ih Dickom Wagnerom i Steveom Hunterom (gitare), Prakash Johnom (bas), Whitneyjem Glanom (bubnjevi) i Josefom Chirowskyjem (klavijature) koji su svi svirali sa Lou Reedom. Naredne godine snimili su album Welcome To My Nightmare (1975) i svirali istoimene turneje po Americi i Velikoj Britaniji. Ovaj album nije bio veliko odstupanje od njegovog prijašnjeg rada, i izbio je medu prvih deset u Americi sa hitom , akusticnom baladom '' Only Women Bleed''. Slijedece godine izlazi još jedan uspješan album , Alice Cooper Goes To Hell , koji postaje zlatni. Nakon ovog albuma , popularnost mu pocinje opadati , djelimicno radi mijenjanja trendova u svijetu i djelimicno radi njegovog alkoholizma.

Cooper , 1978, odlazi u centar za rehabilitaciju, i piše album koji se zove '' From The Inside '', koji govori o njegovom tretmanu u tom centru. Tokom '80-ih nastavlja izdavati albume ali nije ni blizu popularnosti koju je imo tokom '70-ih. Medutim, izdavanjem albuma Constrictor i radom u nekoliko horor filmova napravio je veliki come back 1986. Ovaj album je tek pocetak njegovog povratka, a Trash, iz 1989.godine vratio je Coopera na sam vrh. Produciran od strane Desmond Child, ovaj album je imao i par gostiju: Bon Jovi, Richie Sambora, i skoro cijela ekipa iz Aeorsmitha. Album ulazi medu prvih deset u Britaniji ostvarujuci platinasti tiraž zajedno sa singlom '' Poison''. Ali poslije ovog albuma nije uspio da uradi albume koji bi bili ravnopravni sa Trash.

Godine 1991. izdaje album Hey Stoopid, a 1994. The Last Temptation koji su bili solidni i ali ne i za šire narodne mase, što sam Alice nije ni želio. Poslije živog albuma, 1997. Fistful Of Alice , 2000. godine izdaje album Brutal Planet.2001.godine izlazi album pod nazivom Dragon Town.Sa ovog albuma izdvojio bih pjesme Triggerman,Dragontown,Fantasy Man itd…


Video Info

Opis:
Alice Cooper & The Muppets
Pregleda:
442,901
Komentara:
394


sanmarino @ 15:59 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
petak, veljača 22, 2008
Bryan Ferry - Will You Love Me Tomorrow - Anna Nicole Smith

Bryan Ferry

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije

Bryan Ferry
rođen: 26. septembar  1945.
Washington (Durham),  Engleska

Bryan Ferry (26. septembar 1945. u Washington, Engleska), britanski pjevač i tekstopisac.


Biografija 
Bryan Ferry (vokal i klavijature) 1971 formira rock grupu
Roxy Music zajedno sa Brian Eno-m (klavijature), Andy Mackay-om (saksofon), Phil Manzanera-om (gitara) i Paul Thompson-om (bubnjevi). Uz David Bowie-a kritičari ih smatraju pionirima glam-rocka. Svakako, najveći pečat bendu dao je Bryan Ferry. Svojim scenskim nastupom plijenio je pažnju publike. Paralelno sa Roxy Music Bryan Ferry je gradio vrlo uspješnu solo karijeru. 1976 objavljuje svoj treći album Let’s Stick Together i postiže veliki komercijalni uspjeh sa istoimenim hit singlom. Njegova romansa sa teksaškim top-modelom Jerry Hall privlačila je medijsku pažnju. Jerry Hall ga napušta i odlazi u naručje lidera Rolling Stones-a Mick Jagger-a. Inspirisan prekidom veze sa poznatim modelom 1978 snima album The Bride Stripped Bare nakon kojeg slijedi duža pauza u njegovoj solo karijeri. Sa Roxy Music 1978 objavljuje uspješan album Manifesto sa hit singlom Dance Away. 1981 Bryan Ferry i Roxy Music u čast ubijenog John Lennon-a snimaju cover verziju njegove pjesme Jealous Guy sa kojom izbijaju na vrh top lista. Nakon raspada grupe konačno 1985 slijedi solo album Boys And Girls jedno od njegovih najvećih ostvarenja. Ističu se hitovi Slave To Love i Don't Stop The Dance. Bryan Ferry iste godine učestvuje na humnitarnom koncertu Live Aid. Uz pomoć gitariste Pink Floyd-a David Gilmour-a njegov nastup na ovom koncertu je jedan od najuspješnijih. Slijedi album Bete Noire koji prati velika svjetska turneja. Nakon turneje 1993 snima album sa cover verzijama poznatih hitova pod imenom Taxi koji prati hit I Put A Spell On You. Slijedi album egzotičnog imena Mamouna koji je uglavnom autorsko djelo Ferry-a. 1999 godina u njegovoj karijeri obilježava uspješan jazz album As Time Goes By koji prati svjetska turneja. Album je ocijenjen kao veliko umjetničko ostvarenje i nominovan je za prestižnu Grammy nagradu. Nakon 18 godina od raspada Roxy Music Bryan Ferry ponovo okuplja band na svjetskoj turneji koja postiže ogroman uspjeh. Snima još jedan studijski album 2002 pod nazivom Frantic sa nekoliko pjesama Bob Dylan-a. Iste godine razvodi se nakon 20 godina braka od Lucy Helmore sa kojom ima četiri sina. 5. marta 2007. godine publikovan je njegov dvanaesti album Dylanesque koji donosi obrade najvećih hitova Bob Dylan-a. Također, za kraj 2007 pompezno se najavljuje nakon 25 godina i prvi studijski album grupe Roxy Music.

Bryan Ferry je svojim cool izgledom, stilskom originalnošću, sofisticiranim tekstovima i muzikom baziranom na nostalgičnim odnosom prema staroj rock'n'roll eri iz 50-ih postao avangarda. Početkom 80-ih nastat će modno scenski pokret Novi Romantizam sa nizom bendova čija inspiracija je bio upravo Bryan Ferry. Pomenimo samo neke Duran Duran, Depeche Mode, Erasure, Spandau Ballet, ABC, The Human League i drugi.

Brian Ferry - Let's Stick Together



sanmarino @ 16:56 |Komentiraj | Komentari: 0
Kurt Cobain - Nirvana

Kurt Cobain - Nirvana

Kurt Cobain (Kurt Donald Cobain, rođen 20. februara 1967. u Aberdeen, Washington; umro 5. aprila 1994. u Seattle) je bio pjesnik, slikar, vokal, tekstopisac i gitarist američke rock grupe Nirvana. Najveće svjetske uspjehe imao je sa pjesmama Smells Like Teen Spirit, Come As You Are, Heart Shaped Box i All Apologies.

 


Biografija
Kao dijete bio je hiperaktivan pa su mu liječnici prepisali lijekove koji bi ga držali budnim do kasnih sati te su mu davani i sedativi da mu pomognu zaspati. Mnogi vjeruju da je to razlog njegove kasnije ovisnosti o heroinu. Kada je imao sedam godina roditelji su mu se razveli te je živio kod rođaka. Nakon nekog vremena roditelji su mu jasno dali do znanja da ne žele imati ništa s njim. Sve će se to kasnije odraziti u njegovim tekstovima i životu. Kurt je imao i zdravstvenih problem koje niko nije mogao objasniti,lječnici su mu davali gomile nepotrebnih ljekova i možda je baš zato postao ovisnik o heroinu.

Cobain nije volio ići u školu, tamo se osjećao izgubljeno i usamljeno. Više se družio s djevojkama nego dječacima jer ga nisu zanimale njihove "macho spike". Prvu gitaru kupio je za svoj 14. rođendan i uživao je stvarajući svoju muziku. Nekoliko sedmica prije mature odustao je od školovanja i zaposlio se. Radio je nekoliko poslova koji su na kraju završavali neuspjehom.

Nirvana 
Nirvana je nastala 1986. godine kada su se spojili Kurt Cobain i Krist Novoselic koji je svirao bass gitaru. Nakon što su izmijenili nekoliko bubnjara konačni izbor pao je na Davea Grohla. 1988. godine izbacili su svoj prvi demo, a sljedeće godine snimili i prvi album, "Bleach". Krenula je i prva turneja po SAD-u. 1991. izdali su album "Nevermind", a najveći hit bila je pjesma "Smells like teen spirit" koja je zauzela prvo mjesto mnogih svjetskih top lista.

Kurt nikada nije volio komercijalnu stranu Nirvane, nije volio popularnost i ideju velike rock zvijezde. Čak je molio publiku da ne kupuju njihove CD-e i ne dolaze na njihove koncerte. Vjerovao je da su Nirvanini fanovi lažni i da jedino vole pjesmu "Smells like teen spirit". U tom periodu Cobain je naveliko konzumirao droge, heroin i morfin.

24. januara 1992. Kurt Cobain oženio se s pjevacicom feministickog sastava Hole Courtney Love na Havajima. Šest mjeseci nakon vjenčanja dobili su kćer Frances Bean. Ostali članovi Nirvane nadali su se da će se Kurt smiriti nakon što je postao suprug i otac.

U to vrijeme snimili su još jedan album "Incesticide", koji se trebao "riješiti" svih onih lažnih obožavatelja. U tome su i uspjeli. 1993. godine snimaju album koji je ujedno bio i njihov posljednji, "In Utero". Problemi s drogom postajali su sve ozbiljniji. Courtney je Kurta nekoliko puta trgnula iz kome, spasila od overdosea. Bio je i na liječenju, prolazio programe detoksikacije ali bi na kraju pobjegao iz bolnice i vratio se heroinu. Svoj posljednji koncert održali su 29. marta 1994. godine u Münchenu. Sedam dana kasnije Cobain je pao u komu zbog prevelike doze heroina. Par dana kasnije dobrovoljno je napustio bolnicu. Nije se nikome javio i Courtney ga je prijavila kao nestalog. Unajmila je i privatnog detektiva iz straha da bi mu se nešto moglo dogoditi.

Kurt Cobain pronađen je mrtav u svom domu, 7. aprila 1994. godine. Uzrok smrti bilo je samoubistvo.

sanmarino @ 15:59 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
četvrtak, veljača 21, 2008
Robert Palmer

Robert Palmer je rođen 19. siječnja 1949. godine u Engleskoj, gdje je proveo dio djetinjstva, prije no što se njegova obitelj na kratko preselila na Maltu. Krajem '60-tih je počeo glazbenu karijeru u raznim bendovima, da bi 1974. godine krenuo u samostalne vode i u konačnici objavio 14 studijskih albuma.
U karijeri je ostvario devet hit singlova, među kojima su 'Every Kinda People',  'Mercy Mercy Me' (prepjev Marvina Gayea), 'Bad Case Of Lovin You', 'Johnny and Mary', 'Addicted To Love' i 'Simply Irresistible'.
Njegov glazbeni stil se mjenjao od albuma do albuma, no stil njegovog odjevanja se gotovo nikada nije mjenjao te je postao prepoznatljiv po elegantnim odjelima koji su dolazili do izražaja u svim njegovim video spotovima. Upravo zbog toga je 1990. godine u magazinu Rolling Stone proglašen najbolje odjevenim muškarcem.

Osim samostalnog rada, Palmer je bio član grupe Power Station, u kojoj su uz njega bili i članovi grupe Duran Duran, John Taylor i Andy Taylor. Njihov najveći hit je bila pjesma 'Some Like It Hot' iz 1985. godine.
Robert Palmer je također bio jako popularan u Americi, gdje je za prodaju svojih albuma primio tri zlatne ploče, tri platinaste ploče i jednu dvostruko-platianstu ploču.

Vjerojatno njegov najveći hit je pjesma 'Addicted to Love', za koju je 1986. godine nagrađen Grammyem. Videospot za tu pjesmu je bio jedan od najemitiranijih spotova na MTV-u, iako je tada izazivao brojne prosvjede feministkinja. Svoj drugi Grammy primio je dvije godine kasnije, 1988. za sljedeći veliki hit – 'Simply Irresistible'.      

http://www.youtube.com/v/mvOzStq20GE


 
U petak 26. rujna 2003. u Parizu je u 54. godini umro od infarkta . On se u Parizu odmarao sa svojom djevojkom Mary Ambrose, nakon što je snimio nekoliko intervjua za englesku televiziju. Palmer je nakon odmora planirao otputovati u Švicarsku, u kojoj je živio posljednjih 16 godina. Tamo je i pokopan na privatnom obredu uz uže članove obitelji.
sanmarino @ 16:54 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
srijeda, veljača 20, 2008
Lenny Kravitz

Lenny Kravitz


lenny kravitzLenny Kravitz jedan je od najpopularnijih američkih rock glazbenika nove generacije. Kao rock pjevača, autora, producenta i gitarista karakterizira ga retro rock glazbeni stil, uz primjese popa, soula, funka pa čak i tehno glazbe, a kao njegovi glazbeni i image uzori nameću se Jimi Hendrix, The Doors, The Guess Who i John Lennon. Lenny Kravitz talentirano svira gitaru, bas, bubanj i klavijature i redovito svira sve instrumente na snimanju svojih pjesama u studiju. Njegovi albumi prodali su se u multimilijunskoj nakladi u čitavom svijetu, njegovi singlovi osvajali su vrhove svjetskih top lista i nagrađeni su brojnim glazbenim nagradama, među ostalim i s Britsima i četiri uzastopna Grammya. Leonard Albert 'Lenny' Kravitz rođen je 26. svibnja 1964. godine u Brooklynu u gradu New Yorku. Otac mu je ukrajinsko-američki Židov, filmski producent Sy Kravitz, a majka mu je Amerikanka porijekom s Bahama, glumica Roxie Roker. Lenny je ime dobio po svojem ujaku, oficiru Leonardu Kravitzu, koji je ubijen tijekom rata u Koreji, u akciji u kojoj je spasio živote čitavom svom vodu, te je posthumno odlikovan medaljom časti. Kada je Lennyeva majka Roxie dobila ulogu u TV seriji The Jeffersons, Familija Kravitz se odselila u Kaliforniju, točnije u filmski grad Los Angeles, gdje je mali Lenny pokazao svoj talent za glazbu čak i prije no što je počeo hodati. Već kao mala beba on bi obožavao sjediti na podu u kuhinji lupati po maminim loncima. Također je od prvog dana u svojoj kući bio okružen brojnim glazbenim velikanima koji su bili prijatelji njegovih roditelja, pa je tako mali Lenny već kao beba mogao uživati u društvu legendi kao što su Duke Ellington, Sarah Vaughan, Count Basie, Ella Fitzgerald, Bobby Short ili Miles Davis. U ranim je godina već naučio svirati i bubnjeve i bas i klavir i gitaru, a vokalne je sposobnosti uvježbavao u Kalifornijskom dječjem zboru. Tijekom svojih tinejđerskih godina, odlučio se posvetiti svojoj najvećoj strasti - rock & rollu, najviše pod utjecajem svog glazbenog idola, funk rockera Princea. Zbog njegove fascinacije Princovim 'ljubičastim' imageom, Lenny je odlučio u potpunosti kopirati stil svojeg idola te je samome sebi osmislio bizarni alter ego i prozvao se 'Romeo Blue', uzevši plavu boju kao svoj zaštitni znak, te je čak nosio i plava ekstravagantna odijela i plave kontaktne leće na očima. No to mu svejedno nije pomoglo da osigura ugovor s izdavačkom kućom. Tako je vrijeme provodio na sitnim, beznačajnim gažama, zabavljajući se s djevojkama po čitave noći, često dočekavši zoru na plaži ili u svom automobilu.


Nakon završetka srednje škole, Lenny je definitivno odlučio da će glazba biti njegova budućnost i ništa ga u tome neće zaustaviti. Svoje je demo snimke nosio po raznim studijima, nudio iz raznim producentima bezuspješno, jer zbog svojeg jedinstvenog rock&soul glazbenog stila nije zvučao, kako su rekli, 'dovoljno crnački'. Rock&roll tada nije bio na cijeni. Rane '80te bile su rezervirane za synth-pop i new romanticse, pa za Lennya nije bilo mjesta. Osim odbijenice iz izdavačkih kuća, šok je za Lennya bio još veći kada su se njegovi roditelji odlučili rastati. No, Lenny je preživio sve poteškoće, ponovno stao na svoje noge i krajem '80tih se vratio u New York. Njegova cimerica u New Yorku bila je Lisa Bonet, TV zvijezda iz serije The Cosby Show. Njih dvoje ubrzo započinju ljubavnu verzu i postaju glavne zvijezde njujorškog noćnog života, partya i showbiz scene, a 16. studenog 1987., na Lisin 20. rođendan, lete u Las Vegas gdje se istoga dana vjenčaju. Godinu dana kasnije, 1. prosinca 1988. godine, Lenny i Lisa dobili su kćerku Zoe Isabella Kravitz.


Prve Lennyeve pjesme bile su sirovi, uglavnom akustični rock&roll, a o je sam svirao sve instrumente. Inspiracija za sve tektove bila je njegova supruga Lisa Bonet, koja je s njim i potpisala nekoliko pjesama. Lisa je također režirala i njegov prvi promo videospot za pjesmu 'Let Love Rule'. U jesen 1989. godine napokon izlazi i njegov prvi album istoga imena - 'Let Love Rule', koji postiže manji uspjeh dospjevši tek do 61. mjesta Billboardove top liste. Naslovni singl dospio je pak tek do 89. mjesta na listi singlova, dok je drugi singl 'I Build This Garden For Us' bio nešto bolji, te je završio na 25. mjestu. Album je također sadržavao i druge singlove 'Be' i 'Mr. Cab Driver'. Unatoč manjem chart uspjehu Lenny Kravitz ipak počinje privlačiti publiku i kritiku i vrlo brzo postaje jasno da taj zgodni mladić iz New Yorka, s osmjehom koji razoružava i sa svojim unikatnim retro modnim i glazbenim stilom, može možda ipak ponuditi nešto više. Ubrzo ga proglašavaju sex simbolom i trendsetterom, a njegova reputacija zavodnika i miljenika žena rasla je iz dana u dan. Poseban uspjeh dolazi 1990. godine kada Lenny piše i producira pjesmu 'Justify My Love', ali ne za sebe, nego za tada velikog ženskog sex simbola Madonnu, koja s pjesmom dospjeva do broja jedan američke top liste. Mediji tada počinju nagađati i puniti svoje stranice pretjeranim pričama o mogućoj ljubavnoj vezi između dva sex simbola. Tako ono što je trebalo biti sretno i uspješno vrijeme u karijere Lennya Kravitza, pokazalo se kao jedno od najtužnijih, jer se raspada njegov brak s Lisom Bonet, koja se i rastaje od njega u travnju 1993. godine.

Lennyeva tuga i nesreća zbog raskida braka manifestirala se u sljedećem njegovom albumu 'Mama Said' iz 1991. godine, koji se komercijalno pokazao uspješnijim od svog predhodnika, posebice zahvaljujući funk rock hitu 'Always on the Run', na kojem je Lenny kao gosta pozvao gitaristu grupe Guns N' Roses, Slasha. Zajedno sa Slashem Lenny će pjesmu 'Always on the Run' izvesti i na koncertu grupe Guns N' Roses u Parizu. No, još se većim hitom od pjesme 'Always on the Run' pokazala soul balada s istog albuma, pjesma 'It Ain't Over 'Til It's Over', koja je dokazala da uspjeh Lennya Kravitza nije slučajan i ne temelji se samo na njegovom dobrom izgledu i imageu. Singl 'It Ain't Over 'Til It's Over' dospio je do drugog mjesta Billboardove top liste.


Svih tih godina Lenny Kravitz aktivno je sudjelovao u brojnim humanitarnim projektima i često javno progovarao protiv rata i politike. Kao protest protiv rata u Iraku, Lenny je 2003. godine snimio pjesmu 'We Want Peace', koja je objavljena samo kao download singl na internetu. Pjesma je neočekivano ušla na brojeve jedan top lista diljem svijeta.

U svibnju 2004. godine Lenny Kravitz objavljuje svoj sedmi studijski album koji nosi naziv 'Baptism'. Na svojoj web stranici Lenny je napisao da je odabrao ime 'Baptism' (krštenje) za album iz razloga što se osjećao kao da je ponovno napravio svoj prvi album. 'Osjećam se kao ponovno na početku'. Album je u Americi dogurao do 14. mjesta top liste, a prvi je singl bila pjesma 'Where Are We Runnin'?', koja se u Americi zaustavila na 69. mjestu, no u Europi je bila na broju 25, a na internet chartu na broju 20. Lenny se na top listi našao i sa svojom suradnjom s reperom Jay-Z-em u pjesmi 'Storm', koja je osvojila i razne hip hop chartove. No ipak, iznenađujući hit s albuma 'Baptism' bila je pjesma 'Lady', koja je ponovno pogurala album na top listama i osigurala mu milijunsku prodaju. Osim pjesama 'Where Are We Runnin'?', 'Storm' i 'Lady', Lenny je s albuma 'Baptism' uspio skinuti i uspješne singlove 'Calling All Angels' i 'California'. Od ožujka 2005. godine, Lenny Kravitz krenuo je na veliku svjetsku turneju koja je završila u Velikoj Britaniji u srpnju iste godine. Na jesen 2005. Lenny se pridružio grupi Aerosmith na njihovoj turneji, te je s njima nastupao kao predgrupa po čitavoj Americi.

Lenny Kravitz je osim svojih pjesama i albuma vrijeme provodio i kao autor i producent za druge izvođače, pa je tako autor nekoliko pjesama upravo za grupu Aerosmith s kojom je nastupao 2005. godine na turneji, a među glazbenicima koji pjevaju njegove pjesme su i Mick Jagger, Vanessa Paradis i Madonna. Lenny Kravitz je također radio i Michael Jacksonom na pjesmi koja nosi naziv 'Another Day'. Kasnije će reći da je to bilo jedno od njegovih najljepših iskustava u studiju, da je Michael Jackson genijalac, profesionalac i uistinu predivna osoba. Tijekom njegovog boravka u Brazilu, Lenny je brazilskom predsjedniku poklonio svoju gitaru vrijednu 5,000 dolara kao pomoć kampanji za borbu protiv gladi u siromašnim dijelovima Brazila. 2004. godine pojavio se i na humanitarnom album 'Unity', službeno objavljenom uoči Olimpijskih igara u Ateni. U siječnju 2005. godine također je nastupio i na velikom humanitarnom koncertu 'Tsunami Aid - a Concert of Hope', od kojega je sav prihod bio namjenjen žrtvama tsunamia. Njegov je posljednji humanitarni projekt nova suradnja s Michaelom Jacksonom za žrtve Uragana Katrina, pjesma koja nosi naziv 'From The Bottom Of My Heart'. No nije Lenny samo 'humanitarac'. Jedna od njegovih posljednjih objavljenih pjesama je ona koju je u siječnu 2006. godine skladao za reklamu za votku 'Absolut'. Imao je potpunu slobodu da napiše pjesmu koja bi predstavljala njegov doživljaj tog pića, a rezultat je bila pjesma 'Breathe'.

Zanimljivosti

Lenny Kravitz pohađao je srednju školu Beverly Hills High School 90210, istu onu po kojoj je napravljena i popularna teen serija Beverly Hills 90210. Istu su školu, osim Lennya pohađali i Nicolas Cage, Angelina Jolie, David Schwimmer, Anthony Kiedis, Michael Balzary (Flea), Hillel Slovak, Saul Hudson (Slash), Jack Irons, Michael Klesic, Jonathan Silverman, Gina Gershon, Rhonda Fleming, Jackie Cooper, Rob Reiner, Pauly Shore, Antonio Sabato Jr., E.G. Daily, Corbin Bernsen, Crispin Glover, Michael Tolkin, Betty White i Albert Brooks.

Među njegove bivše ljubavnice spadaju Madonna, Natalie Imbruglia, Stella McCartney, Adriana Lima, Kylie Minogue, Nicole Kidman i Vanessa Paradis, kojoj je 1992. napisao i producirao njezin hit album. 

Čisto zbog jednostavnosti, Lenny Kravitz ne nosi donje rublje. Također ima i piercing na penisu.

Lenny Kravitz osnovao je u srpnju 2004. godine svoju vlasitu dizajnersku firmu 'Kravitz Design'. Kao uspomena na njegovu majku Roxie Roker koja je umrla 1995. godine, svojoj je vlastitoj izdavačkoj kući, koju je osnovao u Miamiju, dao ime Roxie Records. Prema nekim izvorima, Lenny Kravitz je otkupio prava na biografski film o životu Jimia Hendrixa te planira svoj glumački debi ostvariti upravo glumeći ovu gitarističku rock legendu.  

Preuzeto od: Dubravka Jerković / Otvoreni radio


sanmarino @ 17:25 |Komentiraj | Komentari: 0
Depeche Mode

Depeche Mode

Depeche Mode, engleski elektronički glazbeni sastav koji je počeo svirati 1980. godine u Basildonu, pokrajina Essex, Velika Britanija. Jedan od najduže živućih i najuspješnijih bendova koji su preživjeli "Novi val" kroz njihov "futuristički izričaj". Mnogi njihovi spotovi prikazivali su se danonoćno na MTVu.

U 2006. bilo je predviđeno da će Depeche Mode prodati 73 milijuna albuma diljem svijeta. 44 njihove pjesme došle su na UK top listu. Imali su više od 40 pjesama koje su zauzele svoje mjesto na stranim top listama, kao i hrvatskim.... Utjecali su na mnoge današnje popularne umjetnike svojim zvukom, elektroničkim tehnikama i zvukovima. I dalje su utjecajni u modernoj elektronskoj glazbi, kao i u alternativnom žanru. Primjer je obrada grupe Rammstein, pjesma Stripped... Najpoznatija prerada je Personal Jesus u izvedbi Marilyn Mansona

Depeche Mode je osnovan 1980. g. Osnovao ga je David Gahan (glavni vokal), Martin Gore (klavijature, gitara, vokal, tekstopisac), Andrew Fletcher (klavijature) i Vince Clarke (klavijature, tekstopisac). Vince Clarke otišao je iz banda nakon njihovog prvog albuma 1981. Zamjenio ga je Alan Wilder (klavijature, bubnjevi, prateći vokali), koji je svirao s bendom od 1982. do 1995. Nakon Wilderova odlaska, Gahan, Gore i Fletcher nastavili su njihovu izvedbu kao trio.

Glazbeni žanr

Synth Pop
Alternative Dance
Članovi David Gahan
Martin Gore
Andrew Fletcher
Vince Clarke 1980-1981
Alan Wilder 1982-1995
Država porijekla Engleska
Razdoblje karijere 1980. - Danas
Izdavačka kuća Mute Records
Nedavna diskografija
Ultra
(1997.)
Exciter
(2001.)
Playing The Angel
(2005









Prvi novinski tekst o Depeche Mode izašao je krajem 1980. a lokalni novinar napisao je "Oni bi mogli daleko stići, samo kada bi ih netko uputio pristojnom krojaču."  Uistinu, modna osviještenost im u početnoj fazi i nije bila jača strana - Dave se 'furao' na New Romanticse, dok je Martin već tada koketirao s transvesticizmom eksperimentirajući sa ženskom odjećom, šminkom i nakitom, što ga nije napustilo ni dan danas.
< PREV Depeche Mode - Home NEXT >


Depeche Mode Home Lyrics
Here is a song from the wrong side of town
Where I'm bound to the ground by the loneliest sound
And it pounds from within and is pinning me down

Here is a page from the emptiest stage
A cage or the heaviest cross ever made
A gauge of the deadliest trap ever laid

And I thank you for bringing me here
For showing me home
For singing these tears
Finally I've found that I belong here

The heat and the sickliest sweet smelling sheets
That cling to the backs of my knees and my feet
Well I'm drowning in time to a desperate beat

And I thank you for bringing me here
[Home lyrics on http://www.metrolyrics.com]

For showing me home
For singing these tears
Finally I've found that I belong

Feels like home
I should have known
From my first breath

God send the only true friend I call mine
Pretend that I'll make amends the next time
Befriend the glorious end of the line

And I thank you for bringing me here
For showing me home
For singing these tears
Finally I've found that I belong here


Na koncertu u New Orleansu Dave je zbog predoziranja pretrpio srčani udar i nije mogao izaći na bis, pa je Martin morao odraditi pjesmu samostalno, dok su kola Hitne pomoći vozila Davea u bolnicu. Po završetku turneje bilo je jasno da je njegovo drogiranje već postalo ozbiljan problem, ne samo za njega samoga već i za cijeli bend. Prvo odvikavanje imao je krajem 1994. nakon što ga je vlastiti sin našao u kupaonici s priborom za drogiranje i iglom zabodenom u venu. Ubrzo nakon toga i Theresa ga je ostavila 'jer joj je dosadilo da ga stalno kupi s poda', a jedini koji je u tom razdoblju održavao bliske kontakte s njim bio je Jonathan Kessler, knjigovođa benda, a od 1994. i stalni menadžer, koji je također živio u LA-u.
I dok se Dave u Americi borio s ovisnošću, Alan Wilder je odlučio napustiti bend zbog nezadovoljstva međusobnim unutarnjim odnosima koji su se vukli još od Madrida te činjenice da su ostali omalovažavali njegov doprinos. Taj potez ostale Depecheovce kao da i nije baš iznenadio, još manje zabrinuo, iako je Wilder obavljao lavovski dio posla unutar benda.

U kolovozu 1995. Gahan je pokušao samoubojstvo prerezavši žile čime je zaradio smještaj na psihijatriji, a deset mjeseci kasnije ponovo se predozirao i onesvijestio u hotelskoj sobi. Dijagnoza je ovaj puta bila zastoj rada srčanog mišića kao posljedica nesposobnosti tijela da podnese tako jaku dozu. Ponovo se prijavio na odvikavanje u Exodus Recovery Centar u LA-u, onu istu kliniku iz koje su prerano otišli Kurt Cobain i Shannon Hoon iz Blind Mellon.

Gahan se, za razliku od spomenutog dvojca, uspio izvući te se nakon 'čišćenja' po treći put oženio, a turneja povodom izlaska albuma "Ultra" bila je prva na kojoj su droge bile zabranjene, dok su od alkohola bili dozvoljeni samo pivo i vino.


Zadnjih pet godina obilježili su tako "Exciter" i "Playing The Angel", kao i samostalni albumi Martina Gorea i Davea Gahana, koji se na "Playing The Angel" po prvi puta okušao i u ulozio tekstopisca. Bend za koji su mnogi - a pogotovo konzervativni britanski mediji - sumnjali da će se svojim synth-pop pjesmuljcima izdići dalje od nivoa lokalne predgrupe i danas, nakon dvadesetpet godina postojanja i svih prebrođenih kriza i rivalstava unutar benda, i dalje rasprodaje arene i stadione širom svijeta, a turneja povodom zadnjeg albuma još uvijek traje.
< PREV Depeche Mode - Black Celebration NEXT >
 



sanmarino @ 15:24 |Komentiraj | Komentari: 0
utorak, veljača 19, 2008
Whitesnake

Whitesnake
Whitesnake je engleska Heavy metal, Hard rock i Blues rock grupa koju je osnovao David Coverdale (frontmen grupe Deep Purple). Aktivno su djelovali najvećim dijelom u 1980-ima.


Grupu Whitesnake godine 1977. formira, tada već bivši vođa grupe Deep Purple, David Coverdale. Grupu su vremenom činili članovi: Jon Lord, Ian Paice, Cozy Powell, Neil Murray, Bernie Marsden, Micky Moody, John Sykes, Adrian Vandenberg, Vivian Campbell, Tommy Aldridge i Steve Vai. Isprva vrlo popularni u Europi, albumom Whitesnake iz 1987.g. postigli su velik uspjeh i u SAD-u, za što je zaslužna i lijepa balada s odličnim solom, "Is This Love".

U periodu 1977.g. do 1981.g. snimaju pet albuma gdje im je primarna glazba blues rock.
Prvi album izlazi 1978.g. pod imenom Snakebite kao EP i na njemu se nalazi osam pjesma u dvije produkcije. Pjesme od broja 1 - 4: Come On, Bloody Mary, Ain't No Love in the Heart of the City i Steal Away, izlaze u produkciji Martina Bircha a pjesme od broja 5 - 8: Keep On Giving, Me Love, Queen of Hearts, Only My Soul i Breakdown u produkciji Rogera Glovera.

 
Snakebite, 1978
Snakebite, 1978
Grupu tada čine:

  • Nakon Deep Purplea i Whitesnake će nastupiti u Splitu. Kako je objavljeno na službenim stranicama, ali i prenešeno po brojnim muzičkim internet adresama, David Coverdale i njegova ekipa zasvirat će 3. lipnja na Gripama.

    Pred hrvatske fanove dolaze u sklopu turneje na kojoj će promovirati novi studijski album "Good To Be Bad", čiji je izlazak pomaknut s ljeta na proljeće ove godine.

    Dan prije Splita, Whitesnake bi trebao nastupiti i u Banja Luci, a centralni dio turneje bit će onaj s britanskim nastupima, na kojima će ih supportirati legendarni Def Leppard te mlade američke južnjačke nade Black Stone Cherry.

    Tako će eto, 'glavni' dalmatinski grad u manje od godinu dana ugostiti nekoliko izuzetno uglednih imena svjetske heavy rock scene. Podsjećamo da je prošlog ljeta u 'najlipšem gradu na svitu' nastupio Robert Plant, pa već spomenuti Deep Purple, a dva mjeseca nakon Whitesnakea, odnosno 10. kolovoza, stadion na Poljudu ugostit će i veliki Iron Maiden.

    Ovdašnji promotor koji dovodi Whitesnake u Split još se nije oglasio, tako da ćete se za informacije o ulaznicama i ostalim pojedinostima vezanim za koncert morati još malo strpiti.

  • sanmarino @ 19:50 |Komentiraj | Komentari: 0
    Dusty Springfield

    DUSTY SPRINGFIELD
    Muškobanjasta kao dijete, perfekcionistica teške naravi u poslu, ekscentrična britanska pjevačica Dusty Springfield umrla je 1999. godine od raka dojke nakon desetljeća borbe sa raznim ovisnostima, agresivnošću i suicidalnim ponašanjem. Dusty Springfield na sceni je bila prisutna skoro 4 desetljeća, izdala je 13 studijskih albuma, a najsvjetlije trenutke doživjela je 60-ih godina prošlog stoljeća.

    Iako je vrijeme donosilo nove trendove, a Dusty se dobro snalazila i u soulu i u countryju, popu i discu, skoro cijelu svoju karijeru ostala je dosljedna više-manje istom zvuku – vrlo bliskom američkom Motown Soundu. Zbog toga je njena karijera stagnirala dugi niz godina, a njena glazba rapidno gubila recipijente. No, krajem 80-ih, kad se šire stilske granice mainstream glazbe, Dustyna glazba ponovo nalazi put do publike. Inače, njenim najboljim albumom smatra se Dusty in Memphis iz 1969. godine koji je često stilski označavan kao bijeli soul. Na ovoj su kompilaciji dvije pjesme s tog albuma: Son of a Preacher Man, s koje je prašinu vrlo uspješno obrisao 'Pulp Fiction' i The Windmills of Your Mind, predivna pjesma iz filma 'Afera Thomasa Crowna' koja je dobila Oscara 1968. u izvedbi Noela Harrisona, a u remakeu iz 1999. pjesmu je pjevao Sting.

    Jedina žena na svijetu koja je jednako kvalitetno mogla pjevati jazz, blues, R&B, soul, pop, heavy metal, disco, techno, rock, dance, stage musical pa čak i operu zvala se Dusty Springfield. Dusty Springfield bila je lezbijka i morala je to kriti. Na njezino neraspoloženje još je više utjecala njezina nesigurnost i nemogućnost da upozna ženu s kojom bi ostvarila emotivan odnos kakav je željela.

    Kad se tijekom posljednje milanske revije Laure Biagotti začuo glas Dusty Springfield publika je zanijemila, top manekenke se jedva kontrolirale da ne plaču, a make-up u rukama šminkera s uredno počupanim obrvama počeo se topiti sam od sebe.



    ONA je ponovo bila tu! Svi su bili zaokupljeni njezinim hitom The Look of Love, a ostarjeli gejevi u prvim redovima prisjećali su se vremena kad su se Dustyne ploče prodavale više i brže od Ćosićevog Kosova. Kolekcija je rasprodana brzinom svjetlosti, a svaka od bogatih dama koje su kupile neki od tih divnih komada odjeće znale su da je proljeće dvostruko romantičnije ako se među volane i karnere unese glas – glas Dusty Springfield.

    Jedina žena na svijetu koja je jednako kvalitetno mogla pjevati jazz, blues, R&B, soul, pop, heavy metal, disco, techno, rock, dance, stage musical pa čak i operu zvala se Dusty Springfield.

    Ikona britanskih drag queenova rođena je kao Mary Isabel Catherine O'Brien (1939). Bila je, kao valjda sve dive, mala i nesretna djevojčica koja je svoj beskrajni pjevački talent javno pokazala tek kao članica ženskog trija The Lana Sisters, koje su pedesetih imale hitić Seven Little Girls Sitting In The Back Seat. Koliko god nebulozan bio, rad u ovom triju pomogao je Dusty da savlada probleme s mikrofonom, studijskim snimanjima i fotografiranjem, ali i da nauči koliko je važno biti svoja u surovom showbiz svijetu. S tim znanjem odvojila se od jednog i napravila drugi trio – The Springfields, bend koji je imao uspjeha s obje strane Atlantika a svirao je nešto – svašta, kako je sama Dusty opisivala. Bila je to neka vrsta folk–pop glazbe, vrlo tražena i istovremeno vrlo ograničavajuća. Kad je bend bio na vrhu popularnosti, D. je kao i svaka diva napustila trio i počela da snima solo. Upravo tu počinje povijest.
    U glazbenom smislu bila je bila apsolutni perfekcionist. Bez problema je znala potrošiti sate i sate u studiju u ponavljanju pjevačke fraze koja joj se nije sviđala, što je često dovodilo do ludila glazbenike s kojima je radila. Dusty je bila prirodna sluhistica i nije imala formalnu glazbenu naobrazbu. Nije znala čitati glazbu, a kamoli pisati u notnom obliku, čime je komunikacija sa session glazbenicima bila još više zakomplicirana.

    T-Portal


    Oslobođena od obaveza i savjetovanja što i kako treba raditi, počela je snimati R&B glazbu i ubrzo je stekla veliku popularnost u Britaniji. Neki od njezinih hitova iz perioda prve polovice 60-tih poput You Don’t Have To Say You Love Me, Stay Awhile, I Just Don’t Know What To Do With Myself i Dancing in the Street za posljedicu su imale dvije stvari: lansirali Dusty među ikone i učinili je bezgranično nesigurnom. Naime, D. je oduvijek bila nesigurna u svoj izgled, a posebno je bila bijesna na svoju kosu koja nije bila pogodna za stalnu uporabu tona laka za kosu kako bi udovoljila tadašnjim potrebama mode. Dusty je pronašla rješenje po kojem će kasnije biti više nego prepoznatljiva – perike. Velike, ogromne, natapirane, prepune fantasy elemenata, perike su postale zaštitni znak Dusty Springfield. Britanke su bezuspješno pokušavale kopirati njezine frizure ali uzalud. D. je bila nedostižna i posebna po još nečemu – odijevanju. Iako je prva polovica 60-tih još uvijek bila vrijeme konzervativno obučenih pjevačica, Dusty je bila drugačija. Gomila štras kamenja, vrpce i karneri bili su više nego brižno ušiveni na njezine haljine. Iako su patrijarhalne engleske domaćice sanjale o takvim haljinama, gotovo je izvjesno da ih nikad ne bi obukle kad bi znale gdje su Dusty i njezin kreator nalazili inspiraciju – među transvestitima.

    Za razliku od bogatih i uobraženih pjevačica svog vremena, Dusty je uvijek iskazivala određenu empatiju sa svima koji su bili potlačeni, ma tko da su. Tako je, primjera radi, otkazala svoju turneju po Južnoafričkoj republici kad je saznala da će publika biti podijeljena na dio za bijelce i dio za crnce. Izjavljivala je da ne želi pjevati sve dok se ti uvjeti ne promijene, što je izazvalo određene političke reakcije.


    Pravila je manje ili veće pauze u karijeri, ali se uvijek trudila opstati. Kad nije imala hit, prepjevavala bi pjesme sa San Rema i postizala uspjeh. Ipak, u jednom trenutku, tržište kao da se zasitilo Dusty Springfield. Njezin povratnički album iz 1978. simboličnog naziva It Begins Again bio je uspješan, ali ne u onoj mjeri u kojoj su producenti to tražili. Problem s D. bio je njezina upornost. Nije dozvoljavala drugima da se previše miješaju u rad, željela je da posljednja riječ bude njezina. Ipak je, devet godina kasnije promijenila mišljenje i počela surađivati s Pet Shop Boysima. Napravili su nekoliko hitića, Dusty je ponovo bila na TV-u ali sad je bilo vrijeme instant zvjezdica. Ona nije bila ta.

    Nije se mogla pomiriti da je njezino vrijeme prošlo, nije imala tako velike hitove, nije imala ljubav i nije se mogla osloboditi osjećaja samoće. Jedino čega se oslobodila bile su perike. Dodatno depresivna zbog bolesti, ikona je polagano umirala od raka, daleko od očiju javnosti. A javnost kao da je to predosjećala, pa je brže bolje dodijelila D. brojne nagrade i priznanja.

    Na ceremoniju dodjele Ordena engleske kraljice nije mogla doći. Umrla je istog dana. Pogrebu su, prema njezinoj želji, prisustvovale mnoge glazbene zvijezde. Željela je biti D-diva do samog kraja.

    Danas ne postoji ni jedan drag queen bar u Londonu u kojem nećete sresti nekog njezinog imitatora. Možda nesvjesno, Dusty je zapravo bila jedna od prvih LGBT aktivistkinja među javnim ličnostima šezdesetih i kasnije. Zato joj čitava queer nacija odaje počast, prije svega kroz poštovanje njezine glazbe

    topofthepops




     


    sanmarino @ 17:26 |Komentiraj | Komentari: 0
    ponedjeljak, veljača 18, 2008
    Terence Trent D'Arby

    Terence Trent D'Arby is back

    U posljednjih nekoliko godina se jako rijetko culo nesto o zvijezdi 80.-ih Terence Trent D'Arby-u.
    Nakon stvaralacke pauze se pjevac iz New Yorka javlja sa novim alubumom i istovremeno novim imenom.
    Ime pod kojim ce umjetnik u buducnosti nastupati, je Sananda Maitreya i u stvari nije ni malo novo. Bar ne za Terence Trent D'Arby-a, jer se radi o njegovom pravom, zvanicnom imenu, pod kojim muzicar zeli da se vrati na vrh muzicke scene.

    CD, sa kojim Terence, tj. Sananda Maitreya zeli da nastavi svoje uspjehe iz 80.ih i pocetka 90.ih, se zove 'Wildcard' i pojavice se na trzistu jos ove godine.

    Da se potencijalni kupci ne bi izgubiil trazeci cd pod novim imenom, se izdavacka kuca Universal potrudila da na omotu albuma stoje oba imena umjetnika.

    Universal opisuje 'Wildcard': 'Moze se cuti funkrock, soul, balade, mjesavina Princa, Marvin Gaye i Otis Reddinga.' Terence Trent D'Arby je imao svjetske hitove kao sto su 'Sign Your Name' ili 'Wishing Well'.


     






    Terence Trent DArby sa šestim albumom
    4.8.05 12:41 - Sananda Maitreya, svima vjerojatno poznatiji pod imenom Terence Trent D'Arby, kako se zvao na vrhuncu karijere u 90-tima, nedavno je putem svoje službene stranice - www.sanandamaitreya.com, objavio novi, šesti po redu album "Angels & Vampires - Volume I". Album sadrži 20 pjesama i u potpunosti je njegovo autorsko djelo, osim poznatog klasika Stonesa "Angie". Kako se album ne planira pustiti u 'normalnu' distribuciju, svaki kupac albuma moći će downloadati CD cover i booklet preko njegovog websitea. [Muzika] Posalji prijatelju!


    Terence Trent obradio Stonese
    8.5.05 13:29 - Sananda Maitreya, ili Terence Trent D`Arby, objavljuje novi singl, prepjev Rolling Stones hita "Angie". Popularni glazbenik `80-tih, koji je posljednjih godina promjenio vjeru i ime, završava glazbeni projekt pod nazivom "Angels and Vampires", a pjesma "Angie" već je duže vrijeme dio njegovog koncertnog repertoara i tematski se uklapa u projekt. Sananda je izrazio nadu da se Mick Jagger neće razočarati u njegovu verziju pjesme "Angie", koju su Stonesi originalno objavili 1973. godine na albumu "Goat's Head Soap", a pjesma je posvećena bivšoj supruzi Davida Bowiea, Angeli Bowie. Terence Trent D`Arby pod imenom Sananda Maitreya pjesme s albuma "Angels and Vampires" objavljuje isključivo putem svoje web stranice. Njegov posljednji album pod tim imenom objavljen je 2001. godine, dok je kao Terence Trent D`Arby posljednji album objavio 1995. godine.


    Objavljeno 04.05.2006. u 11:56

    Terence Trent D' Arby sa novih dvadeset pjesama
    Terence Trent D' Arby završio je i drugi nastavak serijala "Angels and Vampires " za koji je napisao dvadest novih pjesama.

    Sve pjesme Terence je napisao, aranžirao i producirao sam osim njegove verzije pjesme "Angie" legendarnih "Tthe Rolling Stonesa".

    Radi se o tzv. post-millennium rock stilu pjesama, a mogu se skinuti s Terenceovog web sitea. Cijena albuma je 15 eura, za 25 dobijete oba, a za svaku pjesmu pojedinačno po 0,99 eura. Tu je i jedna besplatna, poklon pjesma za sve korisnike, pod nazivom "O Jacaranda". 
    Terence Trent D' Arby završio je i drugi nastavak serijala "Angels and Vampires " za koji je napisao dvadest novih pjesama.Sve pjesme Terence je napisao, aranžirao i producirao sam osim njegove verzije pjesme "Angie" legendarnih "Tthe Rolling Stonesa".

    Radi se o tzv. post-millennium rock stilu pjesama, a mogu se skinuti s Terenceovog web sitea. Cijena albuma je 15 eura, za 25 dobijete oba, a za svaku pjesmu pojedinačno po 0,99 eura. Tu je i jedna besplatna, poklon pjesma za sve korisnike, pod nazivom "O Jacaranda". 



    Video Info

    Opis:
    80's
    Pregleda:
    202,544
    Komentara:
    283
    sanmarino @ 21:34 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
    Black Sabbath

    Black Sabbath

    Izvor: Wikipedija

     
    Black Sabbath
    Država Velika Britanija
    Članovi Ozzy Osbourne
    Tony Iommi
    Geezer Butler
    Bill Ward
    Adam Wakeman
    Karijera 1969. -
    Žanr Heavy Metal
    Doom metal
    Izdavač Warner Bros.
    I.R.S. Records
    EMI
    Epic Records
    Sanctuary Records
    Black Sabbath je engleski heavy metal bend smatra se jednim od osnivača heavy metala. Osnovan je 1969. u Birminghamu.
    Biografija 
    Kao jedan od prvih bendova koji su istinski definirali heavy metal, Black Sabbath se s pravom smatraju djedom tog muzičkog pravca. Sa svojim mračnim kompozicijama koje su zvučale kao da izviru iz samog pakla, Sabbath je uspio dignuti na noge kritičare i roditelje dok je u isto vrijeme nadahnuo cijelu generaciju muzičara sa svojim teškim rock gitarama i primjesom bluesa. Članovi Black Sabbatha odrasli su u istoj četvrti radničkog grada
    Astona kod Birminghama u Engleskoj, no njihovi odnosi u djetinjstvu su bili sve samo ne prijateljski. Mladog Johna Osbournea, poznatijeg pod imenom Ozzy Osbourne, često je terorizirao lokalni nasilnik Tony Iommi, dok je Terrence "Geezer" Butler bio društveni otpadnik s iznimnim interesom za crnu magiju i kultove.
    Odrastajući, razvili su zajedničku ljubav prema glazbi. U početku su svirali u rivalskim bendovima no nakon njihovog brzog raspada uskoro su počeli, zajedno s bubnjarem
    Bill Wardom, svirati zajedno. 1967.godine osnovali su Polka Tulk s Osbourneom kao glavnim vokalom, Iommiem na gitari, Butlerom na basu, Wardom na bubnjevima, Jimmy Phillipsom na ritam gitari i saksofonistom Ackerom. Phillips i Acker su ubrzo izbačeni iz benda, a preostali kvartet se preimenovao u Earth Blues Company, skrativši nedugo potom ime u Earth. Svirajući žešći blues rock po nekolicini lokalnih klubova uspjeli su pridobiti malu skupinu obožavatelja. Dvije godine kasnije,1969., Iommi napušta Earth kako bi svirao s Jethro Tullom, no samo nekoliko mjeseci kasnije vraća se u svoj stari bend s potpuno novom zamisli. Zaintrigiran popularnošću horor filmova, točnije fenomenom da ljudi plaćaju kako bi bili prestrašeni, Iommi je odlučio pokušati stvoriti zastrašujuću muziku. Gonjeni Butlerovim interesom za crnu magiju, bend je sastavio nekoliko mračnih pjesama, među kojima su bile Wicked World i Black Sabbath, a odmah potom su se preimenovali prema filmu Borisa Karloffa iz 1935. u Black Sabbath. Čudnim preokretom sudbine, događaj koji je skoro upropastio obećavajuću karijeru benda znatno je pridonio njegovom jedinstvenom zvuku.
    Prije snimanja svog prvog albuma naslovljenog "Black Sabbath" 1970. godine, Iommi je ostao bez vrhova prstiju desne šake nakon nezgode u tvornici u kojoj je radio. Shvativši da je prebolno svirati tako gitaru, Iommi je napravio malene plastične kalupe i pričvrstio ih na osakaćene prste. Uz to je morao i naštimati gitaru na niže tonove kako bi žice bile labavije i zbog toga lakše za trzati. Rezultat svega je bio dubok, težak zvuk koji je zajedno s njegovim bluzerskim
    riffovima savršeno opisivao atmosferu koju su stvarale riječi pjesama. Većinu tih riječi napisao je Butler usredotočivši se prvenstveno na teme poput prirode zla, sotone, čarobnjaštva i rata. Black Sabbath je izdan 1970. godine i debitirao je na britanskim ljestvicama na ironičnom 13. mjestu. Samo godinu dana kasnije izdan je njegov sljedbenik pod nazivom Paranoid. Neobična kombinacija Osbourneovog zavijajućeg vokala, Iommieve gitare, Butlerovog teškog basa i Wardovog psihotičnog bubnjanja odvela je album do velikog komercijalnog uspjeha zahvaljujući pogotovo klasičnim heavy metal hitovima poput Black Sabbath, War Pigs i Iron Man, no njihovi sotonistički stihovi navukli su gnjev raznih konzervativnih organizacija kao i većine roditelja. Iako su skoro svi članovi grupe bili katolici, Crkva Sotone prihvatila je Sabbathovu muziku pa su i oni sami bili smatrani sotonistima. Njihov raskalašen način života, koji je prvenstveno uključivao uživanje u alkoholu i drogama, samo je pomogao u stvaranju negativne slike benda koji je polagano postajao najgora noćna mora milijuna roditelja diljem svijeta. Kasnije te godine izdali su album Master Of Reality, još jedan uspješan proizvod s kojeg se isticala himna posvećena marihuani pod nazivom Sweet Leaf, kao i hitovi Into The Void i Children Of The Grave. Posrtanje pred svakojakim porocima imalo je utjecaja na njihovu glazbu. Vol. 4 koji je izdan 1972. godine, bio je najslabiji album dotad s nekoliko uspješnih skladbi, ali i dosta potpunih promašaja. U pjesmama više nisu veličali prednosti kanabisa već su prešli na opisivanje kokainskog ludila (Snowblind) koje je polako preuzimalo sve članove Sabbatha. Suočeni s rastućim tenzijama unutar benda i problemima s menadžerima, Osbourne, Iommi, Butler i Ward vratili su se 1973. na ljestvice s vrlo dobrim petim albumom, Sabbath Bloody Sabbath koji je bio njihovo zadnje uspješno djelo. Sabotage (1975.) je samo poslužio kao najava propadanja Sabbathove inovativnosti, dok je Technical Ecstasy (1976.) bio neuspješan izlet u vode elektronike i sinitisajzera. Međusobne napetosti obilježile su stvaranje njihovog osmog albuma kad su privatni problemi postali važniji od pisanja pjesama. Godinu dana nakon Technical Ecstasy Ozzy napušta bend i na njegovo mjesto dolazi bivši pjevač Savoy Browna, Dave Walker, no samo na kratko. Ozzy se vraća 1978. kako bi snimio Never Say Die!, ali naredne godine zauvijek napušta Sabbath kako bi započeo uspješnu solo karijeru. Budućnost Black Sabbatha nije bila tako svijetla. Unajmivši bivšeg glavnog vokala Rainbowa, Ronnie James Dio, bend je napravio obećavajući povratak s Heaven And Hell albumom (1980.), no nakon što se Dio oprostio s bendom dvije godine kasnije njegovo mjesto su preuzimali brojni pjevači poput Ian Gillana (Deep Purple), Glen Hughesa i Tony Martina. S izlaskom albuma Seventh Star (1986.), Butler i Bill Ward su napustili Black Sabbath dok je Iommi, kao jedini preostali član originalne postave, nastavio izdavati albume sve do sredine 90-tih. Osbourne, Iommi i Butler našli su se 1997. ponovno zajedno na pozornici na Ozzyjevoj Ozzfest turneji s bubnjarem Faith No Morea, Mike Brodinom koji je popunio Wardovo mjesto. U prosincu 1997., Ward se vratio za bubnjeve na koncertu održanom u njihovom rodnom gradu Birminghamu, što je bilo prvo okupljanje originalne postave u zadnjih 20 godina. Godinu dana kasnije izašao je Reunion, live album snimljen prilikom tog koncerta nakon čega je stara četvorka odradila turneju po cijelome svijetu.Diskografija :

    Black Sabbath postava
    (1969-1979)
    (1979-1980)
    (1980-1982)
    (1982-1983)
    (1983-1984)
    (1986-1987)
    (1987)
    (1987-1988)
    (1988-1989)
    (1989-1991)
    (1991-1992)
    (1992-1994)
    (1994-1995)
    (1995-1997)
    (1997-1998)
    (1998)
    (1998-)















































































































    Black Sabbath's Ozzy OsbourneBlack Sabbath




    E-MAIL EMBED CODE Suggest Featured  
    sanmarino @ 20:44 |Komentiraj | Komentari: 0
    nedjelja, veljača 17, 2008
    The Eagles

    Eagles

    Izvor: Wikipedija

    Skoči na: orijentacija, traži
    Eagles
    [[Slika:|200px]]
    Informacije
    Glazbeni žanr: Rock
    Country
    Mjesto: SAD
    Postojanje: 1971.–1980. i 1994.–danas
    Izdavač: Asylum Records, Geffen Records, Lost Highway Records, Universal
    Web stranica: http://www.eaglesband.com
    Članovi
    Glenn Frey
    Don Henley
    Joe Walsh
    Timothy Schmit
    Bivši članovi
    Don Felder
    Randy Meisner
    Bernie Leadon
    Nedavna diskografija
    Hotel California
    (1976.)
    The Long Run
    (1979.)
    Long Road Out Of Eden
    (2007.)
    Eagles su američki rock sastav koji je na vrhuncu popularnosti bio 1970-ih godina. Pet singlova i četiri albuma na vrhu top ljestvica čine ih jednima od najuspješnijih glazbenika tog razdoblja, a dva albuma, "Their Greatest Hits 1971-1975" i "Hotel California", dospjela su među deset naprodavanijih glazbenih albuma svih vremena. Grupa je, s preko 100 milijuna kopija svojih albuma, u potpunosti komercijalizirala rock glazbu južne Kalifornije.



    Početak 
    Eagles su osnovala četiri glazbenika okupljena u Los Angelesu, koji su u najveći grad Kalifornije došli iz unutrašnjosti Sjedinjenih Država i koji su u svijet rocka ušli kao članovi različitih sastava. Basist Randy Meisner rođen je u Nebraski i 1964. je stigao u Los Angeles. Prvotno je bio član "The Soul Survivorsa", da bi 1968. preko grupe "Poco" stigao u prateći sastav Rickyja Nelsona "The Stone Canyon Band". Bernie Leadon, gitarist, bendžist i mandolinist rođen je u Minnesoti, a u Los Angeles je stigao 1967. te se preko grupe "Hearts & Flowers" , a zatim i "Dillard & Clark" skrasio u "The Flying Burrito Brothers". Bubnjar i pjevač, Teksašanin Don Henley je u Los Angeles stigao 1970. s grupom "Siloh" s kojom je prije raspada snimio i istoimenu ploču. Gitarist Glenn Frey je rođen u Detroitu, u kojem je povremeno nastupao u pratećem sastavu Boba Segera. U ljeto 1968. preselio se u Los Angeles i s J.D. Southerom osnovao duet "Longbranch Pennywhistle", koji također iduće godine snima istoimeni album.



    Osnutak Eaglesa 
    U proljeće 1971. Frey i Henley unajmljeni su u prateći sastav Linde Ronstadt, dok su Meisner i Leadon pozvani za potrebe ljetne turneje. Tijekom turneje njih četvorica svirali su zajedno na samo jednom koncertu, ali se njihova zajednička svirka pojavila na sljedećem albumu Linde Ronstadt, koji je izašao početkom sljedeće godine. No, i taj jedan zajednički nastup bio je dovoljan da se rodi ideja o osnivanju samostalnog sastava. Kako su svi članovi već bili dobro uhodani u glazbenom svijetu, zahvaljujući poznanstvima i reputaciji već u rujnu 1971. godine potpisuju ugovor s managerom Davidom Geffenom, u kojem se obvezuju da će čim prije snimiti ploču za njegovu izdavačku kuću "Asylum Records". Dogovorili su se da band ponese ime "Eagles" (Orlovi) i u namjeri da prate country-rock stil "The Byrdsa" i "Burritosa" s dodatkom žešćeg ritma, u veljači 1972. odletjeli na snimanje u Englesku. Pod producentskom palicom Glyna Johnsa u studiju su proveli dva tjedna i dovršili svoj prvijenac. Istoimena ploča svjetlo dana ugledala je u srpnju i ušla u "Top 20", a već nakon godinu i pol postala je zlatna. Albumu je prethodio prvosvibanjski singl "Take It Easy", koji je došao do dvanaestog mjesta "Billboardove" ljestvice, a pjesma je postala njihov zaštitni znak i obavezan dio svakog koncerta. Spoj countryja s kalifornijskim surf rockom i usavršavanje bluegrass ritmova stopljenih u nježne balade i mekane pop zvukove o vezama, automobilima i lutanjima su im već u samom startu donijeli prepoznatljivost i veliki broj obožavatelja. S prvijenca su skinuli još dva singla: "Peaceful Easy Feeling" koji je ušao u "Top 20", i "Witchy Woman", koji je na ljestvici stigao do broja devet.

    Krajem 1972. i početkom 1973. godine "Eagles" su nastupali na brojnim koncertima kao predgrupa, a potom su se ponovo uputili preko Atlantika na snimanje drugog albuma. U "Islandovim" studijima u Londonu, ponovo pod producentskom palicom Glyna Johnsa, snimaju "Desperado", baziran na ikonografiji Divljeg zapada - omot albuma prikazivao je članove sastava kao kaubojsku bandu "Doolin-Dalton". Naslovna pjesma "Desperado", koja je vremenom također postala njihov standard i najpoznatija među jedanaest na albumu, nikada nije izdana kao singl. Zanimljivo je i da ju je, među ostalima, prepjevala i sama Linda Ronstadt.

    Album se našao u prodaji 17. travnja 1973. Čak osam pjesama potpisuju Don Henley i John Frey, a po prvi put i Leadon pokazuje svoje umijeće na bendžu i mandolini. Skinuta su samo dva singla: "Outlaw Man" i "Tequila Sunrise", od kojih je ovaj potonji jedva ušao u "Top 40".

    Nakon kratke turneje kojom su predstavljali "Desperado", grupa se uputila na snimanje novog LP-ja, no u londonskim studijima "Olympica" snimili su samo dvije pjesme: "You Never Cry Like A Lover" i "The Best Of My Love", a onda je između "Eaglesa" i producenta Glyna Johnsa došlo do raskola. Njihova želja i potreba da sviraju žešću rock glazbu sukobila se s Glynovim viđenjem country-rock sastava. Ostavši bez producenta, kvartet je početkom 1974. krenuo na kratku turneju koju je otvarao gitarist i pjevač Joe Walsh. Ta kombinacija dovela je do toga da su angažirali Walshovog producenta Billa Szymczyka, pa su mogli nastaviti snimanje započetog albuma. Ploča je dovršena u Los Angelesu, u studijima "Record Planta", a Szymczyk je sa sobom doveo i starog Leadonovog prijatelja, gitarista Dona Feldera, koji je dečke toliko impresionirao svirkom, da su ga pozvali da se pridruži bandu.

    "On the border" je u trgovine stigao 22. ožujka, a do lipnja je LP ušao u "Top 10" i postao zlatan, čime je postao najprodavaniji album "Eaglesa" do tada. Prvi single "Already Gone" isti je mjesec ušao među 20 najslušanijih pjesama.

    Drugi singl skinut s albuma bio je "James Dean", no pravi "bum" napravio je treći singl, izdan u studenom 1974. godine. "The Best Of My Love" priskrbio im je puno veći auditorij i nekoliko "Grammy" nominacija, a početkom sljedeće godine stigao je i na sam vrh pop ljestvice.



    Na vrhu 
    Četvrti album, nazvan "One Of These Days" sniman je u studijima u Miamiju i Los Angelesu, a izašao je 10. srpnja 1975. godine. Reflektirao je privatni život mladih Amerikanaca i razočaranje stanovništva Sjedinjenih Država političkim zbivanjima sredinom sedamdesetih.

    S ploče su skinuta tri singla: "One Of These Days", "Lyin' Eyes" i "Take It To The Limit" i svi su ušli u "Top 5", dok je naslovni singl stigao do broja jedan.

    Album je isti mjesec kada je izašao postao zlatan, a uz dvije "Grammy" nominacije, za album godine i singl godine ("Lyin' Eyes"), osvojili su kipić za istu pjesmu u kategoriji najbolje pop izvedbe grupe s vokalom.

    Grupa je krenula na veliku svjetsku turneju, počevši sa Sjedinjenim Državama i Europom, da bi krajem godine uslijedio šok: nezadovoljan monopolom koji su imali Henley i Frey na pisanje pjesama, Bernie Leadon ih je napustio. Zamijenjen je Joem Walshem uslijed turneje, koji je sastavu dao dodatnog hard-rock štiha.

    U tom trenutku, "Eagles" se moglo s punim pravom nazvati superzvijezdama, ali učvrščivanje njihovog statusa tek je uslijedilo. Zbog turneje i podužeg izbivanja iz studija, te bez konkretne ideje za novi materijal, članovi grupe se odlučuju za kolekciju singlova. Početkom 1976. godine, točnije 17. veljače "Asylum Records" izdaje kompilaciju "Their Greatest Hits 1971-1975". Album je postao najprodavaniji u povijesti Sjedinjenih Američkih Država, prvi u povijesti koji je postao platinasti s prodajom preko milijun kopija, kasnije je postao i dijamantni, a do danas je prodan u preko 40 milijuna primjeraka.

    Nakon 18 mjeseci na tržištu se pojavio i peti studijski album. Sniman od ožujka do listopada 1976. godine, također u Los Angelesu i Miamiju, "Hotel California" izašao je 6. prosinca. U samo jednom tjednu ploča je dosegla platinastu nakladu, u siječnju 1977. stigla je na broj jedan "Billboardove" ljestvice, da bi na kraju dosegla brojku od preko 10 milijuna prodanih kopija.

    Album je dotakao teme nevinosti, ovisnosti o drogama, smrti, iskušenja, teme površnih ljubavnih veza, razvoda, američke ekspanzije i američkog sna. Članovi sastava su album opisali kao metaforu propadanja Amerike u materijalizam i dekadenciju. Singlovi "Hotel California" i "New Kid In Town" stigli su do broja jedan, dok je "Life In The Fast Lane" ušao u "Top 20". "Hotel California" dobio je "Grammy" za singl godine i bio nominiran za pjesmu godine, dok je ploča bila nominirana za album godine i za pop dostignuće 1977.

    Nakon završene svjetske turneje u rujnu 1977., još jedan član je napustio grupu. Iscrpljen od neprekidne turneje i čestih odlazaka u studio, Randy Meisner biva zamijenjen Timothyjem Schmitom iz grupe "Poco", u kojoj je prije također zamijenio Meisnera. U novoj postavi "Eagles" su počeli raditi na novom albumu u ožujku 1978. i trebalo im je godinu i pol da ga završe. Sniman u studijima na pet lokacija u Los Angelesu i na Floridi, "The Long Run" bio je prvotno zamišljen kao dvostruko izdanje, ali se na kraju ipak pojavio kao jednostruki album. Kada se pojavio 24. rujna 1979. na tržištu, prvi tjedan je debitirao kao broj 2 na ljestvicama da bi već idući tjedan skinuo "In Through The Out Door" "Leda Zeppelina" s broja jedan.



    Raspad 
    "The Long Run" je iznjedrio tri "Top 10" singla: rockersku "Heartache Tonight", baladu "I Can't Tell You Why" i "In The City", pjesmu koju je prvo snimio Walsh za potrebe filma "The Warriors" (Ratnici podzemlja). Pjesma "Heartache Tonight" je dobila i "Grammyja" za najbolju rock izvedbu grupe s vokalom.

    Godine 1980. "Eagles" su bili na velikoj američkoj turneji, koja je dovela do raspada grupe 31. srpnja iste godine, iako je njihov kraj zvanično objavljen tek u svibnju 1982. Bilo kako bilo, turneju je slijedila i dupla live ploča jednostavno nazvana "Eagles Live". Izdana u studenom 1980. godine, ploča je ušla u "Top 5" i postala multiplatinasta. Single skinut s albuma bio je "Seven Bridges Road" koji je ušao u "Top 40".



    Ponovno okupljanje i turneja 
    Godine 1994. grupa se ponovo okupila, a iste godine, tijekom velike turneje, izašao je live album "Hell Freezes Over". Turneja je, s prekidima, potrajala do 1996. Narednih godina slijedile su druge turneje i brojni kompilacijski albumi.



    Long Road Out Of Eden 
    Dana 30. listopada 2007. "Eagles" su izdali prvi studijski album nakon 28 godina, "Long Road Out Of Eden". Prvu će godinu album u SAD-u biti moguće skinuti s web stranice grupe, te kupiti samo u trgovačkim lancima Wal-Mart i Sam's Club. U ostalim će zemljama album biti moguće kupiti na uobičajenim mjestima. Kako se i očekivalo, album je debitirao na broju 1 u SAD-u, Velikoj Britaniji, Australiji, Novom Zelandu, Nizozemskoj i Norveškoj.

    Don Henley je objavio da je ovo ujedno i posljednji album "Eaglesa" te da grupa više neće snimati nove materijale.

    Dobavljeno iz "http://hr.wikipedia.org/wiki/Eagles"
    Hotel California
    On a dark desert highway, cool wind in my hair
    Warm smell of colitas, rising up through the air
    Up ahead in the distance, I saw a shimmering light
    My head grew heavy and my sight grew dim
    I had to stop for the night
    There she stood in the doorway;
    I heard the mission bell
    And I was thinking to myself,
    this could be heaven or this could be hell
    Then she lit up a candle and she showed me the way
    There were voices down the corridor,
    I thought I heard them say...

    Welcome to the hotel california
    Such a lovely place
    Such a lovely face
    Plenty of room at the hotel california
    Any time of year, you can find it here

    Her mind is tiffany-twisted, she got the mercedes bends
    She got a lot of pretty, pretty boys, that she calls friends
    How they dance in the courtyard, sweet summer sweat.
    Some dance to remember, some dance to forget

    So I called up the captain,
    please bring me my wine
    He said, we havent had that spirit here since nineteen sixty nine
    And still those voices are calling from far away,
    Wake you up in the middle of the night
    Just to hear them say...

    Welcome to the hotel california
    Such a lovely place
    Such a lovely face
    They livin it up at the hotel california
    What a nice surprise, bring your alibis

    Mirrors on the ceiling,
    The pink champagne on ice
    And she said we are all just prisoners here, of our own device
    And in the masters chambers,
    They gathered for the feast

    Image:Hotelcalifornia.jpg
    The stab it with their steely knives,
    But they just cant kill the beast

    Last thing I remember, I was
    Running for the door
    I had to find the passage back
    To the place I was before
    relax, said the night man,
    We are programmed to receive.
    You can checkout any time you like,
    But you can never leave!
    http://www.youtube.com/watch?v=vPIuIwSJ41s
    EaglesEagles PhotoEagles PhotoEagles Photo
    sanmarino @ 19:12 |Komentiraj | Komentari: 0
    subota, veljača 16, 2008
    Scorpions
    Godina je 1965., grad Hannover, u kojem je anonimni, sedamnaestogodišnji gitarist i tekstopisac Rudolph Schenker, poput mnoge poslijeratne djece u Njemačkoj, bio opčinjen rockom i želio je napraviti bend po uzoru na The Beatles, The Rolling Stones, The Yardbirds, Cream, Pretty Things ili Spooky Tooth, čiji je bio veliki obožavatelj.

    Prve su godine postojanja Scorpionsa bile svedene tek na uobičajeno sviranje obrada afirmiranih bendova, tumaranja po lokalnim klubovima i sličnim glazbeno - porođajnim mukama. Drugi dio povijesti kreće 1969. godine, kada Rudolf, ritam gitarist i pjevač, pa gitarist Karl - Hainz Vollmer, basist Lothar Heimberg i bubnjar Wolfgang Dziony, bilježe prve značajnije lokalne nastupe.

    Ta je postava, u kojoj je jedno vrijeme bio i bubnjar Werner Lohr (ex-Harlis), iako nikad nije napravila nešto posebno, udarila prve čvrste temelje benda, kojem će se jednog dana mnogi klanjati. Bend po imenu Scorpions.

    Sljedeći značajan događaj dogodio se na prijelazu iz 1970. u 1971. godinu, kada dolazi do prvih ozbiljnijih promjena u line-upu; bendu se priključuju solo gitarist Michael Schenker, Rudolphov mlađi brat, koji je zamijenio Vollmera, a, ono što je još bitnije - s njim je došao i pjevač Klaus Meine. Njih su dvojica pristigli iz hannoverske rock skupine Copernicus, čiji su bili i osnivači. Osim u Copernicusu, Michael je 1966. godine svirao u The Innovates, a 1968. u grupi Cry, dok je Klaus u tim godinama bio u bendu Mushroom. Usput, s njima su u Copernicusu svirali bassist Holgar Twelve i bubnjar Mike Grimcke. I to bi možda moglo nekoga zanimati.

    A što se tiče Scorpionsa, oni u postavi Meine/R. i M. Schenker/Heimberg/Dziony, snimaju debi ploču, koju producira Conny Plank u Hamburgu, ime joj je "Lonesome Crow" i izlazi 1972. godine. Ta je ploča mix različitih stilova; rocka, bluesa, jazza, progressive, psihodelije, i bitno je drugačija nego njihovi kasniji radovi. Ustvari, jedina je takva u Scorpions - eri. Materijal s te ploče je korišten za soundtrack njemačkog antidrugs filma "Das kalte Paradise", što je bendu omogućilo da zaradi prvi značajniji novac.

    Mračne melodije u stilu Black Sabbatha i stilske vratolomije kakve su predstavili Led Zeppelini na svojim prvim pločama, osim teških, turobnih gitara, afirmirale su u potpunosti i Klausov tenor. Ploča se sastojala od sedam naslova, koje su skladali svi članovi benda, a komplicirani, višeritmični "I'm Going Mad" i "Leave me", najjači su joj naslovi. Ona je odmah prihvaćena od svih relevatnih subjekata, što je za direktnu posljedicu imalo turneju s tadašnjim rock zvijezdama: Uriah Heep, Sweet, Rorry Gallagher, Atomic Rooster i UFO.

    Ali, ta je turneja imala i jednu negativnu stranu. Naime, Michael se sprijateljio sa članovima tog britanskog benda, te je Scorpionse zamijenio UFO-m, došavši tamo umjesto Bernie Mardsena. Prelazak Michaela u UFO bio je dosta zanimljiv. Naime, za vrijeme koncerta u Regensburgu, održanog u lipnju 1973. godine, članovi britanskog benda zamolili su kolege iz Scorpionsa da im posude jednog gitaristu i nešto opreme. To je bio Michael, koji je nakon tog nastupa postao član UFO-a.

    Na Michaelovo mjesto dolazi Ulrich Roth (poznatiji kao Uli Jon Roth, član skupine Dawn Road). Prije toga, u bendu je nakratko bio bassista Achim Kirchoff, no opet se vratio Heimberg, koji u konačnici ipak definitivno odlazi, a mijenja ga Francis Bucholz. To nisu bile sve promjene: otišao je i bubnjar Dziony, a zamijenio ga je najprije Joe Wyman, a zatim i Jurgen Rosenthal (ex-Eloy, Dawn Road i Morrison Gulf).
    Usprkos uspjehu na početku karijere, do odlaska većeg dijela postave došlo je, kako se to kaže 'zbog razmimoilaženja u mišljenjima'. No, to se nije odrazilo na kvalitetu, obzirom da su novi članovi i više nego dostojno zamijenili otišle. U prvom se redu to odnosi na gitaristu Rotha, ali i Bucholza, koji je postao jedna od većih konstanti u povijesti benda.
    Ustvari, početak je to priče o 'kraljevima balada'. Sound ove ploče obogatio je s orguljama, synthevima i mellotronom Achim Kirching, snimana je u Maschen studiju i u Musiclandu u Munchenu, a producirali su je sami članovi benda. Ona je ujedno označila početak zajedničkog skladateljskog udjela dvojca Schenker/Meine, a ovoga puta im je pomogao i Roth. "Fly To The Rainbow" je bila ujedno i prva ploča izdana za RCA Records, s kojim je ugovor potpisan u lipnju 1973. godine, a zabilježen je i prvi ulazak u Top 100 - u Japanu je bila 83.

    Treća studijska ploča, nazvana "In Trance", rječito i slikovito opisuje stanje u kojem se bend nalazio nakon podosta neočekivanog uspjeha na samom početku karijere. No, vremena za slavlje nije bilo; trebalo je naime, opravdati stečeni ugled. "In Trance" je stilski nastavak na prethodno ostvarenje, a na njoj je predstavljen i novi član, belgijski bubnjar Rudy Lemmers, te producent, ex-Jane klavijaturista Dieter Dierks, u čijem je kolnskom studiju i snimana ova ploča.

    Za podizanje atmosfere i ovoga je puta bio zadužen klavijaturista Achim Kirsching, a 'high energy' pjesme, slojevita "In Trance" i brza, mitraljirajuća "Robot Man", bile su ogledni primjerak ploče. Balade "Life's Like A River" i "Living And Dying", nastavljaju tradiciju započetu na prethodnoj ploči, da svaka sljedeća ima barem jedan, često i dva lagana naslova.

    Tom pločom ujedno započinje i streloviti uspon prema vrhu. 

    Sljedeća ploča, objavljena 1976. godine pod imenom "Virgin Killer", donijela je Scorpionsima potpuni trijumf, i satisfakciju za sve teškoće kroz koje su prolazili u početnom periodu.
    Uspješan producent i ovoga je puta bio Dieter Dierks, a isti je bio i studio; Dieterov u Kolnu. "Pictured Life" i "Catch Your Train" među najenergičnijim su naslovima, Rothova pjesma "Hell-Cat" malo je prizivala duhove "Lonesome Crowa", a čak tri balade: "In Your Park", "Crying Days" i "Yellow Raven", nastavile su tradiciju pjesama te forme. Ona je ubilježila odličan uspjeh u Japanu, došavši do 32. mjesta na tamošnjoj Top ljestvici.

    Nakon izdavanja "Virgin Killera", dolazi do nove promjene u line-upu; Rudy Lennersa, koji je, da i to spomenemo, u osamdesetima nastupao sa K-West i Steelover, mijenja ex-Steppenwolf i Fargo bubnjar, Herman Rarebell.

    Nakon izuzetno uspješnog toura, 1977. godine izlazi peta studijska ploča - "Taken By Force", posljednja izdana za RCA Records. Visokoenergetska "Steamrock Fever" i višeritmična "Well Burn The Sky", te singl "He's A Woman She's A Man", s odličnom su baladom "Born To Touch Your Feelins", najupečatljivji njezini naslovi. Tijekom japanske turneje, održane u proljeće 1978. godine, Scorpionsi su bili tretirani poput bogova, a na njoj su pripremili i materijale za prvu live ploču - "Tokyo Tapes" - koju su snimani 24. i 27. travnja na Tokyo Sun Plazi.

    Iako je u vrijeme snimanja bio performer, Uli nije dočekao izlazak live ploče, obzirom da je sredinom godine napustio bend, te osnovao Electric Sun. Njega je nakratko zamijenio škotski gitarista Billy Rankin, član skupina Phase i Nazareth, no, njemački jezik mu je bio prevelika prepreka, te je ubrzo otišao, a kasnije je osnovao grupu The Mirrors. U tom je ozračju potpisan ugovor s velikim EMI-jem (Harvest), a potraga za gitaristom zaustavila se na imenu Matthias Jabs, ex-članom bendova Fargo, te projekta Lady, u kojem je bio s Walterom Nadolnyem iz skupine Jane. Prije njega, na probi je bio i Paul Chapman, ali on je nakon probe, ipak završio u UFO.

    Po završetku trijumfalne turneje, uslijedilo je snimanje nove ploče, koja izlazi 1979. godine i zove se "Lovedrive". I opet kontroverzni, za ono vrijeme super skandalozni cover. Na zadnjem sjedištu auta, jedan gospodin, poput žvakače gume razvalači desnu dojku svoje pratilje. I dok je front cover koliko toliko skrivao, back je pokazao još više draži te dame, koja u ruci drži uramljenu sliku benda. Sudeći po izgledu lica te gospode, očito im je bilo jako zabavno; puno više nego onima koji su analizirali njihovo ponašanje.

    Inače, snimanje "Lovedrivea" je započelo s tri gitarista, obzirom da se u međuvremenu vratio mlađi Schenker, koji je, zbog problema s porocima, otišao iz UFO-a. Međutim, njegov povratak nije bio dugog vijeka, te je on otišao uslijed turneje. Sve što je uspio, bilo je snimiti gitare za tri pjesme na novoj ploči: "Lovedrive", "Another Piece Of Meat" i genijalan instrumental "Coast To Coast", te odsvirati nekoliko koncerata. Godinu kasnije, 1980., Michael je oformio MSG - Michael Schenker Group, u kojoj je definitivno dokazao sve svoje, ionako neupitne, gitarističke vrijednosti. No, to je za neku drugu priču.

    Šesta ukupno, i četvrta snimana s Dieterom u njegovom studiju, ploča "Lovedrive" je u najvećem dijelu kasnijih analiza proglašena 'The Best Scorpions Album Ever', te ujedno označena i kao jedan od pionirskih naslova nove ere heavy metala. Velika turneja s rasprodanim koncertima, među kojima se posebno ističe onaj na njezinom europsko-njemačkom dijelu, gdje ih je, na nastupima s Genesis, gledalo i do 60.000 ljudi, bila je ostvarenje Rudolphovog sna.

    Njegovi Scorpionsi tada nisu bili 'jedan od', nego najbolji heavy metal bend na svijetu. Takvom statusu nesumnjivo su pridonijele i tri briljantne balade s ploče "Lovedrive" - "Always Somewhere", "Is There Anybody There" i "Holiday", koje su publiku na koncertima bacale u trans. A od europske, još je impresivnija bila američka turneja, odrađivana krajem 1979. godine. Poglavito nastup na World Series Festivalu u Clevelandu, gdje ih je skupa sa Thin Lizzy, Ted Nugentom i AC/DC gledalo preko 70.000 ljudi.

    Ted, AC/DC i Aerosmith dijelili su pozornicu sa Scorpionsima na toj, njihovoj prvoj američkoj turneji, na kojoj se pokazalo da je Mathiasov angažman bio pun pogodak, obzirom da je, osim virtuoza na gitari, u bend došla i stabilna, kreativna osoba, s čvrstom voljom za rad i velikom odanošću bendu. A Rudolph je upravo to tražio. On je naime, često svojim kolegama znao reći: "Scorpions je najvažniji, sve ostalo može pričekati."

    Početkom 1980. godine objavljena je ploča "Rock Galaxy", na kojoj su bile pjesme s albuma "Fly To The Rainbow" i "In Trance", a nova ploča, "Animal Magnetism", izdana 1980. godine, nastavak je kontroverznih covera. Istina, ipak manje nego prethodnih (pas 'posreduje' u komunikaciji muškarca i žene). Ali, što je daleko važnije, zadržan je kontinuitet stvaranja sjajnih albuma. Ta je ploča još čvršća od prethodne, i po mom je skromnom sudu upravo ona najbolje što su Scorpionsi ikada napravili.

    Hit singl "Make It Real", ultra brza i žestoka, ritmički kombinatorna, "Don't Make Me Promises", i žestice baladne forme "Hold Me Tight" i "The Zoo", iznimno su moćni naslovi s "Animal Magnetism". Naravno da se i ovdje našla jedna prelijepa balada - "Lady Starlight", dijelom snimana i u Torontu. Ta je ploča specifična i po tome jer je prva na kojoj su pisani aražmani i za violine, viole, čela, obou i francuski rog, što je, naravno, uvelike pomoglo da kompletan sound bude bogatiji nego na bilo kojoj dotada.
    No, tada se javio jedan ogroman problem. Naime, zbog stalnih napora, Klaus Meine je naprasno ostao bez glasa. To je predstavljalo pravu tragediju, obzirom da je upravo on bio zaštitni znak benda, a pogotovo stoga, jer je postojala vjerojatnost da glas izgubi zauvijek. Ipak, nakon dvije operacije glasnica i napornog uvježbavanja, Klaus se počeo oporavljati, da bi se uskoro potpuno izliječio, vrativši se u punu formu, s još melodičnijim glasnicama nego su mu bile do tada.

    Zahvaljujući takvom ishodu, prestala je potreba za angažmanom Dona Dokkena, koji je već bio spreman otpjevati novu ploču - "Blackout", izašlu 1982. godine. Cover ovoga puta nije bio kontroverzan, već umjetnički; autoportret jednog od najvećih njemačkih slikara - realista, Gottfrieda Helweina. Ipak, ono važnije bilo je smješteno na vinilu; devet sjajnih kompozicija, predvođenih najvećim dotadašnjim 'komercijalnim' hitom - "No One Like You", pa borbeno - dinamitnim pjesmama "Blackout" i "Dynamite", te superosjećajnom baladom "When The Smoke Is Going Down".

    Krajem 1982. godine, s Rainbow su odsvirali i dva koncerta u Bangkoku, a upravo je turneja ta dva benda dala mjesta špekulacijama kako će doći do zamjene ritam sekcija; naime, prema tadašnjim nagađanjima, Bucholza i Rarebella trebali su zamijeniti Bain i Rondinelli iz Rainbowa, i obrnuto. To se nije dogodilo, te su dvije 'duge' sudjelovale tek na snimanju dviju pjesama za sljedeću ploču, koja se zove "Love At First Sting", izlazi 1984. godine, deveta je studijska, i sedma snimana s Diercksom u njegovom studiju.

    Nakon jednog 'umjetničkog intermezza', ponovno se pojavio kontroverzni cover; muškarac u zagrljaju s razgolićenom ženom nalazi mjesta i vremena da joj usput tetovira škorpiona na lijevom bedru. Cover je, a što bi drugo, među određenim krugovim ocijenjen nemoralnim, ali, takve stvari uvijek 'proizvođaču' više koriste nego štete - to smo već ustanovili. A bitniji od toga jest podatak da je i nova ploča bila na tragu prethodnih - pravo heavy metal remek-djelo izuzetno plodne heavy godine.


    A što tek reći o baladnom remek-djelu "Still Loving You", koje je kao vinylni singl prodano u desetak milijuna kopija (samo u Francuskoj 2.000.000).

    Sljedeća studijska ploča - "Savage Amusement", jubilarna je deseta, objavljena 1988. godine, osma uzastopna snimana u studiju Dietera Dierksa u Kolnu, i s njim u ulozi producenta. Ujedno i posljednja snimana na tom mjestu, posljednja koju je on producirao, i posljednja za EMI. Moderni, stadionski heavy metal, karakteristika je, a ujedno i odlika i ove ploče, prepune sjajnih hard & heavy naslova; "Don't Stop At The Top", "Rhythm Of love", "Passion Rules The Game", a novo baladno remek-djelo zove se "Believe In Love". Ona postiže još veći uspjeh od prethodne, te ulazi na 5. mjesto američke i engleske, 2. švedske i 1. europske Top liste albuma, postavši prva Scorpionsova kojoj je uspjelo osvojiti vrh neke od ljestvica.

    A nakon što su razbili mnoge predrasude i probili brojne barijere, sličan su pothvat napravili još jednom. Postali su naime, prvi heavy metal bend koji je nastupio iza 'Željezne zavjese', u kolijevci komunizma, SSSR-u. To se dogodilo ljeti 1988. godine, kada su na deset rasprodanih koncerata glazbeno 'razbili' blizu 400.000 Sovjeta u Leningradu.

    Cover nove ploče "Crazy World", izdane u lipnju 1990. godine, na simboličan je način dočarao iznesena događanja. Zahvaljujući tada već multi hitu "Wind Of Change", jednoj od najpopularnijih balada ikad napisanih, koja se u singl verziji prodala u 22.000.000 milijuna kopija diljem svijeta, te zasjela na prve pozicije u čak 11 zemalja dijelom čak i sljedeće 1991. godine, ploča "Crazy World", Top 1 u Njemačkoj, odmah je u startu doživjela ogroman uspjeh. Spot pomenute balade vrtio se do besvijesti na svim TV postajama, a uz "Wind Of Change", na ploči se nalazila još jedna sjajna balada, "Send Me An Angel", za koju je također snimljen spot.


    Jedan od najznačajnijih nastupa na "Crazy World Touru", čiji je dio objavljen na VHS- u "Crazy World Tour Live", 1991. godine, Scorpionsi su imali na Potsdam Platou, krajem 1990. godine. Također, krajem studenog 1990. godine, Scorpionsi su nastupili i u Zagrebu. Vrijedno spomena je i to da im je posljednji sovjetski socijalističko-komunistički lider, Mikhail Gorbatchov, priredio prijem u svojoj rezidenciji u Kremlju, odavši im počast za sve što su napravili tijekom netom završenih, burnih istočnjačkih godina. Sljedeće, 1992. godine, Scorpionsi su u svojoj zemlji primili još jedno, novo priznanje; nagrađeni su kao najbolji njemački rock bend.

    No, nije sve bilo tako veselo. Na kraju turneje ih, nakon devetnaestogodišnje uspješne suradnje, napušta basist Francis Bucholz, kojeg na sljedećoj ploči "Face The Heat", izdanoj u svibnju 1993. godine, mijenja Ralph Rieckermann. Ta je ploča, pod producentskom palicom Brucea Fairburna, snimana u studiju Little Mountain Sound, u kanadskom Vancouveru, i bila je bitno drugačije nego ranije izdane. Naginjala je, naime, ka noise metalu, s dosta manje prepoznatiljivih solo dionica, i kao takva, nije baš prošla najbolje, osim u Njemačkoj, gdje je bila 4. mjestu službene Top ljestvice najprodavanijih ploča.

    1995. godine, njihova bivša kuća, EMI, objavila 'best of' - "Deadly Sting", da bi, pri njezinom kraju započelo snimanje trinaeste sudijske ploče, koje se odvijalo u Scorpio Sound, Maggie Moments i Wisselord studijima u Los Angelesu. Prije toga, bend je, nakon 18 godina suradnje, napustio bubnjar Herman "The German" Rarebell, te je vrlo dobru ploču "Pure Instinct", objavljenu u lipnju 1996. godine, i to za novog izdavača, East West - Warner Music, dovršio Curt Cress. Isto tako, perkusije je svirao Pitti Hecht, klavijature Luke Herzog i Koen Van Bael, a producenti su bili Erwin Musper, Keith Olsen i Scorpionsi.

    Ploča "Pure Instinct" komponirana je bitno drukčije nego ostale. Naime, iako je, za razliku od ne baš dobre "Face The Heat", njezin sound usmjeren prema radovima iz osamdesetih, ritmična joj je forma bila drukčija. Pjesme su skladane u srednjem i u baladnom ritmu, s tek pokojim odmakom. Tako je ta ploča izbacila čak četiri odlične balade - "Does Anyone Knows", "When You Came Into My Life", "You And I" i "Are You The One?". Od 'konkretnijih' pjesama treba izdvojiti "War Child", u kojoj se 'čuju' gajde, pa "But The Best For You", "Stone In My Shoe", "Soul Behind The Face" i "Time Will Your Came". Zanimljiv je i cover - 'Homo Sapiens Family' u kavezu, okružena divljim životinjama.

    Elektro-pop-techno-rock blamaža zvana "Eye II Eye", koju je producirao Peter Wolf, a na njoj gostovali Foreignerov gitarista Mick Jones i ex-član Hermann Rarebell, izdana je u travnju 1999. godine, a da nikome nije bilo, niti je još dan danas jasno što su, i zašto su to Scorpionsi napravili. Ploča s gomilom elektronike, plitkih melodija, čudnih kombinacija raznih stilova, s tek pokojim dodirom prijašnjeg opusa, šokirala je mnoge fanove benda, a i kritika ju je sasjekla u korijenu.

    Pjesme "Mysterous", "To Be No. 1", "Obsession" i "A Moment Of Million", bili su kao značajniji naslovi, a jedina koja je zavrijedila posebnu pozornost bila je "Du Bist So Schmutzig". I to iz vidljivog razloga; prva je napisana na njemačkom jeziku. "Eye II Eye Tour" bilo je sljedeće što se dogodilo, a jedan od zapaženijih nastupa bio je onaj u Munchenu, kada su na poziv Michaela Jacksona svirali na "Michael Jackson & Friends" priredbi, te kolovoška američka turneja s Motley Crue.

    Ipak, najvažnija stvar koja se dogodila u 1999. godini je koncert, koji je održan 11. studenog ispred Brandenburgških vrata, i to povodom desete godišnjice ujedinjenja Njemačke. Tada je pjesma "Wind Of Changes" izvedena sa 166 čelista, među kojima je bio i najbolji do njih, Mstislav Rostropovich.

    22. lipnja 2000. godine nastupili su na EXPO-u u Hannoveru s Berlin Philharmonic, kojom je nekad ravnao najveći dirigent Herbert Von Karajan. S istim su glazbenicima, pod ravnanjem Christiana Colonovitsa, snimili materijal, nalik na Metallicin "S & M", koji je 19. lipnja, izašao na, ne previše bitnoj, live ploči "Moment Of Glory", čiji je Colonovits i bio i producent.
    .
    U svibnju 2003. godine objavljena je kompilacija "Bad For God - The Very Best Of Scorpions", na kojoj je u novim pjesmama "Bad For God" i "Course I Love You" nakon 15 godina obnovljena suradnja s dugogodišnjim producentom Dieterom Diercksom. Turneja planirana za drugu polovicu 2003. godine obuhvatila je 21 show u dva mjeseca, i to u Rusiji, Ukrajini, Bjelorusiji, baltičkim zemljama, Americi (opet s Ted Nugentom), a najavljena je i siječanjska turneja s reformiranim Whitesnake i s Dokken.

    U kolovozu opisivane godine Scorpionsi nastupaju na Opel Caru u Russelsheimu, te na Terceria lslandu i Saint Miguel Islandu na Azorskom otočju, da bi krajem godine započeli snimati novu studijsku ploču u Peppermint studiju u Hannoveru. Kako je iste godine otišao Ralph Rieckermann, ploču su snimala čak tri bassista. Barry Sparks (Cosmoquad, Ted Nugent, Yngwie Malmsteen, Dokken, Uli Jon Roth, MSG) je snimio dvije ("Love 'em Or Leave 'em" i "Borderline"), a Ingo Powitzer jednu pjesmu ("This Time"). Trajno rješenje pronađeno je u poljskom bassisti Pawelu Maciwodi (TSA, Virgin Snatch, Section 31, Urbanator), koji je debi imao već 12. siječnja 2004. godine u TV showu "20 Years Of RTL".

    Pet godina nakon "Eye II Eye", 3. svibnja 2004. godine, Scorpionsi izdaju novu studijsku ploču, 15. ukupno, pod imenom "Unbreakable". Vrlo dobra ploča kombinacija je modernog i hard rocka osamdesetih, i upravo je iz tog razloga označena kao djelomični povratak najuspješnijem razdoblju, te naišla na vrlo dobar prijem kod nove, ali i stare publike, a nije nebitno reći da je zadovoljila i dobar dio kritike.

    Početak snimanja nove studijske ploče najavljen je za sredinu 2007. godine, za koje je potrebe angažiran i poznati producent i tekstopisac Desmond Child. A neupitno koncertno finale je nastup na velikom Wacken Open Airu 2006., na kojem su Scorpionsi bili velike zvijezde i jedni od headlinera, i nastupili sa starim prijateljima i bivšim članovima; Michaelom Schenkerom, Uli Jon Rothom i Hermanom Rarebellom.

    http://www.youtube.com/watch?v=3uNyPefjS88

     

    sanmarino @ 17:12 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
    Gipsy Kings

    Gipsy Kings je grupa iz Francuske koja svira u latino stilu.

    Grupa broji 7 članova španskih Roma koji stvaraju muziku oslonjenu na svoju baštinu izmješanu sa modernim zvucima po čemu su postali unikatni u svijetu. Postoje od 1975. pod imenom Los Reyes a od 1981. kao Gipsy Kings. Svjetki uspjeh ostvaruju 1987. hitom "Bamboleo" i od tada su stalno prisutni u vrhu svjetske muzike.



    Članovi grupe 
    Nicolas Reyes - vokal

    • Pablo Reyes - prateći vokal, gitara
    • Canut Reyes - prateći vokal, gitara
    • Patchai Reyes - prateći vokal, gitara
    • Andre Reyes - prateći vokal, gitara
    • Diego Baliardo - gitara
    • Paco Baliardo - gitara
    • Tonino Baliardo - gitara


    Diskografija 
    Gipsy Kings (1988)

    • Mosaique (1989)
    • Allegria (1990)
    • Este Mundo (1991)
    • Live (1992)
    • Love and Liberte (1993)
    • The Best of the Gipsy Kings (1995)
    • Tierra Gitana (1996)
    • Compas (1997)
    • Cantos De Amor (1998)
    • Volare: The Very Best of the Gipsy Kings (1999, re-released in 2000)
    • Somos Gitanos (2001)
    • Tonino Baliardo (2003)
    • Roots (2004)


    Gipsy Kings - Volare
    Gipsy Kings LiveAlbum Cover

    http://www.youtube.com/watch?v=avGAe9EVkjc 

    http://www.youtube.com/watch?v=SOvPfdpux30
    Sometimes the world is a valley of heartaches and tears
    and in the hustle and bustle of sunshine appears
    but you and I have a love always there to remind us
    there is a way we can leave all the shadows behind us

    VOLARE OHO CANTARE OHOHOHO
    LET'S FLY WAY UP TO THE CLOUDS
    AWAY FROM THE NOISENING CROWDS
    WE CAN SING IN THE GLOW OF A STAR THAT I KNOW
    ALL WE LOVERS ENJOY PEACE OF MIND
    LET US LEAVE IN CONFUSION AND ALL DISSILUSION BEHIND
    JUST LIKE BIRDS ON A WIRE AND THE RAINBOW TOGETHER WE'LLFIND

    VOLARE OHO CANTARE OHOHOHO
    NEL BLU DI PINTO DI BLU
    FELICE DISTARE LASSU
    E VOLAVO VOLAVO FELICE PIUN ALTO
    E SOLE DANCORA DIL SU
    NEN TIL MONDO PIAGIANO SPARIVO LONTANO LA GIU
    UNA MUSICA GOCIA SONJAVO SOLTANTO PER ME

    VOLARE OHO CANTARE OHOHOHO
    NO WONDER MY HAPPY HEART SING
    YOUR LOVE HAS GIVEN ME WINGS
    NEL BLU DI PINTO DI BLU
    FELICE DISTARE LASSU
    NO WONDER MY HAPPY HEART SING
    YOUR LOVE HAS GIVEN ME WINGS

    Volare
    sanmarino @ 16:58 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
    Paul Simon
    Prošlo je punih šest godina od zadnjeg studijskog albuma, još jedne rock ikone, naime, radi se o zadnjem studijskom albumu ''Surprise'' poznatog kantautora rock & folk glazbenika Paul Simona. Album ''Surprise'' objavila je poznata izdavačka kuća Warner Bros.

    Paul Simon rođen je 13. listopada 1941. godine u Newarku,NJ,odrastao je u Queensu, NJ, gdje se sprijateljio sa svojim školskim kolegom Art Garfunkelom, te su počeli zajedno nastupati (prvotno kao tandem Tom & Jerry po poznatim likovima iz crtića). No, zezanciji je brzo došao kraj, jer već u zimi na prijelazu iz 1957-me na 1958-mu godinu dospjevaju sa pjesmom "Hey Schoolgirl" na top ljestvicu i ista postaje pravi hit, treba naglasiti da su tada obojica imali tek 16 godina. Pravi razvoj karijere započeo im je kao folk dueta u Greenwich Villageu gdje su potpisali ugovor sa Columbia Records za koji izdaju album ''Wednesday Morning,3 AM'' (listopad 1964.) Samo godinu dana kasnije producent Tom Wilson uzima njihovu akustičnu skladbu "The Sound of Silence" dodaje joj električnu gitaru, bas i bubnjeve i nastaje legendarni hit planetarno poznatog dua Simon & Garfunkel.

    Slijedećih 5 godina žare i pale diljem svijeta, no 1970. se raspadaju nakon što su snimili svoj najpoznatiji album ''Bridge Over Troubled Water''.
    Nakon kraće pauze Paul Simon počinje postupno graditi vrlo uspješnu solo karijeru, snimajući slijedeće albume:

    Treba istaknuti njegove najuspješnije solo albume a to su: There Goes Rhymin' Simon /1973/ Warner Bros., Still Crazy After All These Years/1975/ Warner Bros., Graceland /1986/ Warner Bros., You're the One /2000/ Warner Bros. Kako stvari sada stoje album Surprise /2006/ Warner Bros jednako tako zaslužuje biti uvršten u ovo društvo. Zašto?

    Zaista je veliko iznenađenje nastalo izlaskom albuma ''Suprise'' Paul Simona, najprije je to nastalo neočekivanom ponovnom suradnjom sa još jednim fantastičnim glazbenikom i avanturistom Brian Enom, naravno uspjeh nije izostao. Brian Eno je glazbenik koji je radio sa Talking Heads, radio je sa Simonom na albumu ''Graceland'', tamo daleke 1986. godine. Budite sigurni da za ovakav uspjeh albuma ''Suprise'' ne idu sve zasluge Enou, pa, Paul Simon provjereni je skladatelj, koji se je već nebrojeno puta dokazao da nije samo hit maker, već je provjereni i nadasve talentirani skladatelj, čiji albumi uvijek pobuđuju veliku pozornost svih poklonika rock glazbe.

    Paul Simon voli eksperimentirati sa raznim glazbenim stilovima, što rezultira pjesmama bogatih aranžmana i vrhunske produkcije. Skladbe na albumu ''Suprise'' zaista zaslužuju veliku pozornost i već nakon prvog slušanja zadivljuju upravo već spomenutim bogatstvom.

    Naravno, sve to ne bi bilo moguće prezentirati i snimiti da mu nisu priskočili u pomoć prijatelji - prvenstveno, treba istaknuti gitaristu Bill Frisella i poznatog jazz klavijaturistu Herbie Hancocka. Svih jedanaest pjesama otkrivaju nam bogatu paletu zvučnih pasaža, koje ako idemo analizirati, otkrivaju zaista, zanimljiva Simonova autorska riješenja i to bilo da se radi o klasični baladama ili pak o egzotičnim pjesmama kao onih na albumu ''Graceland''.

    Sam album ''Suprise'' donosi i postavlja neke nove ''Simonovske standarde'' tu svakako želim istaknuti izvanrednu skladbu ''WARTIME PRAYERS'', koja svojom klasičnom strukturom i nadgradnjom, stoji uz bok najboljih pjesmama, koje je uopće Paul Simon snimio, bilo sam ili nekada sa Art Garfunkelom. ''I Don't Believe '' je još jedna zaista upečatljiva tema. Još želim istaknuti pjesme: Father And Daugther, Beautiful i That's Me.

    PREPORUKA:
    Album ''Suprise'' je iskren i pošten projekt glazbenika, koji ne srlja i ne izdaje albume ako baš nema inspiracije, pa stvarno već je prošlo punih 6 godina, upravo stoga je album ''Suprise'' hvalevrijedan projekt, koji će dugo vremena boraviti u mojem playeru, što svakako osobito za mene osobno je... znak visoke kvalitete, kako glazbenika tako i njihovih albuma.


    Popis pjesama:

    01. How Can You Live in the Northeast?
    02. Everything About It Is a Love Song
    03. Outrageous
    04. Sure Don't Feel Like Love
    05. Wartime Prayers
    06. Beautiful
    07. I Don't Believe
    08. Another Galaxy
    09. Once Upon a Time There Was an Ocean
    10.That's Me/ Simon

     U subotnjoj rimskoj noći, s Koloseumom i zlatnim odsjajem mjeseca kao dijelom scenografije, Paul Simon i Art Garfunkel su velikim besplatnim koncertom pred više od 600.000 ushićenih obožavatelja,  zaključili svoju europsku turneju "Old Friends". 
       Gradonačelnik Rima Walter Veltroni, koji nije krio zadovoljstvo uspjehom koncerta, rekao je da je masa od 600,000 posjetitelja, poklonika vječne glazbe Simona i Garfunkela, za 100.000 premašila broj posjetitelja prošlogodišnjeg besplatnog koncerta Paula McCartneya na istom mjestu.
       Zanimljivo je da se tisuće obožavatelja satima prije koncerta trudili pronaći što bolja mjesta s kojih će bolje vidjeti pozornicu, ali najboljih mjesta ostala su nepopunjena. To su bili mjesta na balkonima i terasama apartmana oko Coloseuma, ali u vlasništvu nekih od 3 milijuna Rimljana koji su ovog tjedna napustili Rim i krenuli na godišnje odmore.

       Ova europska turneja prvi je nastup Simona i Garfunkela u Europi nakon 20 godina. Započela je 14. srpnja 2004. godine u Manchesteru i nakon koncerata u Londonu, Dublinu, Parizu, Kölnu, Amsterdamu, Kopenhagenu, Oslu, Stockholmu, Münchenu i Baselu, završila je u subotu, 31. srpnja ispred Koloseuma u Rimu.

       Cijeli rimski koncert Simona i Garfunkela bio je obilježen salvama svjetla i oduševljenja, a svaka pjesma praćena je zborom gotovo svih 600.000 posjetitelja. Premda je većina publike bila bliža 60-tim godinama, zanos i erupcije oduševljenja rasle su svakom pjesmom ovih izuzetnih 62-godišnjaka.
       Vrhunac je dostignut kada je Simon, zguren nad svojom gitarom, započeo prve akorde pjesme "Mrs. Robinson," hit pjesme snimljene za kultni film "Diplomac" (koji je proslavio Dustina Hoffmana). Dok je publika zdušno pratila Simona, Garfunkel se nezainteresirano igrao dugmetima svoje košulje.

       Koncert su ipak obilježili najveći hitovi, među kojima su "Sound of Silence," "My Little Town," "El Condor Pasa" ili "Bridge Over Troubled Water", a koji su izazvali burne emocije i suze.
       Do kraja koncerta nizale su se stare pjesme, ali je izveden i "Citizen of the Planet", njihov novi zajednički uradak nakon toliko godina.

        Ovaj koncert može donijeti i neka dodatne probleme i negodovanja fanova Simona i Garfunkela, koji su na koncertima američke turneje, prošle jeseni, u prosjeku platili 140 US dolara za kartu. Taj dio turneje donio im je zaradu više od 30 milijuna dolara za 32 nastupa u SAD-u, od kojih su svi bili rasprodani.

       Paul Simon i Art Garfunkel odrasli su u srednjem građanskom staležu u okolici New Yorka, u gradiću Queens. Zajedno su proveli djetinjstvo, a potom zajedno sagradili izuzetnu glazbenu karijeru. U tijeku zajedničkog rada samo u Americi prodali su više od 40 milijuna ploča, s hitovima poput "The Sound of Silence" i "Bridge Over Troubled Water,". Na žalost, nakon četrnaest godina uspješne zajedničke glazbene karijere, 1971. godine su se razišli. Garfunkel se posvetio glumi, a Simon samostalnoj glazbenoj karijeri.
       Još od 80-tih dugo se "šuškalo" o mogućnosti njihovog ponovne suradnje, ali su oni to uvijek demantirali. Još 2002. godine Paul Simon je bio izričito jasan i negirao sve glasine oko njegove ponovne suradnje s Garfunkelom. Izjavio je da više nisu u kontaktu te: "The Simon & Garfunkel era je gotova. Već godinama nismo u kontaktu jer više nemamo ništa za reći jedan drugome. Od kada smo se razišli 1971. godine puno puta smo pokušali nastupiti zajedno, ali to nas nije odvelo do ničeg dobrog. Obojica ima različite, kako osobne tako i glazbene stavove, poglede koji jednostavno ne mogu zajedno. Možda smo se dobro slagali u srednjoj školi, ali ne kao i odrasli muškarci."

       Upravo je "Old Friends Tour", pored prve nove pjesme "Citizen of the Planet", bio je prvi zajednički projekt ovog pop-folk dua nakon trideset godine, a na radost njihovih mnogobrojnih obožavatelja.
       Ipak, u zasebnim intervjuima datim Associated Pressu prošlog mjeseca u New Yorku,  Simon i Garfunkel nisu izrazili zajednički stav o tome da li će zajedno snimiti neki novi glazbeni materijal.
    Paul Simon
    Paul Simon i Serj Tankian na novom albumu Wyclefa Jeana
    Kako bi na svom novom studijskom albumu dobio novi zvuk, Wyclef Jean je odlučio ugostiti ponajbolje izvođače i predstavnike svojih glazbenih žanrova.

    Rezultat toga je "Carnival Vol. II: Memoirs of an Immigrant", objavljen početkom prosinca.


    SurpriseThe Rhythm of the SaintsThere Goes Rhymin' SimonPaul SimonThe Paul Simon Collection: On My Way, Don't Know Where I'm Goin'Still Crazy After All These YearsNegotiations and Love Songs 1971-1986GracelandOne-Trick Pony

    Listen Now

    I Know What I Know


    Diamonds on the Soles of Her Shoes


    Graceland


    The Boy in the Bubble

    sanmarino @ 16:03 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
    Quenn
    Riječ je o bendu koji ulazi u legendu, te ostaje zapamćen i nakon više od desetljeća, od zadnjeg snimljenog albuma.

    Iako je bend službeno osnovan 1971. godine, vuče korijene četiri godine ranije. Godine 1967. su Brian May, Tim Staffel i Roger Taylor osnovali grupu Smile. No 1970., Tim Staffel je napustio bend, jer u njemu nije vidio perspektivu.



    Tada Freddie Mercury (pravim imenom Faroukha Bulsare) napušta svoj dotadašnji sastav Wreckage, pridružuje se Mayju i Tayloru i mijenja ime grupe u Queen. Nekoliko mjeseci kasnije pridružio im se basist John Deacon. U lipnju 1971. su održali svoj prvi javni nastup pred čak 80-ero ljudi.1973. godine započinju s ozbiljnom glazbenom karijerom i kreću na svoju prvu turneju s debitantskim albumom "Queen".

    Ovaj album im nije donio veliki uspjeh, ali već sljedeće godine izdaju "Queen II", koji je osvojio top ljestvice u Velikoj Britaniji. Iste godine, 1974., objavljuju album "Sheer Heart Attack", te kreću na prvu američku turneju. Zanimljivo je da je prvi singl s albuma "Bohemian Rhapsody", snimana ukupno 3 tjedna, te da srednji dio pjesme nije snimio zbor, već su taj 'zbor' glasovi njih četvorice nasnimljeni 180 puta.

    Taj dio nisu mogli izvoditi na koncertima, pa bi prvi dio izveli uživo, a taj dio pustili da ide na playback, te bi otišli s pozornice te se nakon tog djela vratili natrag i ostatak pjesme izveli opet uživo. Kada je pjesma izašla kao singl, samo u Engleskoj je prodana u rekordnih milijun primjeraka.





    1975. izdaju "A Night At The Opera", album koji ubrzo postaje platinast, te ujedno dolazi do broja 1 na britanskoj ljestvici albuma i tamo ostaje punih 50 tjedana. Nakon toga albuma postaju istinske super-zvijezde. 1978. objavili su "Jazz", njihov prvi album sniman izvan Engleske, u švicarskom Montreauxu i u francuskoj Nici.

    Prvi sinlg skinut s albuma bio je zapravo dvostruki singl "Fat Bottomed Girls/Bicycle Race", koji je uskoro povučen iz prodaje jer je na omotu bila prikazana malo poveća stražnjica gole djevojke koja se vozi na biciklu. Singl je vraćen u prodaju nakon što su na stražnjicu doprintane gaćice. Ne treba zaboraviti da su 6.2.1979. godine u sklopu svoje turneje, održali koncert u Zagrebu, a dan kasnije i u Ljubljani.

    Ulaskom u '80-e, grupa Queen je na vrhuncu slave, izdaje album "The Game", s 2 singla koji postaju broj jedan - "Crazy Little Thing Called Love" i "Another One Bites The Dust", koju je američka baseball ekipa Detroit Lions je uzela kao svoju službenu himnu i nakon toga izgubila 5 utakmica za redom.





    "The Game" je također postao njihov prvi 'number one' u SAD-u. Nakon toga, popularnost im počinje padati, te album "Hot Space" (1982.) ostaje slabo zapažen. No već 1984. to popravljaju albumom "The Works", koji odmah dolazi do broja 2 britanske top ljestvice i ostaje tamo 93 tjedna.

    Godina 1986. je bila prava godina uspjeha za njih. Izdali su album "A Kind Of Magic", koji dolazi do prvog mjesta britanske ljestvice albuma, te tu ostaje 13 tjedana, bili su jedna od prvih rock grupa koje su održale svoj koncert u Istočnoj Europi, tj. iza Željezne zavjese. To se dogodilo u Budimpešti, 27. srpnja, i koncert je snimala Mađarska državna filmska agencija, te je za to snimanje morala zaplijeniti sve 35 mm filmske kamere u državi. Također, 1986. godine Freddie upoznaje Monserrat Caballe, pjevačicu kojoj se divio duže vrijeme, te s njom radi na duetu, koji ubrzo postaje veliki hit - riječ je o pjesmi "Barcelona".

    Njihov posljednji studijski album "Innuendo", izdan 1991.godine, dosegnuo je broj 30 u SAD-u, ali je zato u Europi postigao veliki uspjeh, te u Velikoj Britaniji zasjeo na broj 1. Iste te godine započinju glasine o lošem zdravlju Freddie Mercuryja, da bi 23.11.1991. objavio javnosti da boluje od AIDS-a, te sljedećeg dana, 24.11. preminuo.





    U veljači 1992. na dodjeli Brit Awardsa, Freddie je posthumno dobio nagradu za 'Neizmjeran doprinos britanskoj glazbi', a pjesma "These Are The Days Of Our Lives" dobiva nagradu za singl godine, a svoj posljednji spot Freddie je snimio upravo za tu pjesmu.

    Preostali članovi grupe Queen 20.4.1992. su organizirali memorijalni koncert na Wembley stadionu, gdje su Freddieju u čast nastupile mnoge zvijezde: David Bowie, Elton John, Annie Lennox, Extreme, George Michael, Guns N' Roses,...




    Queen - We are the champions - Wembley 1986


    sanmarino @ 12:13 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
    UB 40
    UB40 je ime britanske rege muzičke grupe. Osnovani su 1978 godine u Brminhamu, Engleskoj. 80-tih su postizali najveće uspjehe.



    UB40 se okupio 1978. Dva brata Ali Campbell (rođen kao Alistar Campbell 15, februara 1959 godine) i Robin Campbell koji su obadvojica bili sinove naraodnjaka Iana Campbella su donjeli odluku da započnu svoj bend.

    Uz pomoĆ nekoliko drugih članova završili su razpored tek 1979 godine. Prve su muzičke instrumente kupili koristeći pare koje je Ali Campbell dobio od kafanske svađe. Ima su dobili UB40 koje je derivisano od Departmanta of Unemployment u Engleskoj sa Unemployed Benefits from 40. (Nezaposleni benefiti od 1940 godine). Izdali su dejbjutski album 1980 godine "Signing Off" (Odpisivanje) zbog toga što su se odpisivali za stare izdavaćke kuče.

    Bilo je tek za vrjeme 1980 godine kada je grupe Pretenders radila turneju u Engleskoj kada je primjetila vokalista i ritamska gitarista Chrissie Hynde UB40 u kafiću. Zajedno su se 1986 godine okupili i prepravili Sonny & Cher pjesmu iz 1966 godine "I Got You Babe", i tako imali veliki uspjeh. Chrissie Hynde je od tada gostavla sa bendom na koncertima a i Ali Campbell se nekada (mada rjetko) pojavio na koncertima Pretendersa.

    Izlazi im novi album 2008 godine koji bi se zvao 24/7.

    Šta je veoma interesantno o UB40 je da su jedno od rjetkih bendova koji bi uspjeli da održe orginalni razpored članova. Mada su neki radili solo projekte, do sada u istoriji se nikad nije izdao album od UB40 koji nije imao sve članove grupe.



    Članovi

    Orginalni razpored 
    Ali Campbell-glavni pjevać, gitara



    Članovi koji su Gostovali 
    Patrick i Henry Teyne-trombon (1983-1984)



    Diskografija

    Studio Albumi
    Signing Off (1980)



    Albumi sa Koncerta 
    UB40 LIVE (1983)



    Kolekcije i Antologije 
    The Best of UB40 Vol. 1 (1987)

    Preuzeto sa: "http://bs.wikipedia.org/wiki/UB40"

    Nakon što je gotovo tri desetljeća bio frontmen skupine UB40, Ali Campbell je odlučio napustiti bend i u potpunosti se posvetiti samostalnoj karijeri. No odluka ne stupa na snagu trenutačno. Campbell će sa UB40 'odraditi' sve koncerte u veljači, koji su najavljeni za Australiju, Novi Zeland i Ugandu.

    Preostalih sedam članova odlučilo je dalje nastaviti s radom skupine, no još nema službene vijesti da li će umjesto Alia dovesti nekog novog.
    ....................................................................

    ZAGREB - Ali Campbell, frontmen grupe UB40 napustio je sastav nakon 28 godina zajedničkog nastupanja. Pjevač tvrdi da napuštanje benda nema veze sa započinjanjem solo karijere, već s organizacijskom politikom i poslovnim aferama unutar benda.

    Pjevač je izjavio da je napuštanje UB40 najbolnija odluka u njegovom životu. 'Najviše sam uzrujan zbog svojih fanova, koji su bili uz nas i u dobru i u zlu i koji su najbolji fanovi na svijetu', dodaje Ali, javlja The Sun.

    Poznati glazbenik misli da je važno da se zna prava istina o njegovom odlasku iz benda. 'Zadnjih mjeseci kruže lažne informacije da želim započeti solo-karijeru. To nije istina! Moj prvi solo album izašao je prije 13 godina i već sam se tada mogao odvojiti od benda. UB40 su bili moja obitelj zadnjih 28 godina i zauvijek će ostati moja braća.'

    ..................................................................
    UB40 - I Got You Babe
     


    sanmarino @ 11:33 |Komentiraj | Komentari: 0
    Iggy Pop

    Iggy & The Stooges



    ˝The Godfather of punk˝ pravim imenom James Newell Osterberg Jr. ili jednostavno ˝Mr. Pop˝ (kako ga New York Times naziva) je postao sinonim za energične, dinamične i divlje live nastupe, a svirati će kao headliner jednog dana Vip INmusic festivala! Početkom 60-ih godina Iggy ostvaruje prve doticaje sa glazbom kao bubnjar u nekoliko školskih bendova, a kasnije inspiriran sastavima poput Velvet Underground i The Doors postaje i pjevač. Godine 1967. zajedno sa braćom Ronom i Scottom Asheton (gitarist i bubnjar), te Daveom Alexanderom (basist) po uzoru na legendarnu garage grupu The Sonics osniva Psychedelic Stooges, a godinu dana kasnije pod imenom The Stooges objavljuju istoimeni prvijenac. Drugi album Fun House objavljuju 1970. godine, a danas se smatra Biblijom punk rocka.

    Nakon što neko vrijeme nisu djelovali na sceni, točno u vrijeme kada je Ziggy Stardust bio na vrhuncu popularnosti, Iggy sreće David Bowiea, koji će dva puta odigrati važnu ulogu osiguravši ugovore sa diskografskim kućama. Legendarne albume poput Lust for Life i The Idiot, koji su doživjeli golem uspjeh u Britaniji i kojima je utemeljio status glazbene ikone producirao je upravo David Bowie. Iggy Pop je danas pojam rock glazbe, dive mu se i stari i mladi zaljubljenici u nju. Okušao se i u desetak filmova, no možda se najviše istaknuo u onima redatelja Jima Jarmuscha; ˝Dead Man˝ i ˝Coffee and Cigarettes˝. Iggy pop je najžilavija i najutjecajnija pojava u rock glazbi čija karijera bilježi pet klasika; albume The Stooges, Fun Hose, Raw Power, Lust for Life i The Idiot.
    Iggy Pop, The Godfather of punk, vratio se na scenu sa The Stoogesima. Rodjen je kao James Newell Osterberg Jr. 1947. i  dvadesetak godina kasnije postaje Iggy Pop, kum punka, koji je, prvo sa Stoogesima, a zatim i u samostalnoj karijeri, postao sinonim za energicne i divlje live-nastupe. Zanimljivo je da se svojedobno Iggy spremao uskociti na mjesto preminulog Jima Morrisona, ali se preostala trojka The Doorsa predomislila i odlucila nastaviti samostalno.

    Nakon lutanja, Iggy je nabasao na Davida Bowieja, koji je tada kao Ziggy Stardust bio na vrhuncu popularnosti. Bowie je Stoogesima sredio ugovor s Columbia Recordsom i preuzeo kontrolu nad produkcijom njihovog treceg albuma Raw Power. Recenzije su bile izvanredne, ali nisu pomogle da bend ostane na okupu. Svoj posljednji koncert završili su 1974. tucnjavom dokumentiranom na live-izdanju Metallic K.O.

    Iggy je 1977. objavio samostalne albume Lust for Life i The Idiot, a oba izdanja producirao je Bowie. Kritike su napokon omogucile da dozivi i komercijalni uspjeh.

    Godine 2003. Iggy je ponovno pokrenuo staru pricu, te pozvao Rona i Scotta Ashtona da zajedno napišu cetiri pjesme, koje ce iste godine biti objavljene na hvaljenom albumu Skull Ring. Krenuli su zajedno svirati, pretezno izvodeci pjesme Stoogesa. Ove godine, nakon dugotrajnog sazrijevanja i zakopanih ratnih sjekira, The Stoogesi objavljuju povratnicku plocu The Weirdness, kojom su obiljezili cetrdeset godina postojanja. 


    http://www.youtube.com/watch?v=y4hPnZUMBwA


    sanmarino @ 10:17 |Komentiraj | Komentari: 0
    Joe Cocker

    Joe Cocker

    Joe Cocker Najveći živući glazbenik prošlog i ovog stoljeća, čovjek ponajprije poznat po svom neobično privlačnom ‘hrapavom’ glasu i nizu glazbenih uspješnica, Joe Cocker, nastupit će u Zagrebu 10.11.2007. u KC Dražen Petrović.
    Joe Cocker svoju karijeru započeo je 1961.g. svirajući pod imenom Vance Arnold Cocker sa svojim bendom Vance Arnold and the Avengers, po klubovima Scheffieda. Već 1963. svirao je kao predgrupa velikim Rolling Stonesima. Proboj na vrhove top lista na svim kontinentima ostvario je sa, danas klasikom I jednim od najboljih pjesama svih vremena, ‘With a Little Help of My Friends’ koja je tjednima bila broj jedan na US Top listi.

    Nastup na festivalu svih festivala, Woodstocku, 1969. godine, vinuo ga je u sam vrh rock glazbe. Uslijedili su albumi Joe Cocker i Mad Dogs & Englishman live album koji se smatra njegovim kreativnim vrhuncem praćen sjajnim singlovma i obradama poput ’Honky Tonk Woman, ‘Cry Me A River’,’ Bird on the Wire’ i ‘Superstar’. Album koji je sjajna fuzija soula I rocka, reizdan je 2005. godine u deluxe dvostrukom izdanju u čast 30. godišnjici izlaska njegova ponajboljeg uratka.

    Početkom 70tih Cocker je imao ozbiljnih problema sa drogom I alkoholom, te je čak pri posjeti Australiji dobio izopćenje iz zemlje zbog posjedovanja opijata, unatoč neočekivano snažnoj potpori koja mu je dolazila sa zapada.

    Svoj povratak na scenu 1980tih i 1990 tih obillježio je velikim hitovima "Up Where We Belong" za koji je osvojio Grammy nagradu, "You Are So Beautiful" ,"You Can Leave Your Hat On", "When The Night Comes", "N'oubliez Jamais", "Unchain My Heart" i "Feels Like Forever".
    Joe Cocker 'Hymn For My Soul'
    'Hymn For My Soul'
    Joe Cocker se za snimanje svog novog albuma udružio s glazbenim producentom Ethanom Johnsom, koji je poznat po radu s Rufusom Wainwrightom, Emmylou Harris, Ryanom Adamsom, Razorlight i Kings Of Leon

    'Hymn For My Soul' je stara Cockerova oprobana formula obrađivanja pjesama iz prošlosti. Njegov karakterističan i prepoznatljiv glas je još jednom odradio magiju nakon koje su evergrini zasjali u novom sjaju. Samo što se ovog puta odlučio za manje poznate pjesme iz opusa poznatih glazbenika s tu i tamo nekim odstupanjima poput 'Long As I Can See The Light' Johna Fogertyja ili 'Don't Give Up On Me' Solomona Burkea.

    No Ethan Johnson je također odigrao važnu ulogu. Obzirom da je znao da Joe Cocker, kao ni njegova publika, ne trpi previše eksperimentiranja s novotarijama, odlučio je napraviti što kvalitetniju zvučnu sliku okupljanjem benda prokušanih veterana koje će snimiti uživo kako bi dobio što bolju atmosferu.

    Tako su se na ovom albumu, između ostalih, našli bubnjar Jim Keltner koji je svirao s Bobom Dylanom i Johnom Lennonom, kao i orguljaš Mike Finnigan koji na na 'Electric Ladylandu' svirao s Jimijem Hendrixom. Rezultat svega je ugodni session album koji je napravljen u maniri soula iz zlatnog doba memfiskog Stax Recordsa.

    Cijelo ozračje je za nijansu 'južnjačkije' od svega na što je Cocker naučio svoju publiku u posljednjih dvadeset godina. Ono što je zanimljivo je da pjevač ovaj puta nije bio fokusiran na snimanje par hitova koji bi po inerciji prodali ostatak, obično puno slabijeg materijala, već je (napokon) izdao album kao cjelinu. Nešto što diše i ima početak i kraj. Nijedna pjesma ne strši, kao potencijalni hit, ali nema ni onih suvišnih.

    Osjeti se da je zajedno s Johnsonom težio ujednačenosti cjelokupne minutaže s težištem u živoj svirci, tako da će najveću zadovoljštinu upravo pronaći oni slušatelji koji vole Cockerovu fazu iz šezdesetih i sedamdesetih.

    http://www.youtube.com/watch?v=wlDmslyGmGI
    http://www.youtube.com/watch?v=_wG6Cgmgn5U
    sanmarino @ 10:11 |Komentiraj | Komentari: 0
    petak, veljača 15, 2008
    Gary Moore
    Gary Moore rođen je 4. travnja 1952. godine u Belfastu. Tijekom 60-ih počinje se interesirati za glazbu te upravo uz pomoć svog uzora Petera Greena i njegovog menađera, sklapa ugovor sa diskografskom kućom CBS; isto tako, što se tiče uporabe gitare, Gary Moore, kao i Peter Green, svira na modelu Gibson Les Paul Standard iz 1959. godine.

    Pravi ''boom'' Gary Moore doživljava tijekom 90-ih godina objavljivanjem albuma temeljenih na bluz korijenima, kao što su: ''Still Got the Blues'', (njegov najbolje prodavani album), gdje mu nastupaju zaista impozantna imena od Alberta Collinsa, preko Alberta Kinga, do Georgea Harrisona. Potom su uslijedili albumi ''After Hours'' (1992) pa ''Blues Alive'' (1993), 1995. godine objavljuje albumposvećen Peteru Greenu ''Blues for Greeny''. Nakon toga Moore počinje eksperimentirati sa različitim glazbenim stilovima, osobito na dva sljedeća albuma: ''Dark Days in Paradise'' (1997) i ''A Different Beat'' (1999).

    U 21 stoljeću ponovo se vraća bluzu albumom ''Back to the Blues'' iz 2001. godine. Najnoviji studijski album Garyja Moora ''Old, New, Ballads, Blues'' zapravo je mješavina starih bluz standarda od Elmore Jamesa, Willie Dixona i Otis Rusha, a tu su i pet novih pjesama koje je potpisao Gary Moore i naravno balade.

    Istaknuti ću ponajbolje skladbe sa albuma ''Old, New, Ballads, Blues'': snažne i izražajne skladbe gdje se Gary Moore potvrđuje ne samo kao gitaristički čarobnjak, već i kao izuzetni vokalista prvenstveno to su skladbe: Gonna Rain Today i No Reason to Cry, tu je pomalo neobično puhački aranžiran njegov vlastiti hit Midnight Blues, naravno, tu su još visoko potencirane Done Something Wrong, You Know My Love, All Your Love, a tu je i fantastični instrumental Cut It Out.

    Preporuka:
    Album ''Old, New, Ballads, Blues'' zasigurno nije jedan od najboljih albuma Gary Moorea, ali album u sebi nosi i ima ono što je najbitnije, a to je izraženi bluz ''feeling'' koji krasi cijeli album. Isto tako, bitno je da se Gary Moore drži onog što mu najviše leži i odgovara, a to je čvrsti i moderni pristup bluzu jer upravo takav bluz je ono najbolje što Gary Moore može dati.


    Popis pjesama:

    01. Done Something Wrong/ James
    02. You Know My Love/ Dixon
    03. Midnight Blues (2006)/ Moore
    04. Ain't Nobody/ Moore
    05. Gonna Rain Today/ Moore
    06. All Your Love/ Rush
    07. Flesh & Blood/ Moore
    08. Cut It Out/ Moore
    09. No Reason to Cry/ Moore
    10.I'll Play the Blues/ Beech
    http://www.youtube.com/watch?v=Xx3yXUunEq8
    sanmarino @ 07:16 |Komentiraj | Komentari: 0
    srijeda, veljača 13, 2008
    Jimi Hendrix
    James Marshall Hendrix "Jimi" Hendrix (Seattle, 27. studenog 1942. - London, 18. rujna 1970.), američki glazbenik. Legenda rock glazbe i gitaristički geni.
    Osnovni podaci
    Rodno ime Johnny Allen Hendrix
    Poznat/a i kao James Marshall Hendrix
    Rođen/a 27. studenog 1942.
    Seattle, Washington, SAD
    Umro/Umrla 18. rujna 1970. (u dobi od 27 godina
    London, Engleska
    Žanr/ovi Hard rock
    Acid rock
    Blues rock
    Psihodelični rock
    Zanimanje gitarist, kantautor
    Producentska kuća MCA, Reprise, Track, Polydor, Capitol
    Angažman The Jimi Hendrix Experience
    Gypsy Sun and Rainbows
    Band of Gypsys
    The Cry of Love
    Web-stranica JimiHendrix.com


    James Marshall Hendrix "Jimi" Hendrix (Seattle, 27. studenog 1942. - London, 18. rujna 1970.), američki glazbenik. Legenda rock glazbe i gitaristički geni.

    Biografija
    James Marshall Hendrix poznatiji kao Jimi Hendrix. Iako njegova solo karijera (od izlaska prvog singla
    1966. pa sve do smrti 1970.g.) traje svega četiri godine, priča o njegovoj glazbenoj karijeri započinje puno prije. Još od malih nogu zanima se za gitaru, pa je i prve akorde naučio prije nego što je krenuo u školu. Postoji i jedna anegdota koja je nagovještavala Jimijevu zaljubljenost u sviranje:...Jimi je po svojoj sobi ludovao i zamišljao da svira gitaru kada mu je došao otac s metlom i rekao da pospremi sobu. Otac je otišao s mišljenjem da će mu sin napraviti kako mu je rekao, a kada se vratio našao je Jimija kako spava s metlom preko sebe kao da drži gitaru. Probudio ga je i upitao "Šta si radio?", a Jimi mu je odgovorio "Svirao sam metlu!".

    Utjecaj na malog Jimija ima Al Hendrix, njegov otac koji svojim blues i jazz kolekcijama ploča stvorio prve uzore kao što su legende Howlin' Wolf, Muddy Waters, B.B. King, Robert Johnson... Primjetivši veliko zanimanje za glazbu Al radi i drugi veliki korak u Jimijevom putu prema legendi, s petnaest godina kupuje mu električnu gitaru. Gitara je bila za dešnjaka, a kako je Jimi bio ljevak prilagodio ju je sebi tj. okrenuo je žice. Sa 16. g. u srednjoj školi osniva svoj prvi bend. Hendrix bez gitare nije Hendrix, čak i na wc nije išao bez nje. Toliko je vremena provodio s njom da su se stopili jedno s drugim. Zbog obaveze 1961. godine prijavljuje se u vojsku, a već slijedeće godine otpušten je iz vojske radi teške ozljede, koja je uslijedila nakon skoka s padobranom. Nakon povratka iz vojske započinje glazbenu karijeru.

    Zbog prekomjerene doze tableta za spavanje 18. rujna 1970. u hotelu Samarkand u Londonu, gdje je odsjeo s djevojkom Monikom Danneman, umire jedna od najvećih ikona rock glazbe. U 27. godini života umro je ležeći pokraj djevojke koja, da je bila budna, možda je mogla spasiti njegov život. Posljednje riječi Jimi Hendrixa koje je napisao noć prije smrti: "The Story Of Life Is Quicker Then The Wink Of An Eye The Story Of Love Is Hello Goodbye Untill We Meet Again". Jimi Hendrix je sahranjen na Grenwood Memorial Cemetery u Rentonu, predgrađu Seattlea, država Washington, SAD.



    Glazbena karijera 
    Najviše je svirao kao pratnja poznatim muzičarima toga vremena (
    Sam Cooke, Ike & Tina Turner, B.B. King, Wilson Picketta,...). Nakon napornih turneja zaustavlja se u New Yorku i svira u Cafe Wha gdje se upoznaje s Ches Chandlerom, bas gitaristom grupe The Animals i tu počinje njegov pravi glazbeni početak.

    Ches Chandler mu postaje menadžer, i nagovara ga da dođe u London, te je na njegovu inicijativu osnovan trio The Jimi Hendrix Expirience. Uz Jimija još nastupaju Mitch Mitchell kao bubnjar i Noel Redding na bas gitari. Premijerni nastup su imali u pariškoj dvorani Olympia, a u jesen 1966. snimaju singl "Hey Joe" koji je završio na 6. mjestu britanske top liste. Poslije toga izlazi drugi singl, možda i najpoznatija Hendrixova stvar "Purple Haze" koji dolazi na 3. mjesto.

    Na preporuku Paula McCartneyja, Hendrix odlazi svirati na dobrotvorni Monterey Pop Festival (o kojem je D.A.Pennebaker snimio dokumentarni film "Monterey Pop") koji se održao pred 50.000 posjetitelja. Uz Hendrixa na festivalu su nastupili: The Who, Otis Redding, The Byrds, Greatful Dead, Jefferson Airplane, Big Brother & The Holding Company, The Mamas & the Papas, Canned Heat... Svojim nastupom i žrtvovanjem gitare Hendrix se pokazao kao najkreativniji gitarist, što se moglo vidjeti i na debi albumu "Are You Expirienced?", koji je došao na drugo mjesto britanske top liste, a nakon festivala i na peto mjesto američke top ljestvice. Jimi se koristio isprekidanim rifovima, rasturajućim feedbackom i srceparajućim wah-wah pedelama, svirajući svoj Fender Stratocaster iza leđa i iza vrata, pa čak i zubima svojim je showom privukao i mnoge poznate glazbenike (Eric Clapton, Jeff Beck,...) na svoje svirke.

    Zbog međusobnog neslaganja 1969. bend se razilazi, a Hendrix se vraća u Ameriku. Nakon povratka svira po festivalima od kojih je zasigurno najvažniji Woodstock, do tada najveći festival gdje je i premijerno odsvirao američku himnu - "Star Spangled Banner", pred više od 400.000 ljudi. Nakon [[Woodstock okuplja novi bnd Band Of Gypsies u kojem nastupaju samo crni glazbenici. Izdali samo jedan i to live album snimljen na dočeku 1970. u Filmore East dvorani u New Yorku. Tijekom koncerta u Madison Square Gardenu u New Yorku, Hendrix je na zaprepaštenje svojih fanova, a i ostatka benda, jednostavno usred nastupa otišao s pozornice i time dao do znanja da više ne želi nastupat s Band Of Gypsies. Nakon odlaska iz benda vraća se u London gdje ponovno okuplja Expirince i pokušava snimiti novi album, koji se trebao zvati "First Ray Of The New Rising Sun", što mu ne uspjeva zbog njegove tragične smrti.
    Nepoznat je broj neslužbenih albuma na kojima svira Jimi, od službenih izdanja izašli su:
    "
    Are You Experienced?" (1967.)
    "
    Axis: Bold As Love" (1967.)
    "
    Smash Hits" (1968.)
    "
    Electric Ladyland" (1968.)
    "
    Band Of Gypsies" (1970.)
    "
    Cry Of Love" (1971.)
    Al Hendrix nakon niza sudskih i pravnih borbi
    1995. ipak dobiva pravo naslijeđa na sve Jimijeve glazbene uratke, te izdaje video kasetu o snimanju LP-a "Electric Ladyland" uz pomoć Janie Hendrix-Wright (Jimijeva sestra).
    It's funny the way most people love death. Once you are dead you are made for life. You have to die before they think you are worth anything... --Jimi Hendrix

    Izvor:Wikipedija


    Jimi Hendrix

    Jimi Hendrix je rođen 27. novembra 1942.g. u Sietlu. Sredinom 50-tih roditelji su mu se razveli i on je ostao živjeti sa ocem. Al Hendrix bio je veliki ljubitelj i poklonik bluesa i jazza, i tu ljubav je prenio i na svog sina. Jimi je prvu gitaro dobio upravo od oca, još u ranom djetinjstvu kada je počeo svirati sa lokalnim bendovima. Kao mladić, Jimi je bio član američkih padobranaca, međutim zbog zdravstvenih problema vartio se iz vojske i tada se u potpunosti posvetio muzici. U svojoj kratkoj četverogodišnjoj vladavini superstara, Jimi Hendrix proširio je vokabular električne rock gitare više od bilo koga prije ili poslije njega.

    Hendrix je neko vrijeme pratio na turnejama svog idola B.B. Kinga, zatim Little Richarda, Jackie Wilsona i Wilsona Picketta. Za vrijeme jedne svirke u Greenwich Vilageu, Hendrixa je zapazio Chas Chandler, basista Animalsa, koji je bio više nego impresioniran njegovim mogućnostima. Nakon Chandlerovog poziva Hendrix je otišao u London, gdje su 6. oktobra 66.g. osnovali grupu Jimi Hendrix Experinece, koja je prvi put javno nastupila u pariškoj “Olymiji”. Bio je to veliki korak u Hendrixovoj karijeri. Pored Hendrixa, grupu su činili i Mitch Mitchell, bubnjar i Noel Redding, basista.
    U ljeto ’67. izašli su njihovi prvi singlovi: “Hey Joe” i “Purple Haze”, a krajem ljeta iste godine uslijedio je njihov prvi album “Are You Experienced”. Pjesme su odmah po izalsku dospjele na britansku Top Ten listu singlova. Do kraja godine izdaju još jedan album “Axis: Bold Is Love”. Hendrixov zapanjujuće snažan psihodelični blues bio je najteži rock koji se u to doba mogao čuti; međutim, Hendrixu je sve išlo na ruku: imao je nadmoćno priseban i otegnut vokalni stil, tekstove pod uticajem droge i Dylana, raskošnu odjeću i uzbuđujuću osobinu crnačke sexualne fantazije. Jednom je čak gitaru svirao zubima.

    1968. je gbila najuspješnija godina Jimija Hendixa. U oktobru 1968. Izašla je Hendrixova verzija pjesme Dylanove pjesme “All Along The Watchover”. Gdje god je nastupao svi koncerti bili su rasprodani, a dva albuma imala su zlatni tiraž – “Axis: Bold Is Love” iz ’67. i “Electric Ladyland” iz ’68.g. Dupli album “Electric Ladyland” je sniman u Velikoj Britaniji i Americi, bio je izuzetno kreativan, pun energije i isticao je Hendrixovu amicioznost i sklonost ka eksperimentisanju. Bio je to prvi Hendrixov #1 album u SAD. Ispostvait će se kasnije, bio je ovo treći i posljednji Hendrixov album u njegovoj kratkoj ali uspješnoj karijeri.
    Početak 1969.g. Hendrix provodi u Evropi, gdje je 24. februara posljednji put nastupio sa bendom Jimi Hendrix Experinece u Velikoj Britaniji. Potom kreću na turneju po Americi, koja je završena u junu i time je okončano postojanje grupe Jimi Hendrix Experince.

    Hendrix je želio osnovati grupu koju će činiti isključivo crni članovi, i to je i uradio krajem ’69.g. Grupa Band of Gypsys izdala je istoimeni album u aprilu 1970. Grupa je imaja značajen koncertne nastupe, među kojima su i četiri koncerta u New Yorku, kada su se prvi put predstavili publici kao prvi crnački trio ( Jimi Hendrix, Buddy Miles i Billy Cox ). Međutim, Hendrix nije bio zadovoljan ovom postavom, i ona nije dugo potrajala. Hendrix se ponovo udružio sa Mitchellom i Coxom na kratko, ali ni ta saradnja nije bila dugog vijeka.

    U augustu 1970.g. Hendrix sa bendom dolazi u Veliku Britaniju, odakle kreće na kratku turneju po Evropi. Nakon turneje vraća se u London svojoj djevojci Moniki Dannenmann. U noći 17. Septembra 1970. G. Jimi Hendrix je odlučio uzeti pilule za spavanje kako bi prespavao noć uoči puta u Ameriku, gdje je najmjeravao provesti vikend. Kada ga je ujutro njegova djevojka monika pokušavala probuditi, on je bio bez svijesti. Pozvala je hitnu pomoć, ali kada su Jimija dovezli u bolnicu već je bilo kasno. Ustanovljeno je da je umro od pilula koje su izazvale gušenje. To je jedna verzija Hendrixove smrti.
    Međutim, teško je odvojiti činjenice u vezi sa njegovim životom od špekulacija i tračeva. Svi koji su ga dobro poznovali, ili su tvrdili da ga dobro poznaju, imali su različita mišljanja o stanju njegpvog uma tokom ‘70.g. Kontradiktorne verzije njegovoh posljednjih dana života date su od strane njegovih najbližih saradnika iz tog vremena. Jedno je sigurno, Jimi Hendrix umro je 17. Septembra 1970.g. u Londonu zbog zdravstvenih komplikacija izazvanih drogom.

    Pred smrt, Jimi Hendrix je radio na novom album, pod radnim nazivom “First Eay of the New Rising Sun”. Hendrix je tokom svog života snimio veliku količinu studijskog materijala, a većina toga, kao i live koncerti, objavljena je posthumno. Sredinom 70-tih kontrolu nad njegovim materijalima preuzeo je producent Alan Douglas, i tek u julu 1995. nakon dugogodišnje pravne borbe, ta prava vraćena su Jimijevom ocu Alu. Jimijeva porodica osnovala je kompaniju Experince Hendix, koja polaže sva prava na njegove materijale.U aprilu 1997.g. izdata sva tri Hendrixova albuma izdata su na CD sa drastično poboljšanim zvukom. Poslije toga izalzi posthumni kompilacijski album “First Rays of the New Rising Sun”. Krajem ’97. Izlazi još jedna kompilacija nazavana “South Saturn Delta”, na kojoj su se pored straih pjesama našle i nove, ranije neobjavljene stvari. Tokom ’99. I 2000. Izašlo je još arhivskih materijkala, uključujući kompletan nastup na Woodstocku.
    Magazin Rolling Stone je svojevremeno objavio: “Jimi Hendrix je bio prvi crnački izvođač koji je preuzeo duh rock and rolla i pobijedio”.


    http://www.youtube.com/watch?v=m8Ebcx-mTns
    http://www.youtube.com/watch?v=6mKzSiDaP_U

    Royal Albert Hall, 18 February 1969


    sanmarino @ 20:46 |Komentiraj | Komentari: 0
    Carlos Santana
    Mnogi ga smatraju jednim od najboljih gitarista na svijetu, ali ako se ne slažete s tim, onda ćete prihvatiti činjenicu da svakako spada među najpoznatije. Ono što mu se mora priznati, što god mislili o kvaliteti njegove glazbe, je inventivnost i uvođenje novih elemenata u rock glazbu



    Njegova opsjednutost glazbom i viruoznost na gitari ne začuđuje ako znate da je sin izvrsnog mariachi violinista, te da je još kao malo dijete naučio svirati violinu. Ali u osmoj godini otkriva pravu strast u sviranju gitare.

    Rodio se 20. srpnja 1947. u meksičkom selu Autlan de Navarro, u Jaliscu. Violinu je u ruke prvi put primio s pet godina, a s tradicionalnom ga je glazbom upoznao upravo otac Jose. 1955. obitelj seli u Tijuanu, granični grad, tada u usponu, gdje se Carlos ozbiljno prihvatio učenja gitare, povodeći se za zvukovima B. B. Kinga, Johna Leeja Hookera, T. Bonea Walkera i drugih velikana koje je mogao čuti na radiju.

    Kad mi je otac prije par godina umro, nisam slušao glazbu puna četiri dana, a za mene je to dug period!
    Santana

    Iako je od oca prihvatio tradicionalnu glazbenu formu i teoriju, koja će kasnije uvelike utjecati na njegov stil, shvatio je da mu ambicije sežu preko meksičkih granica, u nešto drugačijem glazbenom stilu – rock'n'rollu. Stvari su se slagale same od sebe, 1961. seli se u San Francisco, gdje je njegova obitelj odselila godinu dana ranije. Sudbina ga je vjerojatno dovela na pravo mjesto u pravo vrijeme zahvaljujući procvatu jako utjecajne Bay Area muzičke scene.

    U takvom se okruženju nastavio razvijati kao jedinstven i orginalan muzičar, da bi 1966. debitirao nastupom sa Santana Blues Bandom. Kroz sljedeće dvije godine grupa će biti vrlo brzo ponesena općim priznanjem i prihvaćanjem, te steći popularnost koja ih je preko nastupa u legendarnom Fillmore Westu zahvaljujući Billu Grahamu odvela do neočekivanog booma 1969. na još legendarnijem 'Peace, Love, Music' festivalu Woodstocku!


    Nastup Santana Banda na Woodstocku


    Njihov nastup na Woodstocku bio je jedno od većih iznenađenja, a uvrštavanje osam minutne instrumentalne izvedbe Soul Sacrifice u gotovo sve video i audio zapise festivala bilo je puno više od očekivanog. Predstavili su masi potpuno novi oblik rocka, na trenutke psihodeličan, ali uvijek začinjen latino i meksičkim ritmom, a publika je lako prihvatila Santaninu glazbu koja se neprestano mijenjala i razvijala.

    Iste godine bend je izdao prvi album jednostavnog naziva Santana s kojim su dostigli dvostruko platinasto izdanje, da bi s drugim albumom Abraxas dostigli čak četverostruko, što bi značilo da je prodan u preko četiri milijuna primjeraka. S dva nenadmašna hita, inventivnom obradom Fleetwood Macove pjesme Black Magic Woman i Oye Como Va Tito Puentea Abraxas je smješten na listu od nekoliko najboljih albuma svih vremena.

    Santana Band bila je prva grupa koja je 'zaslužila' nagradu Kristalni globus CBS Recordsa za prodaju više od pet milijuna primjeraka albuma u i izvan Amerike. Carlos je više puta proglašavan najboljim pop-rock gitaristom svih vremena u anketama provedenim u Playboy časopisu, a 1988. dobio je Grammy za najbolju instrumentalnu rock izvedbu.



    Kad se već zadržavamo na Santaninim nagradama i priznanjima, primio je desetak Bay Area glazbenih nagrada, uključujući šest za najboljeg gitaristu i tri za najboljeg glazbenika godine. Billboard Magazine ga je 1996. nagradio nagradom Century, najvećim priznanjem za životno dostignuće, a besmrtan u svijetu zabave postao je 1998. kad je dobio svoju zvijezdu na holivudskom Walk of Fame.

    Četvrti album Caravanserai, objavljen 1972. označio je kraj Santanine glazbene karijere sa stalnom postavom benda. S klavijaturistom i pjevačem Greggom Roliejem počeo se razilaziti u glazbenom smislu, Gregg je više naginjao progresivnom rocku, psihodeličnim i dugim instrumentalnim dionicama, dok se Carlos s godinama sve više okretao tradicionalnoj latino glazbi kakvoj ga je naučio otac.

    Svačija karijera u jednom periodu mora stagnirati, ako ne krenuti silaznom putanjom, a Santani se to desilo u osamdesetim godinama. Početkom devedesetih prodaja njegovih ploča je stala. Sve se promijenilo izlaskom albuma Supernatural 1999. na kojem je surađivao s Robom Thomasom, Ericom Claptonom, Lauryn Hill, Wyclefom Jeanom i drugima. Singl Smooth s tog albuma 'proveo' je 12 tjedana kao broj jedan glazbenih lista, a Santanin come back bio je priča godine!

    Tako se desilo, suprotno svim očekivanjima, da je Carlos Santana na pragu novog milenija dosegao vrhunac karijere. Zapanjuje i sama činjenica da stvara glazbu već pet desetljeća, glazbu koja je 'prerasla' nebrojene muzičke trendove.

    http://www.youtube.com/watch?v=GrGT-CSmBZg
    Santana Corazon Espinado Lyrics
    Esa mujer me está matando
    Me ha espinado el corazón
    Por más que trato de olvidarla
    Mi alma no da razon


    Mi corazón aplastado
    Dolido y abandonado
    A ver a ver tu sabes dime mi amor por favor
    Qué dolor nos quedó


    Chorus:
    Ah ah ah corazón espinado
    Como duele, me duele mama
    Ah ah ah como me duele el amor
    [Corazon Espinado lyrics on http://www.metrolyrics.com]



    Cómo duele, cómo duele el corazón
    Cuando nos tiene entregados
    Pero no olvides mujer que algún dia dirás
    ay ay ay cómo me duele el amor

    Chorus

    Cómo me duele el olvido
    Cómo duele el corazón
    Cómo me duele estar vivo
    Sin tenerte a un lado amor


    Corazón espinado
    sanmarino @ 20:40 |Komentiraj | Komentari: 0
    ERIC CLAPTON
    Eric Clapton – Bijeli bog bluesa
     
    Koncem 1960., jedan od proročanskih grafita na zidovima Londona i New Yorka glasio je: 'Clapton je Bog' . Trideset godina kasnije, ovaj nježni gitarista i pjevač i dalje je na vrhu glazbene elite, a velik dio njegovih današnjih fanova nisu bili ni rođeni u vrijeme kada su te riječi obožavanja ispisane na zidove svjetskih glazbenih metropola. Claptonova raznolika i probojna glazbena karijera praćena je ekstremno teškim udarcima i tragedijama. Unatoč emotivnoj nježnosti i snazi njegove glazbe, to je čovjek koji je prošao i preživio oslobađanje od pakla droge, liječenje od ovisnosti o alkoholu, raspad osobnih veza i smrt nekoliko osoba koje je zaista volio uključujući i gubitak sina. Eric Patrick Clapton rođen je 30. ožujka 1945. godine, u kući djeda i bake na broju 1, The Green, Ripley, Surrey, England. Bio je izvanbračno dijete Patricie Molly Clapton i Edwarda Fryera, kanadskog vojnika, koji je bio smješten u Engleskoj. Nakon drugog svjetskog rata Edward se vratio svojoj supruzi u Kanadu, pa je majka Claptona povjerila na skrbništvo djedu i baki, Rose i Jack Clapton, da bi ona mogla otići u Njemačku gdje se udaje za drugog kanadskoj vojnika, Franka McDonalda. Mladi Ricky (tako su ga zvali djed i baka) bio je mirno i dobro dijete, student s ocjenama iznad prosjeka i nadaren za umjetnost. Da bi ga zaštitili od poniženja izvanbračnog djeteta, odrastao je u uvjerenju da su mu djed i baka roditelji, a majka starija sestra. Pravu istinu je doznao tek sa devet godina od bake. Kao mladić najavio je budućnost kada se uključio u nastup Jerry Lee Lewisa na Engleskoj TV. Lewisov vatreni nastup za mladog Erica i njegovu ljubav za blues i američki R&B bilo je dovoljno da potakne strast da nauči svirati gitaru poput svojih idola. Studij na 'Kingston College of Art' i karijera umjetničkog dizajnera staklenih predmeta završila je trajno kada je, opsjednut bluzom, Clapton u svojoj 17 godini izbačen zbog sviranja gitare u razredu. Zaposlio se kao fizički radnik da bi mogao u slobodno vrijeme svirati električnu gitaru. Prošetao se kroz mnoge engleske blues bandove, počeo je u Roosters and Casey Jones, da bi ga već iste godine zbog neospornog talenta Yardbirdsi pozvali da im se pridruži i tako su postali band u kojem su svirala sva tri engleska gitarska heroja šezdesetih: Clapton, Jimmy Page i Jeff Beck. Band je postao prava senzacija zbog svog blues rocka, kao i novog nadahnutog virtuoza gitare Claptona, koji je svirao blues sa primjesama čikaškog R&B-a, ali i s osjećajima za korijene country bluesa. Ubrzo je zaradio nadimak 'Slowhand' (laka/spora ruka), svirajući tako snažno da su mu često pucale žice na gitari koje je mijenjao na pozornici dok se publika zabavljala lagano plješčući rukama u ritmu. Bez obzira na popularnost prva dva albuma, Five Live Yardbirds i For Your Love, Clapton napušta Yardbirdse 1965. godine smatrajući da je band napustio blues stil zbog popularnijeg i komercijalnijeg pop zvuka. Pridružio se John Mayellu i njegovim Bluesbreakersima te zbog posebnog blues senzibiliteta ove grupe ubrzo je postao glazbena snaga banda. Grafit s početka ovog teksta 'Clapton je Bog' nastao je kao priznanje nakon objavljivanja albuma 'Bluesbreakers' koji je stigao do broja 6 engleskih top ljestvica. Clapton je pravio društvo lomiteljima bluza sve do 1966. godine kad osniva svoj osobni band, Cream, s basistom Jackom Bruceom i legendarnim bubnjarem Gingerom Bakerom. U ovoj postavi Clapton je poželio ' pokrenuti revoluciju u poimanju glazbe… promijeniti svijet, uznemiriti ljude, šokirati ih...'. Njegova vizija postala je više od ideje nakon što Cream ubrzo postaje najpriznatiji rock trio kasnih šezdesetih. Na snazi prva tri albuma (Fresh Cream, Disraeli Gears, i Wheels of Fire) i intenzivnim turnejama i nastupima uživo, band postaje međunarodno slavan, približavajući se prethodnicima, The Rolling Stonesima i The Beatlesima. Clapton time postaje još veći u očima svojih fanova. No upravo to postat će razlog za raspad ove super grupe. Troglava zvijer vrištećih egoa, međusobna kemija nagrižena drogom koju su trošila sva trojica, neizbježno je stigla do oproštajne turneje 1968. godine i objavljivanja albuma Goodbye 1969. Početkom te iste godine Clapton zajedno sa Bakerom, basistom Rick Grechom i članom grupe Traffic Steve Winwoodom pod zajedničkim imenom Blind Faith snima još nešto, pravo malo remek djelo, album istog imena. Postali su odmah prva rock 'super-grupa' u povijesti moderne glazbe i kao takvi kreću na rasprodanu američku turneju po 24 grada. Stres koji je završio raspadom Blind Faitha samo godinu dana nakon osnutka. Clapton se nakon toga održavao u formi kao gostujući gitarista sa Delaney & Bonnie, supruga i supruge koji su bili predgrupa Blind Faithu na američkoj turneji. Razočaravajući album iz 1970. godine objavljen je kao debi album Erica Claptona , istog imena, a kao rezultat ove suradnje i dodira Claptona s bijelim soulom. Album je predstavio i tri druga glazbenika, nama jako bitna, basistu Carla Radlea, klavijaturistu Bobbya Whitlocka i bubnjara Jima Gordona iz Delaneyvo g banda. Ova suradnja donijela je moderni pop hit, Claptonovu verziju pjesme J.J.Calea 'After Midnight', a neobično društvo odlučuje se nazvati Derek and the Dominos. Odmah snimaju dvostruki album 'Layla and Other Assorted Love Song', uz gostovanje još jed ne velike legende gitare, Duane Allmana. Najveći hit postala je i ostala do danas, prekrasna ljubavna pjesma, poema o ljubavi 'Layla' inspirirana ljubavnim trokutom Claptona , bliskog prijatelja Georgea Harrisona, člana legendarnih buba, i njegove žene Pattie, u kojoj je strastveni gitaristički duel Claptona i Allmana (Patti je osvojena ovom pjesmom pristala pa se Clapton i ona žene 1979. i ostaju u braku sve do 1988. godine). Na žalost, osobna previranja u grupi i ogroman pritisak javnosti na gitaristu, doveli su do ovisnosti o heroinu, a Derek and the Dominos raspadaju se za vrijeme američke turneje i pokušaja snimanja drugog albuma. Clapton se povukao iz središta pažnje u prvom trenutku utapajući se u drogi, a nakon nekog vremena boreći se protiv svoje ovi snosti. Prijatelj iz legendarnih The Who, Pete Townsend pomogao mu je u tim teškim trenutcima i uputio ga je na kontroverznu, ali vrlo uspješnu elektro-akupunkturu koja je Claptona potpuno oporavila. Na scenu se vratio kreativno, ulogom u filmskoj verziji Townsendove rock opere Tommy, i novim albumima, poput reggae obojenog '461 Ocean Boulevard' (nazvan po adresi studija), s kojeg je na top listama osvanuo veliki hit, cover pjesme Boba Marleya 'I Shot the Sheriff'. Neki kritičari, ali i obožavatelji, bili su razočarani Claptonovim ostvarenjima nakon oporavka, osjećajući da je napustio svoj posebni 'teški' stil sviranja gitare u korist lakših ritmova i više vokalnih dionica. 'Just One Night', jedan od Claptonovih najboljih albuma, snimljen uživo 1980. godine, podsjetio je sve tko je ovaj gitarski heroj bio. Sjajno odsviran, nabijen energijom i posebnim fluidom, no nažalost u to vrijeme Clapton tone u novi porok, alkohol, no odmah se počinje ozbiljno liječiti u bolnici. 1981. godine se i oporavlja. Nakon svakog takvog pada u životu, Clapton se vraćao kreativno bogatiji i svježiji pa su tako uslijedila uspješna ostvarenja: 'Another Ticket' (1981), 'Money and Cigarettes' (1983), 'Behind the Sun' (1985), 'August' (1986), 'Journeyman' (1989), i njegov život se ponovo preokrenuo na bolje. 1985. dobiva kćer Ruth Kelly-Clapton (rođena je 1/11/1985.). Unatoč svemu mnogi i danas govore da nikad nije ponovio glazbene vrhunce svojih heroinskih dana, no legenda o Ericu Claptonu i dalje raste. Da je on jedan od osnova rocka p ostalo je jasno i nakon što je Polygram objavio četverostruki CD set 'Crossroads' s retrospektivom njegove karijere 1988. godine koji je osvojio Grammy nagradu za najbolji povijesni album i najbolje najave na jednom albumu. Krajem 1990. godine sudbina je ponovo pokucala na njegova vrata i zadala teške udarce. Gitarist Stevie Ray Vaughan i članovi Claptonove ekipa za turneju, Colin Smythe i Nigel Browne, svi njegovi bliski prijatelji, ginu u helikopterskoj nesreći. Godina 1991. započinje kao i prethodna, serijom koncerata u Royal Albert Hallu – 24 večeri za redom je svirao i snimio dvostruki live album. Samo nekoliko mjeseci kasnije doživljava najteži udarac u svom životu kada Conor, njegov četverogodišnji sin s talijanskim modelom i glumicom Lori Del Santo, pada s 53 kata nebodera na Manhattanu u groznu smrt. Clapton usmjerava svoju neopisivu bol u pisanje pjesme koja vam doslovce lomi srce, dobitnicu Grammya 1992. godine, u spomen na svog sina: 'Tears in Heaven', jedna od onih pjesama koje ostaju za povijest rocka kao glazbenog pravca. Clapton je te godine dobio 6 Grammya za singl i za album 'Unplugged'. 1994. godine Clapton počinje ponovo svirati tradicionalni blues, album 'From the Cradle' označio je taj povratak sirovim blues standardima, pa postaje hit i kod kritičara i fanova. Pedeset jednogodišnji Clapton nije pokazivao znakove usporavanja i umora, u veljači 1997. pokupio je Grammy nagrade za album godine i najbolju mušku pop izvedbu u pjesmi 'Change the World' sa soundtracka albuma iz filma John Travolte 'Phenomenon'. Dva puta uveden je u Rock & Roll Hall of Fame kao član Yardbirdsa i Creama, treći puta ukazana mu je ta čast kao solo umjetniku i legendarnom gitaristi. Uz svoj rad Clapton se odlično zabavlja i na projektima sa strane, poput rada na techno albumu grupe TDF 'Retail Therapy' iz 1997. godine na kojem se daleko odmakao od blues-rock korijena, a na omotu se potpisao off-the-wall pseudonimom 'X-Sample'. Posljednji album 'Pilgrim' samo je potvrdio da blues ostaje u Claptonovim žilama do kraja. U tri desetljeća glazbenog stvaranja Clapton je postigao sve što je mogao poželjeti, ali je osobnim tragedijama platio cijenu koju je gotovo nemoguće zamisliti. Nesreća koja ga je pratila možda je služila kao katalizator i omogućila mu da svira 'bjelački' blues bolje i uvjerljivije od bilo kojeg gitariste, a njegova dugotrajna i veličanstvena karijera svjedoči o emocionalnom svladavanju glazbe, kao i želji i sposobnosti da se othrve zloj kobi i silama mraka. Crveni fender u njegovim rukama i nježni rifovi 'Layle' ili 'Tears in Heaven' dovoljni su da na trenutak zaboravite sve probleme i dozvolite da vas gitarom miluje jedan od čarobnjaka... 

    Eric Clapton o svom obraćenju

    U svojoj nedavno izdanoj autobiografiji jedan od najboljih živućih gitarista iznosi svoje poglede na umjetnost i neke manje poznate detalje o vlastitom duhovnom životu. Kao i mnoge druge rock-zvijezde, Eric se u počecima karijere nije znao nositi s izazovima kulture alkohola, droge i neodgovornosti u kojoj je živio. Uz egoizam koji je izrastao iz goleme popularnosti i moći, postao je i ovisnik. Kad su stvari počele izmicati kontroli, morao se zaputiti u centar za liječenje od alkohola. U svemu tome, najteže je bilo pobijediti vlastiti ego.

     

    Evo kako Eric opisuje što se dogodilo za vrijeme njegova drugog boravka u centru za odvikavanje:

    “Jednako kao i za vrijeme prvog tretmana, vukao sam se tih mjesec dana odbrojavajući dane i nadajući se da će se nešto promijeniti u meni, a da sam ne moram učiniti ništa. Jednog dana, kako se moj boravak bližio kraju, uhvatila me panika: shvatio sam da se zapravo ništa nije promijenilo i da se vraćam u svijet potpuno nezaštićen. Glava mi je užasno brujala, a piće mi je bilo stalno na pameti. Šokiralo me to što sam shvatio da sam tu, u centru za odvikavanje, bio u naoko sigurnom okruženju, a ipak u ozbiljnoj opasnosti. Bio sam užasnut, u potpunom beznađu.
    Tada, skoro same od sebe, moje su noge popustile i pao sam na koljena. U privatnosti svoje sobe, molio sam za pomoć. Nisam imao pojma kome to govorim, samo sam znao da sam došao pred zid i da više nemam snage za borbu. Onda sam se sjetio da sam čuo nešto o predanju. To je nešto što mi nikad ne bi palo na pamet, moj ponos to jednostavno ne bi dopustio. Znao sam da to neću moći sam učiniti, zato sam molio za pomoć. Pavši na koljena, popustio sam. 
    Za nekoliko dana shvatio sam da se u meni nešto dogodilo. Ateist bi vjerojatno rekao da je to bila tek promjena stava, i u određenom smislu to je istina. Ali bilo je to nešto mnogo više. Pronašao sam mjesto kamo se obratiti, mjesto za koje sam znao da je uvijek tu, ali nikada nisam stvarno htio, niti osjećao potrebu vjerovati u nj. Od tog dana do danas, nikad nisam propustio pomoliti se ujutro na koljenima za pomoć, a uvečer zahvaliti za svoj život, i iznad svega za slobodu od pijanstva. Biram klečanje jer osjećam da mi treba poniznost kad molim. Uz moj ego, to je najviše što mogu učiniti. Ako me pitate zašto činim sve to, reći ću vam: jednostavno zato što funkcionira. Kroz sve ovo vrijeme otkako sam se riješio pijanstva, nikad mi nije ozbiljno palo na pamet uzeti piće ili drogu. (…) Na neki način, u nekom obliku, moj Bog je uvijek bio tu, ali sad sam naučio s njim razgovarati.

    Nikad nisi zrelija odrasla osoba nego kad padneš na koljena i ponizno se prigneš pred nečim većim od sebe.“


    sanmarino @ 20:16 |Komentiraj | Komentari: 0
    Deep Purple - Child In Time
    Ovaj britanski sastav je tijekom karijere doživljavao različita tumbanja i promijene članstva. U prilično zavrzlanoj povijesti, sve počinje 1966., kada Chris Curtis bubnjar i pjevač popularnog sastava Searchers napušta band s idejom da osnuje vlastiti pod imenom Roundabout. Prvi glazbenik kojeg je angažirao bio je John Lord koji je u to vrijeme svirao s bratom Ron Wooda, Artom u sastavu Artwoods odakle je potekao i basista Nick Simper. Pronašli su i gitaristu Ritchie Blackmorea koji je tada preživljavao svirajući po Njemačkoj u različitim pratećim sastavima (između ostalih i u pratećem sastavu Screaming Lord Sutcha). Međutim, već nakon prvih proba bubnjar i vokal Curtis odlazi i njegove palice preuzima Bobby Woodman. Ubrzo je i on smijenjen; postavljen je Ian Paice, a za pjevača je uzet Rod Evans, pjevač grupe Maze. Nakon gotovo dvogodišnjeg formiranja postave krenulo se na realizaciju prvog diskografskog ostvarenja. U sastavu John Lord (klavijature), Ian Paice (bubnjevi), Ritchie Blackmore (gitara), Nick Simper (bas) i Rod Evans (vokal), oformljena je prva postava koja je odbacila ime Roundabout i preuzela naziv Deep Purple. Kruži priča da je ime došlo od Blackmoreovih šala na račun ostalih članova; u to vrijeme su vježbali u staroj kući izvan Londona, a Blackmore je zastrašivao ostatak ekipe stvarajući noću čudne zvukove pri čemu je pomakivao namještaj i stvarao dojam "kuće duhova".
    Prvi album "Shades Of Deep Purple" je objavljen sredinom 1968. i uglavnom je bio sastavljen od obrada poznatih hitova - "Help", "Hey Joe", "I'm so glad", "Hush"… Ovaj posljednji je objavljen kao pop- singl i dospio je na američki broj 4, pa se i album vrlo dobro prodao, no u rodnoj Britaniji nisu bili prihvaćeni ni od kritike, a ni publike, tako da su naredna dva albuma "Book Of Taliesyn" i "Deep Purple" (oba 1969., za Tetragrammaton / Harvest) prošla gotovo nezapaženo.

    DEEP PURPLE - Concerto For Group And Orchestra (1970, Tetragrammaton / Harvest)
    [  ]

     

    Nakon prilično mučne situacije u sastavu koji je često nastupao ali bivao ignoriran od medija, bilo je jasno da su nužne neke radikalne promijene. Budući da Rod Evans i Nick Simper nisu odgovarali "imageu" banda koji je iz pop- glazbe sve više kročio u teži rock zvuk koji će se nazvati hard/heavy rock, na njihovo mjesto došli su Roger Glover (bas) i Ian Gillan (vokal), članovi nepoznate skupine Episode 6. Oni su predložili neke svoje pjesme, no ostatak ekipe ih nije prihvatio, već je objavljen singl "Hallejulah" koji je prošao potpuno neprimjetno.
    John Lord je shvatio da dolaskom novih ljudi može grupu ambicioznije baciti na novi projekt koji je zamislio - hard rock koncert uz pratnju simfonijskog orkestra što će se pokazati vrlo smionim potezom koji će u budućnosti prakticirati samo rijetki i iskusni glazbenici (Metallica, Page & Plant, John Lord… ). Album je snimljen uživo 24. rujna 1969. u pratnji britanske Kraljevske filharmonije, dirigent je bio Dr. Malcom Arnold, a službeno je objavljen tek u siječnju 1970. Kritike su bile vrlo različite prvenstveno zbog preambicioznog zalogaja za ovako nepoznat sastav koji je na naslagu popriličnog kompozitorskog neiskustva nanizao zvukove simfoničara od kojih polovica nije razumjela tijek i intenzitet glazbe hard rocka Deep Purple. Bez obzira na vrlo lošu prodaju ovog albuma, grupa je tek sada digla prašinu oko svojeg rada u Britaniji.

    DEEP PURPLE - Deep Purple In Rock (1970, Warner bros / Harvest / EMI)
    [  ]

     

    Deep Purple su definitivno uspjeli tek s ovim, petim albumom po redu. Njihova dotadašnja etiketa Tetragrammaton je bankrotirala i pala u ruke Warner bros koji je u to vrijeme već bila dovoljno moćna kompanija za američko i japansko tržište, dok je ostatak svjetskog tržišta za Deep Purple kontrolirao EMI, odnosno njegova pod -etiketa Harvest. Dolaskom novog producenta Martin Bircha, grupa dobiva vrlo težak ali i moderan rock zvuk, tako da ovaj album postaje kamenom- temeljcem hard- rocka. Mnogi kritičari su se složili u mišljenjima da je "In Rock" jedan od najznačajnijih albuma prve polovice sedamdesetih, te jedan od najvažnijih u produkciji hard rocka. Premda su kao autori potpisani svi članovi Deep Purple, najzaslužniji za kompozicije su Blackmore i Glover. Gitara je u prvom planu - hard riffovi i distorzirane solaže, dok su basovi osnova teškog ritma. Naravno, nezaobilazna je uloga i klavijatura podebljanih "teškim" solažama i prodornim bojama, te Gillanov vrišteći vokal. Aranžmani su pretenciozni i koketiraju sa sistemom komponiranja simfonija (pogotovo pjesma "Child in time"), što će se kasnije odraziti i u sympho- rocku, te mnogim hard rock i heavy metal sastavima, dok bubnjevi uz ritam- vodilju imaju i ulogu popunjavanja solo dionica. Svih sedam kompozicija s ovog albuma predstavljaju nezaobilaznu klasiku hard rocka - "Speed king", "Flight of the rat", "Bloodsucker", "Into the fire", "Living wreck", "Hard lovin' man" i svakako najpopularnija "Child in time". Interesantno je da su ovu posljednju napravili na melodiju "Bombay calling" skupine It's A Beautiful Day. Umjesto violine, John Lord je skinuo solo uvod na klavijaturama.

    DEEP PURPLE - Fireball (1971, Warner bros / Harvest)
    [  ]

     

    Album je nastao u rijetkim trenucima predaha između koncerata i turneje, pa je materijal ostao u sjeni prethodnog "In Rock". Ni sami članovi Deep Purple nisu bili zadovoljni ovim albumom, no nametnuvši se kao koncertna atrakcija ostvarili su njime svoj prvi broj 1 u Britaniji. Također je i singl skinut s njega - "Strange kind of woman" postao hit. Albumom obiluju već poznati obrasci s prethodnog albuma, a kao favorit koncertnih nastupa izdvojila se naslovna pjesma - brzi hard rock kakav će kasnije prakticirati mnogi heavy metal sastavi (Iron Maiden, Judas Priest, Motorhead, Van Halen…). Interesantno je da su unatoč tome što su imali album na britanskom broju 1 i hit singl, Deep Purple još uvijek bili predgrupa. Naime, sredinom 1971. su zagrijavali publiku na turneji skupine Faces u kojoj je frontman bio Rod Stewart, a prvu samostalnu turneju iste godine su morali otkazati nakon svega tri koncerta zbog bolesti Ian Gillana.

    DEEP PURPLE - Machine Head (1972, Warner bros / EMI)
    [  ]

     

    Ovo je najkomercijalniji Deep Purple album koji ima neuobičajenu priču nastanka. Grupa je zbog Gillanove bolesti otkazala turneju i otišla u Švicarsku da snima materijale za novi album. Unajmili su pokretni studio Rolling Stonesa i doputovali u Montreux, no Casino u kome su trebali snimati je izgorio istog dana zbog nepažljivog posjetitelja koncerta Frank Zappe i njegovih Mothersa koji se igrao svjetlosnim raketama. Čitav slučaj su opisali na klasiku, pjesmi "Smoke on the water". Pronašli su novu lokaciju u gradu - Grand Hotel koji je bio zimi zatvoren i tamo snimili sedam kompozicija koje će uvrstiti na album. "Highway star" otvara album najavljujući brzi hard rock u kome se izmjenjuju gitarske solaže i sada već potpuno razrađen Gillanov falset. Nastavlja "Maybe I'm Leo", pjesma s rhytm and blues temeljima i umjerenim tempom gdje se klavijature koriste isključivo kao ritmičko sredstvo (samo mali dio otpada na solo dionicu), dok se u "Pitcures of home" već jasno nazire komercijalni obrazac aranžmana: uvod - pjevani dio - solo - riffovi… Ipak, ne može se tvrditi da su sva silna virtuozna improvizacijska rješenja bilo što loše utjecala na daljnju gradaciju albuma; štoviše, ovdje se stil utemeljen albumom "In Rock" samo iskristalizirao, pa ga je publika objeručke zdušno prihvatila. "Machine Head" je u Americi došao do broja 7, a u Britaniji je ponovno dosegao no.1. Ostale četiri kompozicije su "Never before", spomenuti hit hard rocka "Smoke on the water", te aranžerski najzahtijevniji komad na albumu "Lazy" s mnoštvom gitarskih i klavijaturskih solaža gdje se podilazi manirizmu rhytm and bluesa (koristi se i usna harmonika). Album završava "Space truckin'", hibridni ostatak ponekog riffa kojeg su uvježbavali u kompoziciji "Smoke on the water".
    Ovim albumom su se prikazali u nešto "mekšem" izdanju, no unatoč svjetskom uspjehu i uzbudljivim koncertima koje su davali, ova formacija članstva će ostati na okupu samo još kratko vrijeme.

    DEEP PURPLE - Who Do We Think We Are ? (1973, Warner bros)
    [  ]

     

    Nakon velikog svjetskog uspjeha band ponovno otkazuje američku turneju, ovaj put zbog bolesti Blackmorea, što Gillanu otvara prostor za rad u rock- operi "Jesus Christ Superstar", dok se John Lord posvećuje solo albumu "Gemini Suite". To je uzrokovalo početku vrlo nezdrave klime u sastavu i premda su održali turneju po Japanu snimivši dvostruki album uživo "Made In Japan", upadaju u različite međusobne nesporazume. U obilju svađa ulaze u studio i snimaju ovaj osmi album koji je bio oličenje pune kompozitorske i sviračke forme sa svim već uigranim nadmetanjima gitare i vokala, klavijaturskih eskapada i bubnjarskih ekshibicija, te je urodio novim hit singlom "Woman from Tokyo", no netrpeljivost i međusobna zavist su se samo nastavljale. Gillan čak više nije htio putovati zajedno sa sastavom, spavao je u drugim hotelima, a Blackmore otpušta Glovera zbog samo njemu poznatih razloga. Ova formacija je svoj posljednji koncert održala 1972. u japanskoj Osaki.

    DEEP PURPLE - Burn (1974, Purple / EMI)
    [  ]

     

    Ovdje počinje nova faza banda. Na Gloverovo mjesto postavljen je Glen Hughes koji je svirao bas i pjevao u skupini Trapeze, pa je shodno tome očekivao i vokalni dio zadatka. Ostatak ekipe je odlučio da smijeni Gillana čije ponašanje nitko više nije mogao podnositi; objavljen je oglas u Melody Makeru. Javilo se niz zainteresiranih za vokalnu ulogu, no jedini zadovoljavajući snimak koji su dobili poslao je neki nepoznati mladić iz Redcarra u Yorkshiru. No, kada su ga pozvali na probu uočili su da osim glasa nema ništa više što bi odgovaralo profilu Deep Purple. Bio je debeo, pun bubuljica i imao je problema s vidom. Poslali su ga na liječenje, propisana mu je stroga dijeta i posjećivao je okulista. Tek nakon odgovarajućeg tretmana uzeli su ga za pjevača. Bio je to David Coverdale. Grupa je s novim članovima snimila deveti album u koji su uneseni elementi soula i funka zahvaljujući Hughesu koji je preferirao crnačku glazbu. Album je došao među prvih deset u Britaniji i Americi, međutim interes za novu postavu Deep Purple je počeo opadati. Tome je kumovalo i nepovjerenje koje je vladalo kod Glena Hughesa koji se želio nametnuti kao vodeći pjevač i često je na koncertima pokušavao izbaciti Coverdalea i sebe staviti u prvi plan. Blackmore je već polako počeo shvaćati da se band pretvara u cirkus, pa je i sam počeo dodavati ulje na vatru razbijavši opremu na koncertima.

    DEEP PURPLE - Stormbringer (1974, Purple / EMI)
    [  ]

     

    Poslovi oko sastava su išli više nego odlično; njihovi manageri Tony Edwards i John Colleta prekinuli su suradnju s Warner bros i band uključili u vlastitu firmu Purple, pa su čitav posao vodili iz mirnih kancelarija. Koncem 1974. band snima deseti album kojeg u potpunosti kreiraju novopridošli članovi - Coverdale i Hughes, dok je kompozitorska prisutnost Lorda i Paicea neznatna. Blackmore je bio toliko nezadovoljan albumom "Burn" i novim funk - soul - hard rock stilom da je samo snimio gitarske dionice na novom albumu i otišao iz sastava. No, njegov doprinos na svih devet kompozicija "Stormbringer" albuma je ipak prisutan, pogotovo u klasičnim solo dionicama. Međutim, koliko god album ima kvalitetnih pjesama ("You can't do it right", "High ball shooter" ili "Lady double dealer") bilo je očito da to nema više nikakve veze s Deep Purple hard rock zvukom. Nakon američke turneje 1974. i evropske u proljeće 1975, Blackmore odlazi iz sastava i osniva novi, vlastiti band Rainbow.

    DEEP PURPLE - Come Taste Band (1975, Purple / EMI)
    [  ]

     

    Nestao je zaštitni vokal - Gillan, a sada i prepoznatljiva gitara - Blackmore, tako da se potražio novi gitarist. Pronašli su ga u pratećem sastavu bubnjara Billy Cobhama, bio je to mladi gitarist Tommy Bolin, no "Come Taste Band" definitivno više nije imao nikakve veze s Deep Purple. Bio je to album na kome je Bolin napisao sedam od devet pjesama i premda su one tehnički i kompozitorski bez zamjerki, mnogi su predbacivali što su uopće potpisane kao Deep Purple jer Bolin i Hughes nisu imali nikakav odnos vrijedan poštovanja prema prošlosti sastava. Međusobno su se nadmetali i počele su totalno nesnošljive situacije. Nitko od članova sastava nikada nije imao veze s drogama, a pojavom Bolina sastav je počeo gubiti tlo pod nogama. Bolin se znao pojaviti na koncertima tako nafiksan da osim uobičajene harmonije nije mogao ništa drugo odsvirati pa je njegove dionice morao svirati klavijaturist John Lord; Hughes se stalno nametao Coverdaleu i ometao ga u vokalima, tako da je David na svojem posljednjem nastupu s Deep Purple 15. ožujka 1976. u Liverpoolu briznuo u plač i izjavio: "Potpuno mi je onemogućeno da pjevam, stalno se moram nadmetati s Hughesom koji mi otima mikrofon, Bolin je ovisnik o heroinu i često jedva pokreće lijevu ruku po vratu gitare, a osim toga uvijek mi oduzima vrijeme jer mora odsvirati barem po tri pjesme sa svojeg solo albuma "Teasers" na koncertima Deep Purple. To se više ne može izdržati!"
    Konačni raspad se dogodio u srpnju 1976., a Hughes i Bolin su za njega saznali preko novina budući da ih nitko iz banda i matične firme nije pozivao. Tommy Bolin je 4. prosinca 1976. umro od prekomjerne doze heroina u Miamiu, a potom je slijedilo niz Deep Purple kompilacija i albuma uživo.

    DEEP PURPLE - Perfect Strangers (1984, EMI)
    [  ]

     

    Bio je ovo povratnički album svakako najbolje Deep Purple postave - Gillan, Paice, Lord, Glover i Blackmore, a za ponovno okupljanje ponuđeno im je 5 milijuna dolara. Budući da su u ovoj postavi posljednji puta bili 1972. i radili u niz različitih sastava i frakcija, album su nazvali shodno iskustvu. Vinilna verzija albuma sadržava osam pjesama - to su čvrste hard rock kompozicije s obiljem Lordovih prepoznatljivih Hammond orgulja, Blackmoreovim gitarskim dionicama i žustrom ritam sekcijom. Gillanov vokal je ponovno u prvom planu, a samo jedna pjesma je lagana - "Wasted sunset". Kazetna verzija je imala i jednu bonus pjesmu -"Not responsible". Glazbu potpisuje Blackmore, a tekstove Gillan i Glover.
    Unatoč pojavljivanju na američkoj i britanskoj listi albuma, projekt je popraćen poprilično eklektično; jedino su ga odobrili ostaci stare publike.

    DEEP PURPLE - The House Of Blue Light (1986, Polydor)
    [  ]

     

    Premda je prethodni "povratnički" album "Perfect Strangers" razočarao svojom predvidljivošću, uspjeh od dva i pol milijuna prodanih kopija nije za odbaciti i taj tiraž mogu samo zahvaliti svojoj staroj publici koja ih je godinama vjerno čekala. U ponovno istoj i najslavnijoj postavi (Gillan, Blackmoore, Lord, Glover i Paice), objavljuju novi album "The House Of Blue Light" za koji je vrijedilo očekivati da će ispraviti propuste povratničke ploče. Uvodna kompozicija "Bad attitude" sadrži sve bitne osobine njihovog stila u kojem relacija Glover - Paice djeluje vrlo autoritativno, no Gillanov vokal djeluje prilično grčevito i neuvjerljivo, te kako se kompozicije nižu jedna za drugom, dojam koji je album ostavio je bio još bljeđi i jadniji. Band je potpuno izgubio kreativnost, svježih ideja nema i sve se svodi na reciklažu hard-rocka od prije desetak i više godina. Tek poneka solidnija pjesma - "Call of the wind" sa dobrim aranžmanom i "honky-tonky" atmosferom podsjetila je na "Woman from Tokyo", a pjesma "Mad dog" na Blackmooreov band Rinbow i njihovu pjesmu "Dead Alley driver". Tijekom čitavog albuma nema specifičnog zvuka gitare, on se stidljivo pojavljuje tek u kompoziciji "The spanish archer" tako da ploča nema onih bitnih karakteristika koje su godinama bili zaštitnim znakom Deep Purple. Mnogi kritičari su tvrdili da ovakvo slabašno izdanje ne zavrjeđuje nikakvu prolaznu ocjenu, te da bi u ovakvim rolama bolje odgovarao vokal Coverdalea ili Ronie James Dia. Na tako nešto se nije moralo dugo čekati - 1987. band objavljuje živi album "Nobody's perfect" nakon kojeg Gillan po drugi puta napušta sastav. Njegovo mjesto popunio je Joel Lynn Turner, pjevač posljednje postave Rainbow. Sam album "The House Of Blue Light" je prošao prilično loše - stara publika ga je prihvatila sa zadrškom, dok je nova hard-rock/metal publika svoje idole prepoznala u tada novim snagama poput Bon Jovia, Guns'n'Roses i Europe, te mnogim heavy metal izvođačima na čijem su čelu tada stjegonoše bili Iron Maiden, Judas Priest i Metallica. 
    http://www.youtube.com/watch?v=1KnTAdfdcWI
    Deep Purple - Child In Time 

    Deep Purple-Child in Time-Live at BBC
    sanmarino @ 15:35 |Komentiraj | Komentari: 0
    ponedjeljak, veljača 11, 2008
    Dire Straits
    Dire Straits su bili britanski rock bend, osnovan 1977. godine. Osnovali su ga braća David (gitara) i Mark Knopfler (gitara i vokal), John Illsay (bas gitara) i Pick Withers (bubnjevi), a menadžer im je bio Ed Bicknell.

    Makar je bend osnovan u eri punk rocka, Dire Straits su svirali u okvirima klasičnog rocka, mada sa pojednostavljenim zvukom koji bi se svidio tadašnjoj publici kojoj je bilo dosta pretjerano produciranog rocka 1970-ih. U svojim ranim danima Mark i David su zahtijevali od vlasnika pubova u kojim su svirali da stišaju pojačala kako bi gosti mogli međusobno razgovarati, što je pokazivalo njihovu prvotnu nesigurnost i nenametljivost. Unatoč tomu što nisu privlačili svojim pristupom rock 'n' rollu vrlo brzo su postali uspješni, i njihov prvi album je prodan u multiplatinastoj nakladi diljem svijeta.

    Njihove najpoznatije pjesme uključuju "Sultans of Swing", "Romeo and Juliet", "Private Investigations", "Money for Nothing", "Walk of Life", i "Brothers in Arms".

    Zanimljivo je to da solo gitarist Mark Knopfler sve svira bez trzalice, samo svojim brzim prstima!



    http://www.youtube.com/watch?v=yQoZmYUuvXw
    http://www.youtube.com/watch?v=Gz4TDrE67mI

    sanmarino @ 21:03 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
    Credence
    Doug Clifford, Stu Cook, i braca Tom i John Fogerty, porijeklom iz El Cerrita, California, maloga gradica blizu Berkeleya, 1960. godine, u osnovnoj školi su osnovali "Tommy Fogerty & the Blue Velvets". Provode mnogo vremena svirajuci u Fogertyovoj garaži.

    Cetiri godine poslije potpisuju ugovor s izdavackom kucom "Fantasy records", koja ime grupe mijenja u "Golliwogs"!
    "Golliwogs"-i izdaju 7. singlica, bez vecega zanimanja publike. "Fantasy" izdaje zadnji singl "Porterville", pod novim imenom benda- "Creedence Clearwater Revival"; Creedence- ime prijatelja, Clearwater- reklama za pivo, Revival- pocetak novog života za bend!

    Poslije nekoliko godina sviranja po kalifornijskim klubovima,1967. godine bend izdaje debitantski album. S Johnom Fogertyem kao gitaristom, pjevacem, tekstopiscem i producentom,bend snima rockabilly klasik "Suzie Q", Dala Hawkinsa.

    Izmedu 1968. i 1970. godine "CCR" izdaje šest rock and roll albuma: "Creedence Clearwater Revival", "Bayou Country", "Green River", "Willie and the Poorboys", "Cosmo's Factory" i "Pendulum". Do 1970. "CCR" je postao broj jedan rock and roll atrakcija, predvoden sirovim, mocnim glasom Johna Fogertya, duše benda!

    U veljaci 1970. godine, Tom Fogerty, nezadovoljan dominacijom nladeg brata, odlazi iz grupe. Prvi singl "CCR"-a ako tria; "Sweet Hitchaker", izlazi u lipnju 1970. Na njihovom sedmom i zadnjem studijskom albumu; "Mardi Gras", dvije trecine pjesama su napisali Stu Cook i Doug Clifford. Album je došao na 12. mjesto americke ljestvice, više zahvaljujuci reputaciji benda, nego sadržaju albuma.

    U listopadu 1972. godine bend se službeno razišao! Tom Fogerty je nastavio solo karijeru bez komercijalnog uspjeha. Umro je od AIDS-a, 1990. godine.

    1972. g. John Fogerty pocinje solo projektu kojem je snimio sve vokale i instrumente pod imenom "Blue Ridge Rangers", album gospel i country pjesama.Napravio je dva hita; "Jambalaya"- Hanka Williamsa i "Hearts of Stone"- Otisa Williamsa & The Charms.

    Stu Cook i Doug Clifford su zajedno nastavili karijeru u grupama; "The Don Harrison band", "Southern Pacific" i "The sir Douglas Quintet". 1995. g. osnovali su, s još tri glazbenika, "Crreedence Clearwater Revisited".

    Poslije raspada, "CCR" se okupio na snimanju "Zephyr National", albumu Toma Fogertya, 1974.g. Takoder su nastupali na Tomovom vjencanju 1979.g. i na njihovoj srednjoškolskoj zabavi 1983.
    1993 .g. "CCR" su upisani u "Rock and roll hall of fame". John Fogerty je odbio svirati na ceremoniji sa svojom bivšom grupom!

    1968 - CREEDENCE CLEARWATER REVIVAL

    Doug Clifford, Stu Cook, John Fogerty, Tom Fogerty

    I Put A Spell On You 4:28
    The Working Man 3:01
    Susie-Q 8:33
    Ninety-Nine And A Half (Won't Do) 3:34
    Get Down Woman 3:05
    Porterville 2:20
    Gloomy 3:45
    Walking On The Water 4:36
    Left to right: Tom Fogerty, John Fogerty, Stu Cook, Doug Clifford
    John Fogerty - jedan od najboljih pjevača svih vremena

    http://www.youtube.com/watch?v=Q1qGB4d-7nw
    http://www.youtube.com/watch?v=Pa2Tl5BeK-U
    Zanimljiv podatak je da su CCR u vrijeme najveće slave imali nekoliko singlova na drugom mjestu, ali nikad nisu bili prvi. Nedavno su ponovno remasterirani svi albumi Creedence Clearwater Revivala, a rezultat je u svakom slučaju fascinantan jer se puno boljem svjetlu osjeća njihov moćan i nepoliran zvuk koji je s godinama još više dobio na značenju, pogotovo zbog situacije na svjetskoj političkoj sceni.

    Njihova mješavina bluesa i countryja temeljena na socijalno i antiratno angažiranim tekstovima i dalje odašilje jasnu poruku da se vremena u nekim stvarima ne mijenjaju.

    Začetnici heartland rocka se više nikad nisu okupili u originalnoj postavi. Tom Fogerty umro je od AIDS-a 1990. godine, a zarazio se putem transfuzije krvi. Clifford i Cook su 1995. oformili Creedence Clearwater Revisited s kojim s različitim izvođačima izvode isključivo stare pjesme, dok John Fogerty i dalje nema nikakve kontakte s njima, čime dokazuje da još uvijek postoje ljudi čvrstih uvjerenja i da nije sve na prodaju.


    sanmarino @ 20:55 |Komentiraj | Komentari: 0
    Bob Dyilan
    Bob Dylan (pravim imenom Robert Allen Zimmerman) (Duluth, Minnesota 25. svibnja 1941.), američki je pjevač, skladatelj i pjesnik.

    Jedan je od najvećih kantautora 20. stoljeća i kultna ličnost generacije 1960-ih godina. Često je kroz pjesmu izražavao bunt protiv politike i društvenih dogmi njegova vremena, govorio o problemima religije i vjere općenito, te pjevao o ljubavi. Najpoznatije su njegove pjesme Blowin' in The Wind, The Times They Are A-Changin', Like a Rolling Stone, Just Like A Woman, All Along the Watchtower, Lay Lady Lay i druge.

    Utjecaj Boba Dylana na rock glazbu je ogroman. Prvi je inzistirao na kvaliteti tekstova pjesama, a njegovo je pjevanje odškrinulo vrata drugim pjevačima s manje atraktivnim glasom (na primjer Lou Reed iz The Velvet Underground). Jedan je od prvih koji je svirao folk rock (na što ga je potakla obrada njegove pjesme Mr Tambourine Man grupe Byrds) te country rock i americanu (na albumima The Basement Tapes iz 1967./1975., John Wesley Harding iz 1968. i Nashville Skyline iz 1969.). Vlasnik je prvog dvostrukog albuma u povijesti (Blonde on Blonde iz 1966.) a njegove su tada još neobjavljene snimke s grupom The Band razlog nastanka bootleg albuma The Great White Wonder (1969.), prvog bootlega u povijesti rock glazbe.

    Svira gitaru, usnu harmoniku i glasovir. U četrdeset i pet godina umjetničkog rada objavio je 44 albuma među kojima su najzapaženiji The Freewheelin' Bob Dylan, Blonde on Blonde, Blood on the Tracks, Desire te noviji Love and Theft i Modern Times.


    "No Direction Home" fascinantan je prikaz početka karijere Boba Dylana, portret njegova života od školskih dana u Hibbingu, preko zasjedanja na tron folk glazbe u New Yorku i svojevoljnog 'elektrifikacijom izazvanog' silaska s istog, sve do umalo kobne motociklističke nesreće 1966. godine. Režiranja ovog iznimnog tri i pol sata dugog dokumentarca prihvatio se Martin Scorsese, ponudivši nam kolaž arhivskog materijala i intervjue desetak osoba kroz čije je živote Dylan prošao, no najzanimljivije od svega - progovorio je i sam Bob Dylan.

    Zašto "No Direction Home"? Naravno, naslov je preuzet iz stiha legendarne "Like A Rolling Stone" (u izvorniku imala je pedesetak kitica), pjesme koja se provlači kroz cijeli film, koja je na jedan osobit način obilježila cjelokupnu Dylanovu karijeru i njegovo stvaralaštvo. "Home" nije dom odakle dolazimo, već dom kao trebamo stići, odnosno kako Dylan sam kaže: "Rodio sam se daleko od mjesta na kojem trebam biti, pa mu se sad vraćam".



    Gotovo 20 godina, Bob Dylan, patološki nepovjerljiv prema novinarima, škrt na riječima, odbijao je, ljubomorno čuvajući svoju privatnost, stati pred mikrofone i kamere. U rijetkim trenucima kad je to učinio (tj. kad je morao), ili je lagao, ili nam dosađivao. Kritičari i novinari tumačili su to njegovom željom da svoj vlastiti kult podigne do neslućenih, gotovo mitskih razmjera.

    No, istina je, kako to obično biva, posve suprotna: Bob Dylan jest čudak, jest cinik, jest mrzovoljan, no ovaj dokumentarac je početak demisticiranja njegovog lika i djela: Karizmatični 65-ogodišnji glazbenik, s Clark Gable brčićima i suspregnute mimike s karakterističnim i prepoznatljivim pogledom, je iznimno šarmantna i nadasve duhovita osoba koja se ne libi otvoreno i iskreno progovoriti o svojim počecima, a neke rečenice koje će nepovezano reći tijekom razgovora svojom snagom i mudrošću mogu se mjeriti jedino sa stihovima njegovih najvećih pjesama.

    Martin Scorsese je svakako pravi odabir za ovakvu vrst projekta, s obzirom da on i Dylan imaju podosta sličnosti: Obojica su fascinirana New Yorkom s prijelaza pedesetih na šezdesete godine 20-tog stoljeća, obojici je blizak blues (sjetite se Scorseseovog "Martin Scorsese Presents The Blues - A Musical Journey" iz 2003.), obojica su rockeri u duši, a što je najvažnije, obojica su izvrsni naratori. Nipošto ne treba zaboraviti da ovo nije prvi Scorseseov glazbeni dokumentarac: 1978. režirao je "Posljednji valcer" zabilježivši oproštajni koncert The Banda, prateće grupe Boba Dylana.

    Prigodom snimanja tog filma zasigurno se morao susreti s Dylanom, no ovdje je odbio bilo kakav susret, koncentrirajući se isključivo na arhivsku građu s gomilom fotografija i filmskih snimaka koje je malo tko imao priliku vidjeti. Desetosatni intervju s Dylanom, specijalno snimljen za ovaj film, vodio je njegov menedžer i osobni arhivar, ujedno i suproducent filma Jeff Rosen.

    Mnogi će Scorseseu zamjeriti što se u filmu ogradio od vječnih pratitelja rock 'n' rolla - seksa i droge - o kojima ovdje nema niti riječi. No, oni koji znaju čitati između redova, prepoznat će rijetke trenutke u kojima opijati isplivavaju na površinu (primjerice kad Joan Baez svira Dylanovu pjesmu, a on uopće nema pojma da je njegova, te Dylanov i Cashov duet u "I'm So Lonesome I Could Cry"), a isto tako i priču o ljubavnim vezama (primjerice s Echo Helstrom kojoj je posvećena "Girl from The North Country). Scorsese se namjerno odlučio uvesti tihu cenzuru ne želeći se baviti tračevima i ljubavnicama, fokusirajući se izričito na najbolji dio Dylanove glazbene povijesti.

    Međutim, Scorsese nije ublažio činjenicu da je Dylan bio mitoman koji je izmišljao priče o svom podrijetlu tvrdeći da je iz Novog Meksika, te da je u New York stigao teretnim vagonom, a sve kako bi što više bio nalik svom uzoru Guthrieju, no isto tako bio je skloni kleptomaniji: 'Posudio' je 25 Guthriejevih ploča od Paul Allena istog trenutka kad je Allen otišao na godišnji odmor. Nije zaboravio pripomenuti kako je Dylan bio i svojeglav, uvijek radeći samo ono što njemu odgovara, spreman gaziti i preko leševa ako bi to bilo potrebno.

    Ali fascinantno je za vidjeti kroz intervjue, osobito Joan Baez koju je Dylan, ajmo reći, iskoristio i odbacio ("Teško je biti mudar i zaljubljen u isto vrijeme" reći će danas Dylan), kako se gotovo ispričava što je rekla da ju je Dylan nepozivanjem na turneju povrijedio. Upravo će ona kazati, po meni, ključnu rečenicu cijelog dokumentarca: "Dylana nitko nije upoznao, svi su ga poznavali samo onoliko koliko bi im on dopustio".



    Scorsese je film podijelio u dva dijela: Prvi dio bavi se Dylanovim odrastanjem u hladnom i zabitom Hibbingu, rudarskom gradiću u Minnesoti, upoznavanju prvo s country, a zatim i s folk glazbom, njegovoj transformaciji od Roberta Zimmermana do Boba Dylana, upisivanja na sveučilište u Minnesoti, fascinacijom Woodyjem Guthrijem, te odlaskom u New York, točnije Greenwich Village, tadašnjem artističkom središtu svijeta, koji je bio pravi mali raj za sve umjetnike, pjesnike bitnike, boeme i one željne uspjeha na pozornicama Velike Jabuke.

    Tadašnji Dylanovi prijatelji - Dave Van Ronk, Liam Clancy, Tony Glover, Maria Muldoar, djevojka Suze Rotolo (poznata s naslovnice albuma "The Freewheelin Bob Dylan") - i dan danas s ushićenjem prepričavaju vlastite udjele u 'najznačajnijim godinama američke kulture', dok sam Dylan prilično tupo odgovara da je u New York došao samo svirati i istražiti kako netko dobije priliku snimiti ploču. Ništa više. Redovito je svirao po njujorškim klubovima živeći od priloga publike (vrlo dobro je znao da su lovci na talente uvijek u blizini), a s obzirom na repertoar koji je izvodio stekao je nadimak Wooody Guthrie Jukebox.

    No ubrzo će Dylan prerasti i Village i Guthrieja. Njegove pjesme "Masters Of War", "Blowin' In The Wind", "A Hard Rain's A-Gonna Fall", te "The Times They Are A Changin" ostavit će snažan dojam na generaciju koja će postati nositelj društvenih promjena do kojih će doći u Americi tijekom šezdesetih godina prošlog stoljeća, a kojoj je Dylan proglašen glasnogovornikom, gdje je upravo to etiketiranje Dylan najčešće osporavao jer, kako sam kaže: "S tim se nije mogao poistovjetiti".

    "Blowin' In The Wind" bila je pjesma koja je dirnula sve: Od senzibilne Joan Baez, do veterana Petea Seegera, no i producenta Johna Hammonda (kasnije će upravo on otkriti Bruce Springsteena) zbog kojeg je Dylan, kao prvi folk izvođač u povijesti američke glazbe, potpisao ugovor za izdavačku kuću Columbia Records.

    Prvi dio filma primjereno završava u Newportu 1963. gdje Dylan izvodi upravo tu pjesmu skupa s Joan Baez, Pete Seegerom i triom Peter, Paul & Mary.

    Međutim, Scorsese se pobrinuo da u prvi dio filma ubaci snimke 'električnog' Dylana (sa službeno proglašenog jednog od najznačajnijih nastupa uživo svih vremena, engleske turneje 1966.) i reakcije i komentare nezadovoljne publike, naviklu na akustično izdanje svog heroja, u rasponu od "previše gnjavi usnu harmoniku" do "ovo je prostituiranje", kao nagovještaj onoga što će se dogoditi u drugom dijelu dokumentarca, a što će uzdrmati i Dylanov svijet i svijet njegovih obožavatelja.

    Iz današnje perspektive promatrano, zaista je nerazumljivo i nemoguće za shvatiti kako je moguće da je jedna instinktivna odluka mladog autora, kojem je limitiranost folk glazbe, koji se bazira isključivo na upotrebi akustičnih pjesama i tradicionalne forme, počela smetati u njegovoj kreativnosti, mogla izazvati toliko mržnje i ogorčenja kod njegovih obožavatelja.



    Na Newport folk festivalu 1965. Dylan se drznuo izaći s pratećim bendom (Paul Butterfield Blues Band), odsvirati tri pjesme i biti ispraćen s gomilom uvreda, zvižducima, poput "Jude" koji je izdao glazbu koja ga je učinila slavnim. Od starog Dylana ostala je jedino usna harmonika i pričvršćivač za nju.

    No, prije bi se reklo da se Dylan vratio svojim korijenima - rocku i bluesu. Sam Dylan je lijepo objasnio o čemu se zapravo radilo - teret političkog značaja koji se pridavao njegovom stvaralaštvu postao je za njega nepodnošljiv, te su električni instrumenti bili jedan od pokušaja da se izvuče iz tog angažmana kojeg su od njega zahtijevali razni fanatici i kvazi-revolucionari.

    Njegove turneje sastojale su se od tog trenutka od dva dijela: Akustičnog koji je dizan u visine i električnog kojeg je publika redovito izviždala (izuzev "Like A Rolling Stone"). No, Dylan je na sve provokacije iz publike ("Judo!", "Izdajniče!", "Isključi struju!", "Što se dogodilo s Woodyjem?") ostajao relativno miran, tek ponekad prkoseći još više (genijalna scena kad sjedne za klavir i samo otpjeva: "There's something happening here but you don't know what it is - Do you, Mister Jones?"), a da ga svi uzvici i omalovažavanja nisu pretjerano dirali vidi se u snimkama iz backstagea gdje se Dylan i The Band (tada su se zvali The Hawks) šale na vlastiti račun i novinske članke o "izviždanom koncertu gdje je pola publike napustilo dvoranu prije kraja".

    Da novinarska glupost ponekad doista nema granice uvjerit ćete se u ovom dokumentarcu počevši od iznimno priglupih pitanja tipa "Zašto pjevate?", "Marite li za svoje pjesme", pa sve do nerazumnih zahtjeva za sisanjem naočala kako bi se snimila dobra fotografija. Upravo su novinari i kritičari napuhali mit o njemu kao nedodirljivom i nepristupačnom glazbeniku iz nezadovoljstva što Dylan nije bio 'poslušan', uvijek je radio po svome i nije se zamarao s ignorantskim upitima novinara koje uopće ne zanima njegova glazba (sjajan je primjer novinar koji postavi iznimno kompleksno pitanje, a kad ga Dylan upita što on misli o tome, novinar mrtvo-hladno odgovara da nikad nije čuo niti jednu Dylanovu pjesmu) na koje je odgovarao sofizmima s obzirom da se na drukčiji način na njih nije i moglo odgovoriti. Novinari su ionako više bili fokusirani na njegovo nametnuto mu političko djelovanje, no Dylana politika nikad nije zanimala (sjajna epizoda s Dylanovim 'j… mi se za vašu nagradu' govorom (kojeg je pročitao sam Scorsese) prilikom svečane dodjele Emergency Civil Liberties Committeea 1963.).
    http://www.youtube.com/watch?v=2-xIulyVsG8
    http://www.youtube.com/watch?v=EotM7FH8uQg


    Scorsese je dokumentarac odlučio završiti s kontroverznom Dylanovom nesrećom 1966. oko koje se i danas vuku repovi u pogledu pitanja je li se ona zaista dogodila ili je to bio Dylanov bijeg u izolaciju (Dylan je sam rekao da mu nesreća nije stavila život na kocku, već da mu ga je možda spasila).

    Bob Dylan na samom početku intervjua, govoreći o vlastitoj mladosti, kaže: "Zapravo, i nisam imao nikakvih ambicija". Iz današnje perspektive gledano, poznajući njegov životni put i njegova glazbena ostvarenja, strah me i pomisliti što bi bilo da je bio iole ambiciozniji.

    sanmarino @ 20:49 |Komentiraj | Komentari: 0
    Janis Joplin
    Neponovljivi nastupi. Tango sa bocom. Hrapav i grub glas, koji u trenutku može postati jednako tako nježan i ženstven. Sve su to stvari po kojima pamtimo jednu i jedinu - Janis Joplin.
     
    Rodena je 19. sijecnja 1943. u Port Arthuru, Texas, Janis je bila najznacajnija bijeloputa rock pjevacica.

    Imala je sretno djetinjstvo, no tinejdžersko razdoblje joj i nije bilo tako bajno. Nije bila jedna od "glavnih ljepotica" u srednjoj školi, pa je zbog toga bila odbacena od društva. A kako je Port Arthur tada bilo mjesto sa samo jednom srednjom školom, onaj tko je bio odbacen od srednjoškolskih kolega, bio je odbacen od cijeloga grada. Utjehu je stoga našla u glazbi i vec sa 17 godina je zapocela svoju glazbenu karijeru, pjevajuci po raznim klubovima, te na taj nacin štedjela za odlazak u San Francisco. Prije odlaska, nastupala je s Jormaom Kaukonenom, buducim gitaristom grupe "Jefferson Airplane".

    U San Franciscu se pridružila bendu "Big Brother & The Holding Company". S njima je doživjela i prve uspjehe, iako nije bila lead vokal. Može se reci da ih je proslavila 1967. godine, na "Monterey Pop festivalu", sa svojom unikatnom izvedbom pjesme "Ball And Chain".

    Njen prvi službeni singl producirao je John Simon, a to je bila pjesma "Cheap Thrills", koja je cak stigla i do prvog mjesta americke top liste singlova i tamo se zadržala oko 9 tjedana. To je bilo 1968. godine, a u rujnu te iste godine je izašao i slijedeci singl "Piece Of My Heart", koji je takoder bio uspješan. No unatoc tome, Janis je odlucila napustiti "Big Brother & The Company Band".
     
    Uskoro je osnovala novi bend, pod imenom "Janis&Joplinaries", no kasnije su promjenili ime u "Kozmic Blues Band". Upravo taj bend je bio prateci bend na njenom prvom samostalnom albumu "I Got Dem Ol Kozmic Blues Again Mama".

    Album je bio uspješan. No sve ovo vrijeme Janis je imala velikih problema sa drogom i alkoholom. Cak je i na jednom koncertu 1969.godine bila uhicena, jer je napala policajca. Ubrzo nakon toga "Kozmic Blues Band" se raspao. 1970. godine Janis je zapocela sa radom na novom albumu - "Pearl", sa novim pratecim bendom- "The Full Tilt Boogie Band". Nažalost, ovaj album, koji je mješavina bluesa, soula i folk-rocka, Janis nije nikada dovršila. 4. listopada 1970. pronadena je mrtva u sobi hotela "Landmark", u Hollywoodu. Uzrok smrti je bila prekomjerna doza heroina.
     
    Pjesma "Pearl", s istoimenog nedovršenog albuma, objavljena je nakon njene smrti i došla je do prvih mjesta raznih top lista. "Me And Bobby McGee" postala je posthumno broj jedan na ljestvici Top 40 hitova, 1971. godine, a zadržala se i 2 tjedna na vrhu Billboardove top liste singlova.

    Album "Janis Joplin In Concert" objavljen je 1972. godine, sa snimkama s njenih koncerata, a kasnije je izdan i album "Janis Joplin Greatest Hits". Uskoro je uslijedio i soundtrack "Janis" iz istoimenog dokumentarnog filma o njenom životu, u razdoblju 1963. - 1965. godine. Takoder je snimljen i film o njenom životu "The Rose", gdje je glavna uloga pripala Bette Midler.
    1995. godine Janis je ušla u "Rock And Roll Hall Of Fame", a 2001. na Broadwayju je izveden mjuzikl "Love, Janis", koji je temeljen na pismima koje je Janis pisala svojoj obitelji.
     
    Njena samostalna glazbena karijera nije bila tako duga, jer je prekinuta iznenadnom smrcu, kada su pravi uspjesi trebali tek slijediti. U tih 10-ak godina,odnosno 2 godine samostalne karijere, Janis Joplin je ostavila traga u povijesti glazbe, a njezini hitovi poput "Get It While You Can", "Mercedes Benz", "Me And Bobby McGee" ostat ce vjecno upisani zlatnim slovima u svima glazbenim analima.
    1968 - BIG BROTHER AND THE HOLDING COMPANY - Mainstream

    Peter Albin, David Getz, James Gurley, Sam Andrew, Janis Joplin,

    Bye, Bye Baby 2:35
    Easy Rider 2:21
    Intruder 2:25
    Light Is Faster than Sound 2:29
    Call on Me 2:32
    Women Is Losers 2:01
    Blindman 2:00
    Down on Me 2:02
    Caterpillar 2:15
    All Is Loneliness 2:15 
    http://anya1979.stumbleupon.com/http://www.janisjoplinphotos.com/http://www.wussu.com/various/weedpic.htm
    http://www.youtube.com/watch?v=mzNEgcqWDG4
    http://www.youtube.com/watch?v=JjD4eWEUgMM


    sanmarino @ 20:27 |Komentiraj | Komentari: 0
    The doors

    The Doors


    the doorsGrupu The Doors, jednu od najutjecajnijih i najkontroverznijih rock grupa 60-ih, osnovali su 1965. u Los Angelesu dva studenta, Jim Morrison (vokal) i Ray Manzarek (klavijature), a kasnije su im se pridružili bubnjar John Densmore i gitarist Robby Krieger. Grupi se nikada nije priključio basist, tako da su njihovim zvukom dominirale Manzarekove električne klavijature te karakterističan Morrisonov dubok glas.

    Glazba The Doorsa se u početku temeljila na rock&bluesu, iako je tekstopisac Ray Manzarek bio iskusan jazz-rocker što je uvelike pridonijelo osobitosti zvuka benda. Grupa je potpisala ugovor s Elektra Recordsom 1966. i izdala prvi album, "The Doors", koji je uključivao i veliki hit "Light My Fire", izdan 1967. Pjesma se odmah plasirala na sam vrh top-lista i postala njihov najveći hit, a kasnije je doživjela i velik broj obrada.

    Kao i "Light My Fire", cijeli debi album je postao ogroman hit i (p)ostao jedna od najuzbudljivijih ploča psihodelične ere. Miješajući blues s klasikom, istočnim zvukovima i popom, bend je stvorio jedinstven i prepoznatljiv zvuk. Svojim bogatim i hladnim glasom te jedinstvenim, sumornim poetskim vizijama, Morrison je istraživao dubine najmračnijih i najtajanstvenijih aspekata psihodeličnog iskustva.

    Godine 1967. izlazi i njihov drugi album "Strange Days", na kojem su dva velika hita: "People Are Strange" i "Love Me Two Times". Samo godinu dana kasnije izlazi album "Waiting For The Sun", s kojeg su takoder potekla dva velika hita: "The Unknown Solider" i njihov drugi američki broj jedan - "Hello I Love You".

    Po mnogima, veliko razočaranje grupe The Doors predstavljao je njihov album iz 1969. godine, "The Soft Parade", s kojeg je, kao jedini hit, potekla pjesma "Touch Me". Optužena za preveliku dozu rock undergrounda na albumu, grupa je uzvratila s poslijednja dva velika albuma snimljena s Morrisonom, za koje su inspiraciju potražili u čistom bluesu. Početkom 1971. snimljen je album "L.A. Woman", ujedno i zadnji na kojem je pjevao Jim Morrison.

    Od samoga početka Morrison je predstavljao centar benda, pokazavši se kao vrlo nestabilna osoba tijekom svoje kratke karijere. 1969, Morrison je uhićen zbog skidanja na koncertu u Miamiju, a taj je incident skoro uzrokovao raspad benda. Grupu The Doors cijelo je vrijeme pratio niz skandala koji su se javljali kao posljedica buntovničkog ponašanja članova i ništa manje buntovničke glazbe. Njihova je glazba oduvijek bila pokušaj odupiranja postojećim pravilima, zbog čega ju je vrlo dobro prihvaćala mlada generacija. Morrisonova skidanja na pozornici, kao i optužbe za bogohuljenje, razlozi su zbog kojih je postao neka vrsta heroja svoje generacije, ali i zbog kojih je često bio optuživan i zatvaran.

    Sredinom 1970. godine Morrison se povlači u Pariz s namjerom da piše pjesme, a godinu dana nakon toga umire, navodno od srčanog udara. Dosta vremena nakon njegove smrti smatralo se da je Morrison, zapravo, izrežirao svoju smrt kako bi izbjegao odlazak u zatvor u Americi. Jim Morrison je uskoro postao kultna ličnost te je i nakon smrti privlačio veliku pozornost medija. Albumi grupe The Doors i dalje se prodaju tijekom 80-ih, ali popularnost veću čak i od one za života Morrisona postižu 1991. godine, kada je Oliver Stone snimio film "The Doors", s Val Kilmerom u glavnoj ulozi. Čak i danas, više od 30 godina nakon Morrisonove smrti, grupa The Doors i dalje prodaje zapanjujuće velik broj materijala i smatra se jednom od najvećih legendi rock glazbe.
    http://www.youtube.com/watch?v=dbI5K0AzNHI
    http://www.youtube.com/watch?v=MI24HgwK4m0
    http://www.youtube.com/watch?v=AbJkCj8-Io4

    sanmarino @ 20:19 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
    Led Zeppelin- Kashmir

    Led Zeppelin

    Clanovi

    Jimmy Page - gitara
    Robert Plant - vokal
    John Bonham - bubnjevi
    John Paul Jones - bas gitara



    Albumi

    1968 - Led Zeppelin
    1969 - Led Zeppelin 2
    1970 - Led Zeppelin 3
    1971 - Led Zeppelin 4
    1973 - Houses of the Holy
    1973 - the Song Remains The Same
    1975 - Physical Graffiti
    1976 - Presence
    1979 - In Through the Out Door

    Image Hosted by ImageShack.us


    Led zeppeline jedan je od kultnih rock bendova koji je u svojoj glazbi mijesao blues, hard rock, british metal, british blues i u sve to uklopio misticizam i mitologiju. Jedini kontakt koji je publika imala sa bendom bio je kroz albume i koncerte. Vise od bilo kojeg drugog benda uspostavili su koncept rocka orijentiranog na albume odbijajuci popularne pjesme izdati kao singlice.
    Led zeppelin nastao je iz benda the Yardbirds. Nakon zadnjeg albuma The Yardbirds se poceo raspadati i 1968. god. ostali su samo Jimmy page i basist Chris Dreja sa pravima za koristenje imena benda. Pageu su tada za potpuni bend nedostajali pjevac i bubnjar. U kolovozu 1868. god. u bend ulazi Robert Plant kao vokal no isti mjesec napusta ga Chris Dreja. John Paul Jones ulazi u bend kao novi basista, a do rujna pridruzuje im se i bubnjar John Bonham. Sljedeci mjesec su u 30 sati snimili svoj prvi album, te su promijenili ime u Led Zeppelin. Pocetkom 1969. god. krenuli su na svoju prvu turneju po Americi sto im je pomoglo u izdavanju debitantskog albuma. 1969. godinu proveli su na turnejama po Engleskoj i Americi te su usput snimili svoj drugi album Led Zeppelin II. Album im je pomogao da postanu koncertna atrakcija i sljedece godine neumorno su nastavili sa trurnejom.
    Image Hosted by ImageShack.us
    Zvuk Led Zeppelina postao je sve bolji i snazniji sa trecim albumom Led Zeppelin III koji je izasao u listopadi 1970. god.Led Zeppelin IV puno je drugaciji od ostalih albuma. U njega su ulozili puno truda i uklopili razlicite stilove pocevsi od rocka u Black Dog pa sve do folka u The Battle of Evermore. Stairway to Heaven je postala radio hit cim je album objavljen, no pjesma nikada nije pustena kao singlica. Iako album nikada nije dospio na prvo mjesto u Americi bio je to najveci i najuspjesniji album Led Zeppelina ikada i prodan je u vise od 16 milijuna primjeraka u sljedecih dva i pol desetljeca.
    Peti album izasao je u ljeto 1973. god. pod nazivom Houses of Holy. U albumu se nastavlja bendova potreba za glazbenim eksperimentom. Uspjeh tog albuma pomogao je bendu na njihovoj turneji po Americi te su uspjeli srusiti sve rekorde na blagajnama ( svi koncerti bili su rasprodani) koje su do onda drzali Beatlesi. Njihov koncert na Madison Square Gardenu u srpnju bio je snimljen i iskoristen za film The Song Remains the Same koji je izasao tri godine kasnije.
    1975. izlazi dupli album Physical Graffiti i bend uskoro krece na veliku Americku turneju. No. turneja je ubrzo prekinuta zbog prometne nesrece koju su prozivjeli Robert Plant i njegova zena. Bend se vratio 1976. sa albumom Presence za kojeg kritike i nisu bile bas najbolje, no usprkos tome uspio je doci na prvo mjesto i Engleske i Americke top liste. Turneji po Americi bend se vratio 1977. god. Turneja je nakon par mjeseci ponovno prekinuta. Razlog je ovog puta bio puno ozbiljniji, sestogodisnji sin Roberta Planta umro je od trbusne infekcije. Bend je bio u stadiju mirovanja sve do kraja 1978. god. kada su poceli snimati u ABBA - inom Polar studiju. Godinu kasnije odrzali su malu turneju u Europi, a 1979. odradili su svoj zadnji nastup u Engleskoj u Knebworthu.
    In Through the Out Door osmi je album koji je izasao 1979. godine.
    25. rujna 1980. John Bomham pronaden je mrtav. Nakon cjelodnevnog pijancevanja ugusio se u vlastitoj bljuvotini. U prosincu bend najavljuje raspad jer nisu mogli nastaviti bez Bonhama.
    Nakon raspada svi su krenuli sa solo karijerama. John Paul Jones se vratio produciranju i 1999. god. izdao je svoj prvi solo album Zooma. Jimmy Page snimio je soundtreck za Death Wish II, a Robert Plant je svoju solo karijeru zapoceo albumom Pictures at Eleven.
    1985. bend se okupio ponovno kako bi svirali na Live Aidu. 1994. god Page i Plant snimili su MTV Unpluged koji je izasao kao No Quarter u jesen.
    Neke kompilacije Led Zeppelina, kao sto su BBC Sessions, Earl Days: The Best Of Vol 1 i Latter Days : The Best Of Vol 2, izasle su tek kasnih devedesetih.


    Led Zepelin - Stairway to Heaven 
    http://www.youtube.com/watch?v=81eSIwsLcWg
    Kashmir - Led Zeppelin
    http://www.youtube.com/watch?v=bJjBzP6Ug6I
    Zeppelini su svirali ovu stvar na svakom nastupu od 1975 do 1980. godine.
    Puff Daddy je iskoristio glazbu od Kashmira za svoju pjesmu Come with me, koju je izveo uživo u emisiji Saturday night live sa Pageom na gitari.

    KASHMIR
    Jimmy Page / Robert Plant / John Bonham

    Oh, let the sun beat down upon my face
    With stars to fill my dream.
    I am a traveler of both time and space
    To be where I have been.
    To sit with elders of a gentle race,
    This world has seldom seen,
    With talk of days for which they sit and wait
    When all will be revea__led.

    Talk an' song from tongues of lilting grace
    Whose sounds caress my ear,
    But not a word I heard could I relate,
    The story was quite clear.

    Whoah~ohh~oh.
    Whoah~ohh~oh~oh.

    Oooh, oh baby, I've been blind.
    No__-yeah, ah mama, there ain't no denyin'.
    Oh, oooh yes I've been blind.
    Ma__ma, ain't no denyin', no denyin' yeah.

    Oh! All I see turns to brown
    As the sun burns the ground
    And my eye fill with sand
    As I scan this wasted land.
    Tryin'a find, tryin'a find
    Where I bee____n.

    Oh pilot of the storm who leaves no trace
    Like thoughts inside a dream,
    Who hid the path that led me to that place
    With yellow desert screen.
    My Shangri-La beneath the summer moon,
    I will return again,
    Sure as the dust that blows high in June
    When movin' through Kashmir.

    Oh father of the four winds, fill my sails
    'Cross the sea of years,
    With no provision but an open face
    To float on the straits of fear.

    Whoah~oh-ah-oh.
    Whoah~oh~ah~ohh. Ohh. Ohhh.

    Whoa! When I'm on,
    When I'm on my way, yeah!
    When I see,
    When I see the way you stay~yeah.

    Ooh~ooh yeah~yeah,
    Ooh~ooh yeah~yeah, when I'm down yeah.

    Ooh~ooh yeah~yeah,
    Ooh~ooh yeah~yeah, when I'm down, so down.

    Ooh my baby,
    Ooh~ooh my baby, let me take you there.

    Oh oh! C'mon, c'mon oh,
    Let me take you there, let me take you there.

    Ooh~ooh yeah~yeah,
    Wooh~ooh yeah~yeah let me take you there.



    Guns N' Roses & Aerosmith - Mama Kin


    led zeppelin - babe i'm gonna leave you

    sanmarino @ 20:07 |Komentiraj | Komentari: 0
    Pink Floyd / Dark Side Of The Moon
    http://www.amazon.com/Pink-Floyd/artist/B000APVN38/103-5100830-9027047
    http://www.amazon.com/gp/product/images/B000002U82/ref=dp_image_0/103-5100830-9027047?ie=UTF8&n=5174&s=music
    The Dark Side Of The MoonDark Side of the Moon je album koji je samo na britanskoj top ljestvici ostao više od dvije godine, a grupa je ovaj epohalni album stvarala punih devet mjeseci. Promocija albuma dogodila se u ožujku 1973. godine u londonskom planetariju i to nakon vremenskog razdoblja dugog poput ljudskog reprodukcijskog ciklusa sazrijevanja novog života. Floydi su nam darovali album koji je zasigurno obilježio modernu glazbu uopće.

    Bilo je to vrijeme kada nam nije baš sve bilo dostupno odmah kao danas. S albumom Dark Side of the Moon susreo sam se prvi puta tek tri i pol godine kasnije. Strašno to zvuči, zar ne? No, za 1976. godinu to i nije bilo strašno. Čak ni sâm nisam osjećao da propuštam nešto veliko i značajno. Nakon prvih albuma Pink Floyda, sve je bilo umotano u neku čudnu mistiku i traženje da baš sve ima neku duboku filozofsku poruku. Istina je da osobno nisam stajao na mjestu gdje su na Pompejima svirali Floydi, ali poznajem nekog tko je i na taj način ta filozofska poruka dobiva svoj planetarni značaj.
    Album Dark Side of the Moon za nas kolekcionare imao je posebnu vrijednost iz čisto tehničkih audio razloga. On je sniman u tehnici koja se nazivala kvadrofonija. Za reprodukciju ploče bila su potrebna četiri zvučnika raspoređenih u svaki kut sobe s tendencijom da se slušatelj nalazi u sredini. Sve je to dodatno pojačavalo moj interes, mada sam već posjedovao jednu takvu long play ploču (Abraxas – Carlosa Santane, Columbia 1970). Ono što sam prvo uočio nakon preslušavanja albuma bila je tada strašna instrumentalna i glazbena perfekcija, a drugo je izuzetno raskošan ženski vokal u The Great Gig in the Sky te fenomenalna svirka na saksu.

    Ovdje ne želim nabrajati sve moguće rekorde koje je srušio ovaj album, nebrojene milijune kopija koje su prodane diljem svijeta, već jednostavno želim opisati što je taj album tada značio općenito u životu osobe koja se svrstala u onu grupaciju koju nazivamo poklonicima rock glazbe. Sjećam se kako su tada stariji prepričavali da je album Dark Side of the Moon dobar, ali da je daleko od kultnih albuma banda poput The Piper At The Gates Of Down, Atom Heart Mother, Ummagumma ili Meddle. Naravno, meni kao i uostalom mnogim drugima, najprije je u uho ulazila skladba koja je započinjala zvukom kovanica koje bljuje jednoruki Jack - Money. No, kako su mjeseci prolazili sve više sam se okretao slušati teme poput Us And Them, On The Run, Any Colour You Like ili pak Time i The Great Gig in the Sky. Moram ovdje priznati da bez obzira na odmak od više od tridesetak godina i dan danas me fascinira glavni vokal Clare Torry jednako kao i back vokali (Doris Troy, Leslie Duncan, Liza Strike, Barry St. John) zajedno sa saks dionicama Dicka Parryja. Posebna priča su tehničke i instrumentalističke varijacije i ekshibicije tadašnje postave Pink Floyda (Gilmour, Mason, Wright, Waters), no o tome se ama baš sve zna.

    Pink Floyd

    Album Dark Side of the Moon savladao sam tek nakon nekoliko godina i tek tamo negdje prije albuma The Wall. Tek sam 1979. osjetio svu njegovu težinu i značenje. Možda se to sada nekome čini puka banalnost, ali to uopće nije tako. Ako se vratimo u sedamdesete godine prošlog stoljeća, vrlo brzo ćemo uvidjeti da je razmjena informacija išla relativno sporo, ali je u svakom svom segmentu imala određenu težinu. Danas, s ove točke gledišta, sve mi je to smiješno i zabavno, ali tada je to bilo pitanje reputacije ili razumijevanja cijele te rock furke. Shodno tome, točno je da su neki trčali po gradu, nudili i prodavali albume, dok su drugi stvarali filozofiju iz svojih tridesetak ploča i prodavali neku svoju čudnu briju. Oni treći su bili face, puštali su mjuzu i bili nedodirljivi. Tek oni četvrti, a tu i sam pripadam, bili su ljudi koji su jednostavno voljeli dobru glazbu, trudili se skupljati neke važne albume, imati svoj omiljeni band i tome slično. U to vrijeme, posjedovanje albuma Dark Side of the Moon bilo je pitanje poznavanja rock glazbe. Da, točno je. Čovjek ne može imati baš sve, ali uvijek se treba truditi imati barem dio onog što mi raspoznajemo kao bitno. S druge pak strane, dugi niz godina provedenih na sakupljanju albuma naučio me je samo jedno - nikada ne prodaj ono što voliš! Na taj način obezvrjeđuješ samog sebe, kao da prodaješ dio po dio svog života.

    Album Dark Side of the Moon ima veliku ulogu u mom životu i čini njegov veliki dio i stoga ima zaista počasno mjesto u njemu. Znam da je tako i u općenitom kontekstu rock glazbe i filozofije. Njegova vrijednost nije mjerljiva i baš na taj način pokazuje koliko je veliki njezin značaj.

    Album Dark Side of the Moon je konceptualni album usredotočen na mračnu stranu života koji otpočinje pozivom da se diše, a završava sve slabijim otkucajima srca i filozofskom porukom prema prelasku na onu mračnu i nepoznatu stranu Mjeseca ili života, tko zna?

    Jeste li ikada razmišljali na taj način o jednom od najboljih albuma legendarnih Pinkača? Ako niste, vrijeme je da počnete!

    Money - Video

    Popis pjesama:

    01. Speak To Me/Breathe
    02. On The Run
    03. Time
    04. Great Gig In The Sky, The
    05. Money
    06. Us And Them
    07. Any Colour You Like
    08. Brain Damage
    09. Eclipse


    (EMI / Dallas Records)
    sanmarino @ 19:53 |Komentiraj | Komentari: 0
    Arhiva
    « » vel 2008
    Index.hr
    Nema zapisa.